Autor: Aleš Podbrežnik, Jernej Vene
Mjesto: München / Theaterfabrik / Njemačka
Datum koncerta: 29.10.2015
Broj posjetitelja: 700
Cijena karte: 29,95€
Pa dočekao sam ih opet. Blackie Lawless i W.A.S.P. ponovno su na turneji, a od zadnje ploče prošlo je šest godina. Aktualni album Golgotha (2015) nastavlja tamo gdje je stao prethodnik Babylon (2009). Slušatelji će na njemu čuti odličan zvuk i udarnu glazbu. Po mom mišljenju, dobro je za W.A.S.P. što su trenutno pod okriljem austrijske izdavačke kuće Napam Records, jer tamo rade predani ljudi koji će bend odlično promovirati. Golgothu možete nabaviti u raznim vinilnim izdanjima, na CD-u i u metalnoj kutiji, koja je izišla u samo 1500 primjeraka. Jasno je da će najveći fanovi pokupovati sve moguće vrste izdanja, pa će ona uskoro postati raritet i pravi kolekcionarski artikl.
W.A.S.P. sam zadnji put vidio prije tri godine. Turneja 30 Years Of Thunder bila je odlična, pa sam sa znatiželjom očekivao hoće li Blackie ponovno uspjeti zavesti fanove pod svoj utjecaj. Tik prije početka turneje bend je napustio bubnjar Mike Dupke, a Randy Black (Primal Fear, Annihilator) pokazao se kao dostojan nasljednik.
Jedna od münchenskih dvorana u sklopu kompleksa Theaterfabrik bila je lijepo popunjena, a koncert je počeo u najavljeno vrijeme. Kao i obično, W.A.S.P. su nastup otvorili spojem klasika On Your Knees i Inside The Electric Circus. Ozvučenje je bilo snažno i glasno. Vidjelo se da su članovi benda unatoč promjeni bubnjara jako uigrani. Blackie voli svirati i vidi se da u tome stvarno neizmjerno uživa. Neprestano se vrti po pozornici, unatoč ozljedi noge koju je zadobio prije nekog vremena.
Slijedila je obrada The Who, The Real Me, koju basist Mike Duda rado svira i pritom neprestano pozira. Ni gitarist Doug Blair nije mirovao ni sekundu, bio je oduševljen reakcijom publike. Zatim je došao stari klasik Love Machine. Pozornicu su ispunjavali video zasloni koji su omogućavali onima podalje da glazbenike vide izbliza, a nekoliko puta na njima su se puštali i spotovi.
Na red su došle skladbe s Golgothe. Fanovi su raširenih ruku prihvatili udarnu Last Runaway, a nakon nje izveli su Crazy, jednu od boljih s ploče Babylon, koja je oduševljenje publike samo još više podigla. Osobno mislim da je to bio vrhunac večeri. Tu skladbu je uvijek lijepo čuti, refren je takav da ga svi pjevaju, skladba je odlično sagrađena i takva je kakva mora biti prava W.A.S.P. skladba.
Pozornica je utonula u tamu, došlo je vrijeme za izlet u prošlost. Na zaslonima i iz zvučnika odvijao se film The Crimson Idol, uvertira Titanic bila je polazište za skladbu Arena Of Pleasure, što je opet bio jedan od vrhunaca večeri. Nikad neću zaboraviti turneju iz 2007., kad su povodom petnaestogodišnjice izlaska odsvirali The Crimson Idol u cijelosti.
No, vratimo se u sadašnjost. Slijedila je Miss You s Golgothe, a Blackie je objasnio da je napisana još u vrijeme The Crimson Idola. Opisuje Jonathona Steela, heroja iz Crimson Story, koji je izgubio brata. Zacijelo najganutljiviji trenutak i vrhunac koncerta. Skladba podsjeća na The Idol, spora je, uvjerljiva, ima odličan refren i super solo Douga Blaira. Ježila mi se koža!
Blackie Lawless dobro zna kako napisati rock baladu. Njegov jedinstveni glas u takvim skladbama dolazi još više do izražaja. Nakon kratke stanke začuli smo uvod u Thunderhead, koji je najavio sljedeći spoj: Hellion i I Don’t Need No Doctor. Prva je bila jedna od najboljih s prvijenca W.A.S.P. iz 1984., a drugu je prvi snimio Ray Charles. Obje su pobrinule za dobro raspoloženje u publici.
Približio se kraj redovnog dijela koncerta. Blackie i njegovi momci oprostili su se naslovnom skladbom s nove ploče, Golgotha. Opet rock balada u kojoj je Blackiejev glas jednostavno bio sanjiv. Znamo da je Isus bio razapet na Golgoti, s njim su bila razapeta još dvojica, a skladba opisuje događaje iz kuta jednog od te dvojice patnika. Iznimno je osjećajna, krasi je kraljevski gitarski solo i odličan refren. Blackie je posljednjih godina postao iznimno vjernik, a znamo da su takvi tekstovi nekad za W.A.S.P. bili potpuno netipični.
Time su W.A.S.P. završili nastup. Nakon nekoliko minuta čekanja vratili su se i udarili himnom benda, Wild Child. Tko je znao tekst, naravno da je veselo pjevao. Blackie je i dalje bio u odličnoj formi, čak mu je izmakao i blagi osmijeh, koji je izazvala oduševljena reakcija publike. Posljednjih godina završna skladba uvijek je bila Blind In Texas, a na ovoj turneji zamijenila ju je I Wanna Be Somebody, koja je odlična za završetak koncerta.
Fanovi su ponovno pali u trans i na Blackiejevo poticanje drali se iz petnih žila. Nakon osamdeset minuta predstave je bilo gotovo, a Blackie je ponovno dokazao da još ne misli stati. Bend je pun energije, i kemija među članovima je jako dobra, vidjelo se da se Randy Black dobro uklopio u grupu. Za mene, kao velikog fana, uvijek je tužno kad neki član napusti ekipu, pa se nadam da će trenutačna postava izdržati još dugo. Sjajna večer time je završila, a time je počelo i čekanje nove W.A.S.P. turneje.
foto & tekst: Daniel Arbaitstein
Setlista
W.A.S.P.:
1. On Your Knees / Inside the Electric Circus
2. The Real Me
3. L.O.V.E. Machine
4. Last Runaway
5. Crazy
6. Arena of Pleasure
7. Miss You
8. Hellion / I Don’t Need No Doctor
9. Golgotha
—dodatak—
10. Wild Child
11. I Wanna Be Somebody
Galerija slika
