Izvođač: Leverage
Izdavač: Frontiers Records
Izdanje: 2008
Ocjena: 4/5
Leverage! Finci! Ostaju u svojoj provjerenoj šabloni koju je užasno teško okarakterizirati. Čovjek bi to ugrubo nazvao simfonijskim hard rockom. No uz sporadične erupcije dvostrukog bas bubnja vaga se rado previše nagne na stranu “metalnosti”, a drugi put se neočekivano, osobito u srednje dijelove pjesama, ušulja lomljenje ritma, što je inače strašno rijetko, ali Leverage i tim trikovima potvrđuju da znaju biti progresivni (npr. srednji dijelovi skladbi King Of The Night, Hellhorn). No ipak ne idu toliko daleko da bi ih čovjek proglasio “progressive” hard rockom.
Ono što Leverage dodatno krasi, poput krune, izniman je vokal kojim raspolaže Pekka Heino. Idealan hard rock vokal. Za bilo kakav hard rock, AOR i sve između. Snažan, čist, izražajan u svakoj poziciji, s izvanrednom sposobnošću prilagodbe u nizanju mnogobrojnih raspoloženja (u odličnoj završnoj power baladi Learn To Live s velikim refrenom zna biti nevjerojatno osjećajan, topao i sofisticiran). Zanimljivo je da stil koji dečki njeguju najviše pali kad se nalaze u skladbama srednje brzih tempa. Riffovi u grabežljivoj produkciji snažno su gurnuti u prvi plan i održavaju živost, pozadina je ispunjena simfonijskim zvukom klavijatura, bas ima razvijenu nogu, bubnjevi s pravim topovskim zvukom i duhovitom varijabilnošću, koja je idealno umjerena u osnovnu šablonsku predvidljivost da Leverage slučajno ne bi izmaknuli stvari iz ruku, stvaraju idealnu zvučnu ravnotežu.
Shadow in the Rain je zanimljivo najmanje posrećena skladba na albumu. Naravno, na početak su gurnuli najbržu skladbu albuma. Tri, četiri i gas. Već King of the Night, koja slijedi, nosi mnogo zanimljiviji osnovni riff i skladba je kao takva, s većom dozom epskosti refrena. Treća skladba Stormchild pak je naprosto idealna za to da se zajedno izraze sve autorsko-izvedbene kvalitete ove skupine u studiju, kad ih treba uhvatiti na snimajuću vrpcu. To je srednje brza skladba s progresivnim riffom, pozadina je ispunjena zvukom klavijatura koje unose dramatičnost, a vrhunac je sam bombastičan refren, koji je jednostavan, ali s ultra melodikom i žmohtnom produkcijom pokreće žmarce niz kralježnicu kao od šale.
Leverage su i na “Blind Fire” zadržali onu finu mehaniku stvaranja kompaktnih skladbi izrađenih predrefrena s gradiranim rastom drama atmosfere prema refrenima, gdje komadi eksplodiraju u vrhuncima (Mister Universe se u melodičnoj perfekciji praktički izjednačava s pridjevom savršenstva).
Soliranje dvojca Heikkinen/Spoof je superiorno. Skladno, dovršeno i izrađeno leži u kompozicijama. Malmsteen, samo se boj! A gdje je Malmsteen, tu je klasika, a daleko odavde nije (gle ga vraga!) ni Richie Blackmore (ali u krajnje niskim dozama). Hellhorn je točka albuma gdje Leverage istodobno sumnjivo povlače prema moćnim Rainbow, a uz to dodaju atribute koje bi mogli zakucati i Masterplan u vrijeme Jorna Landea (produkcija, klavijature). Kad smo već kod Landea, nije naodmet spomenuti da je Heino kvalitativno posve ravnopravan. U predrefrenu Hellhorna u vokalu se čuje čak i Gillan (naravno, na ultradozi poticajnih sredstava). Hellhorn je vrhunac albuma na kojem zapravo teško nalaziš vrhunac, toliko ravnopravno stoje jedna uz drugu skladbe.
