Bloodylon

Autor: Sandi Sadar Šoba

Izvođač: Miladojka Youneed
Izdavač: Helidon
Izdanje: year
Trajanje: 44:43
Ocjena: 4.6/5

Samo tri godine za neke su nadahnute iznimke posve dovoljne da naprave više od par koraka naprijed od svojeg prvog uratka, a na prste jedne ruke mogli bismo nabrojati takve aseve koji su se u tako kratkom roku uspjeli promijeniti do neprepoznatljivosti. Miladojka Youneed takvi su majstori mitarenja da bi čovjek pomislio kako je od Ghastly Beyond Beliefa i drugog cjelovečernjeg čina njihove karijere moralo proći barem deset godina ili barem da je posrijedi posve druga postava, no to samo djelomično stoji. Svaki uspješan glazbenik barem je djelomično shizofren, a kad je riječ o kolektivu koji se kalio u garažama, skloništima te na koncertima empirijski provjeravao svoje recepte i brusio se do amena, rezultanta takvog rada može biti samo kvantni skok u trinaestu dimenziju. A Bloodylon je takav briljant, koji se dogodio u Ljubljani, a po svojoj glazbenosti još je i dotjerano cinično poboljšanje prvijenca. Zašto? O tome malo kasnije.

Činjenica je da su Miladojka Youneed grupa kojoj se zbog igre sudbine dogodilo mnogo nepravdi pa je zbog toga njihova zvijezda bila manje blistava od nekih alternativnih konkurenata. Činjenica je i da je kolektivna svijest sastava otišla u smjeru u kojem su u sirovom iskonskom pristupu puhačko-ritmičke postave bile potrebne promjene, a grupa ih je bila spremna napraviti. Ne radi se samo o kozmetici, nego o poprilično ozbiljnim kirurškim zahvatima, a prvi uočljiviji dio jest to da se Miroslav Lovrič odrekao sviranja basa i posvetio sve svoje snage vokalizaciji. Miladojka su tako dobili glasnice koje su bile spremne provocirati i secirati mentalna stanja na transparentniji i publici prijemčiviji način. Sljedeći je korak bio da su uz dvojac saksofona pokrenuli i prljavu trubu Davida Jarha, a za gitaru je posegnuo nadareni gitarist i sin poznatog slovenskog glumca Borisa Cavazze, Kristijan Cavazza, koji je u glazbeno tijelo unio još šaku više melodike, izvanrednih solaža i gitarskih nadopuna. Bloodylon je tako dobio posve novu dušu, karakter i svjež par jaja, kojima je bilo suđeno napraviti nešto bolje od svega prije, a to pokazuje ploča u svoj svojoj razigranoj punoći, dok je zvukovno Studio 26 Radia Ljubljana unatoč sonskoj dotjeranosti ponudio još prljavije drzak album, koji još jače ugrize upravo zbog svoje kristalne čistoće.

Bloodylon je ploča kakvu bi napisao Magnifico, samo što balkanska duša ovaj put ima mnogo jazzovsko-funkoidnih dodataka, a vokali zvuče tako da se u sjećanje prikradaju veze s grupom Intimn Frizurn – naravno, uz čistu svijest da je ploča iz vremena prije slovenskog osamostaljenja stvarni gejzir unikatne udarnosti, a ostalo mogu biti samo približavanja, oponašanja i imitacije već učinjenog. Već prva skladba Bloodylon prljava je uvertira u labirint strasti dekadentnog društva. Nekrofilija je samo oruđe šokiranja, a novovalni kadaveri zaplešu još grotesknije uz zvukove glazbe napunjene kerozinom, u kojoj se prvi put od nastanka fenomena Miladojka Youneed više privinu gitare, a distorzirana pjevnost na izvrstan se način nadopunjuje s nakladničkom multilingvističkom drskom grlenošću prije prilično šutljivog Lovriča. Kao dan i noć, a maskulinski je princip u pratećim vokalima dobio polifoničan ženski prizvuk. Visoki se obrtaji ne zaustavljaju, jer je Bloodylon samo uvertira, a I My Lotion na svoj način nalik Demolition Groupu, skladba usput podsjeća na tonalitet skladbe Ogenj, istina je da se ponovno postavlja pitanje kokoši i jajeta, jer je Miladojkin tonalni izlet 1990. par godina prije trenutka kad je svjetlo dana ugledao Neovangelij. Izvanredna plesna glazba ima kromirana jaja, a Cavazza se krasno nadovezuje na prljave saksofonske nastavke, a prljavo funkoidno dijete novog desetljeća puno je steroida, ritmike i pročišćenih formi. Cavazza se uljuljkava uz doista izvanredno gitarsko soliranje, koje Miladojki daje još erektilnije učvršćujući prizvuk.

