Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Blackfield
Izdavač: K-Scope Records
Izdanje: 2017
Trajanje: 44:01
Ocjena: 4/5
Projekt Blackfield vraća se s novim studijskim albumom. Iza njega (još uvijek) stoje izraelski glazbenik Aviv Geffen i četverostruki nominirac za Grammy Steven Wilson, koji je nedavno, nakon raspada Porcupine Treea, pokrenuo iznimno uspješnu solo karijeru. Iako Wilsona predobro poznajemo po tome što je danas na sceni zapravo jedini pravi guru progresivnog rocka, koji svojim djelovanjem održava vezu tog žanra s vremenima pionirstva, kad su sastavi na prijelazu iz šezdesetih u sedamdesete zapravo utemeljili taj žanr, Geffen je izvan Izraela manje poznato ime. On je inače član žirija u izraelskoj verziji talent-showa »The Voice«, a kroz karijeru se bavio pretežno pop glazbom, nastupao je prije U2 i Placebo te surađivao s producentima poput Tonyja Viscontija i Trevora Horna.
Budućnost tog projekta visjela je o koncu, jer je Steven Wilson zapravo tek nedavno odlučio istupiti iz suradnje s Geffenom. Iako je Geffen mogao nastaviti posve sam, na što su sve više upućivali treći i osobito četvrti studijski album, koji su sadržavali sve manje glazbene srodnosti s Wilsonovim načinom aranžiranja i komponiranja, Wilson se tik prije ulaska u snimanje novog albuma predomislio. Štoviše. Album »Blackfield V«, snimljen na više lokacija na relaciji Izrael-Velika Britanija, može se pohvaliti time da je pri snimanju triju skladbi u studiju koji je u vlasništvu Trevora Horna s Wilsonom i Geffenom surađivao, do danas vjerojatno najveći zvučni guru svih vremena rock’n’rolla, sam presvetli Alan Parsons.
Glazbena supstanca albuma »Blackfield V« dakle se opet izdašnije poigrava s onim što smo već mogli uživati na prva dva albuma projekta. Ponovno veći angažman Stevena Wilsona u projektu unosi u skladbe novog albuma opet više glazbenih elemenata koje je stilski i zvučno moguće usporediti ponajprije s kasnijim radovima Porcupine Treea i naravno Wilsonove solo karijere. To znači da netko ovaj album može površno označiti tvrdnjom da je opet progresivniji, iako je ta oznaka u komparativnom smislu i na primjeru ovog projekta vrlo nezahvalna. »Blackfield V« naime opet krmari po glazbenoj supstanci koja je nevjerojatno unikatna mješavina alternativnog rocka, popa i elemenata koji vuku na nešto što bi inače mogao biti progresivni rock, no aranžerski zametci za to ostaju u ovom slučaju racionalno »suzdržani«. Unutar njedara sigurnog pop-rock komponiranja.
Dakle. Prvenstveno je to album podređen održavanju zarazne muzikalnosti, koja u čvrsto formatiranim aranžmanima djeluje odmah i slušatelju se uvlači pod kožu. Nosi poticajnu notu snažno vibrantnih raspoloženja, pri čemu projektu uspijeva unijeti i grabežljive atmosfere mističnosti i čežnje, dok je već poznato i učinkovito provjereno iskustvo slatko-gorke melankolije u skladbama opet sveprisutno.
Skladbe se ovaj put dotiču putovanja. Na relaciji Izrael – Velika Britanija. Između je naravno Atlantski ocean, koji je spona između dvaju kontinenata na kojima su razapeta ova dva glazbenika. Poeziju je doprinio Geffen, a ona sažima životne priče u osamnaestomjesečnom razdoblju nastajanja ovog albuma. Dakle, Geffen je pripovjedač priče, a ujedno su ta pripovijedanja usko povezana s emocijama doživljaja kojima je Geffen kao glazbeni umjetnik neprestano izložen. Dakle. Riječ je o prijenosu tih osjećaja u format glazbenog komponiranja, gdje bi u poeziji trebali ostaviti optimalan izražajni pečat. Ideja nije nova pa su zato tekstovi često blago patetični. Čežnja za domom i obitelji od koje si zbog stvaranja nove glazbe odmaknut. Jedini kontakt s njom je ocean. Taj moment patetike može mnoge odbiti od ovog albuma, no prisutan je na svim Blackfield albumima, pa je naprosto činjenica s kojom se treba nekako pomiriti.
Bit su Wilson i Geffen postigli. Iznjedrili su opet izrazito lijep i savršen glazbeni uradak, koji je ne samo u aranžerskom nego i u zvučno-produkcijskom smislu pravi školski udžbenik glazbenog komponiranja. Zvučni krajolik svih kompozicija izrazito je spretno popunjen. Geffen kraljuje svojim markantnim vokalom, kojem se u duetima povremeno pridružuje pečatni i nezamjenjivi Wilson. Dinamični razvoj stvorenih atmosfera je izniman. Dvojac je mislio na sve sitnice. Na pravim mjestima skladbe su ukrašene i simfonijskim elementima. Vokalne harmonije opet su grabežljive kad se uhvatite ukoštac sa snagom izrazito pjevnih refrenskih napjeva. Vrhunce ćete ovaj put potražiti sami. Kvalitativnih kolebanja nema. To znači da na albumu nema skladateljskih posrnuća ni skladbi koje bi se mogle označiti kao »smetlišta« igraćeg vremena (nepotrebno vremensko punjenje albuma). »Blackfield V« je pak album koji se obavezno sluša u »jednom komadu«. Dakle od prve do zadnje sekunde, bez usputnih stanki. Samo će vas tako dotaknuti punim učinkom.
Uz usporedbe s prošlim četirima albumima ovog projekta, »Blackfield V« je do danas zasigurno najzreliji i inspiracijom najdefiniraniji album suradnje Geffena i Wilsona. U samom iznosu ekspresije, do danas je zasigurno i najjači album obaju glazbenika. Novi »gorko-slatki« art rock album, jedinstvenog glazbenog dosjea.
Blackfield – Family Man / Sorrys / How Was Your Ride?
Postava
Steven Wilson – vokal, gitara, klavijature, prateći vokal
Aviv Geffen – vokal, gitara, klavijature, prateći vokal
Eran Mitelman – bas gitara
Tomer Z – bubnjevi
Produkcija
Steven Wilson, Aviv Geffen & Alan Parsons
Popis skladbi
1. A Drop in the Ocean
2. Family Man
3. How Was Your Ride?
4. Will Never Be Apart
5.Sorrys
6. Life is an Ocean
7. Lately
8. October
9. The Jackal
10. Salt Water
11. Undercover Heart
12. Lonely Soul
13. From 44 to 48