No, u drugoj polovici albuma ima još malo više prostora za dramatiku. Don’t Touch the Sun je još jedna udarna balada, s orijentalnim dodirom klavijatura! Perfekcija u modernom ruhu, ali uz istodobni dodir ostavštine Whitesnake (vokalne linije) i Rainbow (klavijature, beat, riffovi, prva solaža). Run Down the Hell je druga i zadnja jurišnica (uz uvodnu skladbu) albuma. Njezin srednji dio posve je “malmsteenovski”, s izvanrednom konverzacijom između obojice gitarista uhvaćenom kroz supersonično brze (ali filigranski odmjerene) rafale nota.
Album zapravo zatvaraju dvije sporije skladbe, koje opet briljiraju u melodičnoj perfekciji. Mračnija Heart Of Darkness s početkom koji sumnjivo podsjeća na komad Deep Purple Soldiers Of Fortune, što je ujedno i sve, jer se Leverage u nastavku opet pokazuju u posve svom svjetlu. Za njom slijedi svečano završna Learn To Live, koja zaokružuje ovaj fascinantni album.
Leverage nisu tipični za Fince, osim što u radu sve karte stavljaju na melodiju. Ne poznaju tanku Stratovarius “filter” produkciju niti smaraju sintetičkim solažama na klavijaturama. Novodobni su hard rockeri s izvanrednim žmohtom. No ipak su još uvijek Skandinavci. A Skandinavci su danas u hard rocku najjači na planetu što se tiče novih bendova koje područje Skandinavije novodobno proizvodi. Tu se događa. I kod Skandinavaca nema mjesta za površan prdac. Sve je obično napravljeno do savršenstva. Leverage će zavoljeti i svi koji cijene rapidni razvoj progresivnog metala iz Skandinavije (skupine Platitude, Darkwater, Circus Maximus, Seventh Wonder, ili čak malo kompleksniji Mind’s Eye), kao i oni koji uživaju u bujanju “simfonijskog” hard rocka (Allen/Lande, Starbreaker, Codex, Work Of Art, The Poodles, Brother Firetribe). “Blind Fire” je album male škole melodične perfekcije. Za sve koji tražite idealnu ravnotežu između udarnosti, drama atmosfere, melodičnosti, s dašcima kompleksnog prog metal nadahnuća! Obavezno u trgovinu po “Blind Fire”!
Kad su ovi vrući Finci prije dvije godine izdali odličan prvijenac “Tides” (2006), naravno da su u trenu porasla očekivanja o tome kakva će biti njihova priča u budućnosti. Nije prošlo ni godinu i pol i dečki nam donose nasljednika prvijenca. Doista su brzi. I ipak, je li “Blind Fire” dosegnuo razinu prvijenca?
Da. Posve je ravnopravan što se kvalitete tiče (zvuka i ideja). Dakle, i ovaj put žetva žmohta, mašte i duhovitosti je puna! “Blind Fire” potvrdio je ono što su dečki pokazali prvijencem. Riječ je o kvintetu izvanrednih glazbenika koji uz filigranski školski drill posjeduju naravno ono što se u glazbi najviše traži. Njihove su kompozicije doista njihove. A sve spašavaju sloga i nadahnuće, čega kod Leverage ne manjka. Nebitno, ali ipak. Ovako odlična glazba zaslužuje znatno bolju naslovnicu.
Postava
Pekka Heino – vokal
Tuomas Heikkinen – gitara
Torsti Spoof – gitara
Marko Niskala – klavijature
Pekka Lampinen – bas gitara
Valtteri Revonkorpi – bubnjevi
Produkcija
Torsti Spoof, Tuomas Heikkinen & Jari Mikkola
Popis skladbi
1.Shadow In The Rain
2.King Of The Night
3.Stormchild
4.Sentenced
5.Hellhorn
6.Mr. Universe
7.Don’t Touch The Sun
8.Run Down
9.Heart Of Darkness
10.Learn To Live
Trajanje albuma: 53.00
Ocjena albuma: 9/10