Fire The Sky je savršena zajebancija na račun flower powera, a zubato šuškavi, knedlasti Lovričev vokal daje sve argumente za spuštanje hlača i goli ples potpune erotske opuštenosti, a pop nikad nije zvučao tako zabavno, prljavo i unatoč plesnosti teškokategorno – barem što se tiče glazbenosti. Budući da Miladojka svoj posao rade kako se pristoji, ljevoruki je pristup na svoj, osrednjim valovima prihvatljivosti rogoboreći se, posve organski, a subverzija prikrivene opscenosti za površne je slušatelje čak posve nečujna. U taj se splet krasno upliće skladba Ja-Ku-Za, koja zaključuje prvu polovicu oktopoidnog spleta novokrojenih ideja. Ritmika je usporena, a puhačke linije raspiruju žar u srcu još sočnije nego tijekom brzih pasaža. Budući da je jedini jezik glazbe univerzalno Jedno, Espagnol je na svoj ciganski način kao nož koji se zarine duboko u srce. Gitare, miris Španjolske i ciganska duša poklapaju se s novom svjetskom dušom sastava, koji se odriče svojeg otočića usred Balkana i spreman je otploviti u široki svijet, a pritom ne reže krvne spone s mjestom svojeg začeća. Jer Saj Ni je jednako univerzalni plesni torpedo strasti, a Cavazza na izvanredan virtuozni način pjeni štukaturu inače ponavljajućeg Lovričevog kokofoničnog poigravanja riječima bez značenja. Značenje je u drugom planu, a igra glazbe nešto je što unatoč izgovorenim riječima ne bi trebalo vokalizaciju. Miladojka Youneed su na svojevrstan način alternativna inačica bebop sastava s početka stoljeća, a unatoč jugoslavenskim korijenima jednako su razumljivi (ili nerazumljivi) i s ove i s one strane Atlantika.

Beautiful Lie je krasan predzadnji čin ploče, a kao višnja na torti nalazi se glavni hit ploče, po kojem mnogi uopće poznaju Miladojku – skladba Reel Love posljednji je spjev potpune orgazmične opuštenosti, ispod koje se skriva eskapistički odklop od svijeta i povijesnih tokova, koji su se u tom vremenu izrodili u nešto neizbježno. Uz ljubav prema životu, urbanom tribalnom plesu i ritmici u pozadini se naslućuje miris krvi, pomora i raspada starih sustava. Preokret, čiji su dio i pripadnici generacije X, dosegnuo je svoj klimaks, a Miladojka cjelini daju malo manje zloslutan prizvuk, upravo zato su još cinično udarniji i prokleto kritični. Bloodylon je popoidni srednjak visoko u zraku, gesta pozitivne dvosmislenosti na svoj multilingvistički besmisleni način ne treba prijevod, a u Babilonu dekadentnog bezidejnog društva automatski se događaju velike promjene. Sve sa smislom i izuzetnom profinjenošću, a umjesto jadikovki i suznih balada ponekad je ples još gorči. Miladojka Youneed su albumom svoje karijere tako satkali zvučnu koprenu mrtvačkog pokrova za svijet koji je ostao ležati na odru i kojeg više neće biti, a teksture slušanog bogatije su i razmetljivije od svega što su uši slovenskog novog vala ikad čule, a u pljesnivoj ustajaloj utrobi skloništa došlo je vrijeme za ukrašavanje disko kuglama i razigranim bojama. Ako je došao kraj svijeta, možemo ga dočekati barem s malo stila i, bez obzira na to što je kič suvišan, glamurom koji se ne odriče čvrstih jaja.

Postava

Miroslav Lovrič – vokal

David Jarh – truba, rog

Mario Marolt – tenor sax, prateći vokali

Urban Urbanija – alt sax, bariton sax

Kristijan Cavazza – gitara

Danijel Kašnar – bubnjevi, udaraljke

Igor Ožbolt – bas gitara

Gostujući glazbenici:

Cole Moretti – prateći vokali

Meri Trošelj – prateći vokali

Nada Žgur – prateći vokali

Žamil Tatai – prateći vokali

Mark Čuček – gitara na skladbama Ja-Ku-Za i Beautiful Lie

Produkcija

Iztok Turk, Goran Lisica – Fox & Janez Križaj

Popis skladbi

1. Bloodylon
2. I My Lotion
3. Fire The Sky
4. Ja-Ku-Za
5. Espagnol
6. Saj Ni
7. Beautiful Lie
8. Reel Love