Izvođač: Bonfire
Izdavač: LZ Records
Izdanje: 2008
Ocjena: 1.5/5
Nakon albuma “Double X” (2006), izuzetno lijepog “come back” albuma u odnosu na “Free” (2003), dečki su odlučili da je došlo vrijeme za nešto sasvim novo. Na to ih je privuklo samo kazalište iz njihovog “rodnog” Ingolstadta, jer su dečke priupitali jesu li za akciju i Bonfire uglazbljenje prve europske melodrame “Die Räuber”, koju je napisao Friedrich Schiller i koja pripovijeda priču o dva brata, Karlu i Frantzu. Dok je Karl slobodnjačke naravi, svojevrsna njemačka verzija Robina Hooda, povrh toga i dobrog izgleda, njegov je brat pravi suprotnost, što proizlazi iz samog odgoja, jer je njihov otac Maximillian već na samom početku pravio razliku između njih u očinskoj ljubavi. Frantz je zato hladan, racionalan lik, s potisnutim osjećajima, a zanimaju ga samo moć i novac. “The Räuber” je kritika tadašnjeg njemačkog društva.
Što kažete na to? Hard rock grupa s konceptualnim albumom. Čudno, zar ne? Svakako imaju svako legitimno pravo na to, čak i da uglazbe novu reklamu za Ciciban cipelice. Zapravo je hard rock bendu teže oživjeti kroz glazbu raspoloženje neke priče. Naravno, ovisi o priči i “intelektu” same grupe, ali ipak su tu u prednosti progresivni rock i progresivni metal bendovi. I Bonfire su tako isprva mislili i u jedan glas povikali: “Mrzimo kazalište!” No dogodilo se da su se poistovjetili s konceptom i tako ga uglazbili kroz 14 skladbi! Poistovjećivanje je bilo čak toliko snažno da su dvije od njih napisane na njemačkom jeziku. Ako pribrojimo još uvodni instrumental The Räuber i četvrtu po redu The Oath, pravih skladbi za analizu ostaje tek standardnih 10.
Hja, priča mora imati neku cjelinu. Očito je kod materijala to da što nije išlo na lijep način, spojili su silom. Nevjerojatno koliko je njemački neprikladan za rock glazbu! I Blut Und Todt te Lass Die Toten Schlafen nezgodne su za vokal Clausa Lessmana, jer njegovom osiromašenom glasu, koji je danas sveden strogo na oslabljeno grgljanje kroz nos, ako smijem biti malo bezobrazan, dodatno smanjuje prostor za manevar u traženju melodije koju vokal mora donijeti u hard rock. Tvrdo “R”? Horor. Osim toga, u refrenima obiju njemačkih skladbi pridružuje se još i pjevanje pratećih vokala pa čovjek dobije osjećaj da je s njim banda ludih hobita koji se zajedno nažderavaju u nekoj njemačkoj pivnici i začepljuju usta pivskim kobasicama…
Album je nehotice podijeljen na dva kvalitetna dijela. U prvom su Bonfire još opravdano oni pravi kleni hard rock ratnici, a album kroz jurišne Bells Of Freedom te Refugee Of Fate posve opravdava njihove kvalitetne standarde. Love Don’t Lie je posrećena balada, koju slijedi još jedna od svijetlih točaka albuma, Black Night, gdje dečki stvaraju bombastičnu atmosferu. Problem nastaje u drugom dijelu, odnosno u slijedu skladbi od Hip Hip Horray do Father’s Return. Dok je Hip Hip Horray zasnovana na način kojem fali samo još mrvica da bi se s njim poistovjetili The Dubliners, atmosfera potpuno splasne kroz prosječne balade Do You Still Love Me i Let Me Be Your Water. Srećom, nadu vraća skladba The Good Die Young. Pravi Bonfire rocker, klasično zasnovan, rođen za koncertna ludovanja masa. Kravlje zvono, srednje brz tempo, koketirajuće lavine izrađenog rifanja preko njega i grabežljiv refren. U nastavku koncepta tu su još Time, s vrlo kliševitim motivom, posve neizražajna skladba, bezbroj puta prepisana, ali sa zanimljivom Zillerovom “slide” solažom, te završno punilo Father’s Return, koje prati “strašno” grmljenje, kiša i ostali zvukovi brujanja, što u rukama uvijek vedrih i nasmijanih Bonfire nekako splasne u crtanju dramatičnosti.
Lijepo je što se gospoda zrelih godina odlučuju na nove glazbene izazove. No “The Räuber” je daleko od prethodnika “Double X” (2006). To je neki međueksperiment, s jedva polovicom pravih Bonfire skladbi koje očekujemo od tako renomiranog benda, pa ćemo ga brzo zaboraviti čekajući njihov novi klasični hard rock album. Očito je da su dečki vrlo brzo radili na materijalu za koncept, da ideja o izboru koncepta nije niknula na njihovoj njivi, a nažalost album dokazuje i to da su za nizanje raznih raspoloženja Bonfire (barem što se tiče ovog odabranog koncepta, ako ne možda i općenito) iznimno netalentirani dečki. “The Räuber” je album doista samo za najveće ljubitelje Bonfire. Ostali, pak, neka radije zavrte “Don’t Touch The Light” (1986), “Ready 4 Reaction” (1987) ili “Point Black” (1989) i čekaju novi album grupe.
Postava
Claus Lessmann – vokal
Hans Ziller – gitara
Chris “Yps“ Limburg – gitara
Uwe Köhler – bas gitara
Jürgen “Bam Bam“ Wiehler – bubnjevi
Produkcija
Claus Lessmann & Hans Ziller
Popis skladbi
1. The Räuber
2. Bells of Freedom
3. Refugee Of Fate
4. The Oath
5. Blut und Tod
6. Love Don’t Lie
7. Black Night
8. Hip Hip Hurray
9. Do You Still Love Me
10. Let Me Be Your Water
11. Lass die Toten schlafen
12. The Good Die Young
13. Time
14. Father’s Return
BONUS SKLADBE:
15. Love Don’t Lie (Acoustic Mix)
16. Do You Still Love Me (Acoustic Mix)
17. Hip Hip Hurray (German Version)
Trajanje albuma: 71.09
