Izdavač: Harvest Records
Datum izlaska: 20.. 12. 1969
Produkcija: Deep Purple
Duljina albuma: 59.26 min
Žanr: Heavy Rock / Hard Rock
Ocjena: 9.0/10
»Concerto for Group and Orchestra« bio je ambiciozan orkestralni projekt koji je izgradio most između rocka i klasične glazbe, a nastao je pod skladateljskom i aranžerskom palicom legendarnog klavijaturista Deep Purplea Jona Lorda (1941. – 2012.). Istodobno je to bio i prvi album Deep Purplea koji je snimila klasična postava Mark II, među poklonicima legendarne grupe najomiljenija.
Britanski prvaci teškog rocka našli su se pred kraj 1969. na važnoj prekretnici: u želji za radikalnom stilskom promjenom pokazali su vrata pjevaču Rodu Evansu i basistu Nicku Simperu, koji nisu dijelili njihovu viziju daljnjeg, znatno tvrđeg zvuka. Lord, nepredvidljivi gitarski virtuoz Ritchie Blackmore i bubnjarski velemajstor Ian Paice na njihovo su mjesto doveli dva bivša člana Episode Six, pjevača Iana Gillana i basista Rogera Glovera, koji su se odlično uklopili u novu teškorockersku zvučnu viziju. Prva skladba koju je snimila postava Mark II bio je singl »Hallelujah« (originalni autori bili su Greenaway i Cook), čiji je izlazak na britanskom tlu prošao gotovo posve nezapaženo. Ipak, ambicioznoj grupi, u kojoj su Gillan i Glover bili puni elana i želje za dokazivanjem, ubrzo su se nazirala bolja vremena.
No, još prije nego što su se prihvatili snimanja četvrtog studijskog albuma Deep Purplea, Lord je odlučio da će zajedno s Kraljevskim filharmonijskim orkestrom pod ravnanjem Malcolma Arnolda snimiti orkestralni projekt koji se u cjelokupnom programu sastojao od Arnoldove simfonije »Symphony No. 6, Op. 95« (ona se nije našla na ovoj snimci), triju glavnih Lordovih orkestralnih motiva pod naslovom »Concerto for Group and Orchestra«, nove verzije instrumentala »Wring That Neck« s albuma »The Book of Taliesyn« (1968.), popularne klasike »Hush« s Gillanom na vokalu te dugometražne izvedbe klasika »Child In Time« s albuma »Deep Purple in Rock« (1970.). Lordova veličanstvena suita u tri dijela, »Concerto for Group and Orchestra«, sadrži neke elemente klasicističkih žanrova concerto grosso, sinfonia concertante i koncerta za orkestar.
»Hush« s Gillanom kao glavnim vokalom bio je gotovo idealna predstavljanja tehnički znatno boljeg novog pjevača i predstavlja nadogradnju u odnosu na izvornu verziju, jer se ovdje već osjeti nešto siroviji zvuk Blackmoreove gitare, dok su vokalne harmonije uvjerljivo bolje nego na originalu. Čak je i Lordova gastronomska solaža na orguljama ovaj put odsvirana s osjetno većom razinom autoriteta. »Wring That Neck«, koji je već u osnovi izvrstan instrumental, u proširenoj verziji uz pomoć brojnih temperamentnih jamova ispada još bolje. Negdje na sredini nastaje pravi solistički dvoboj između Blackmorea i Lorda, koji završava bez pobjednika. Glover već na jednom od svojih prvih koncertnih ispita dokazuje da je znatno talentiraniji i osebujniji basist od svog prethodnika Simpera, dok Paice na bubnjevima ruši sve pred sobom i usred divljih marševa na inteligentan se način zaustavlja u točno pravim trenucima. Lord autoritativno dominira velikodušnim prebiranjem po šuštavim Hammond orguljama.
Nema sumnje da je »Concerto« bio potpuno njegov projekt i da su ga ostali članovi grupe, uz izuzetak Blackmorea, tada doživljavali kao vođu grupe, iako se taj vječni engleski gentleman, koji je najčešće bio glavni posrednik benda u komunikaciji s medijima, cijelo vrijeme branio od te laskave titule. Moglo bi se reći da je ova verzija »Wring That Neck« lijep uvid u kasnije dugometražne koncertne jamove Purplea, kad su skladbu od prosječnih pet minuta razvukli na više od dvadeset minuta, pa čak i pola sata.
Besmrtna klasika »Child In Time« i u ponešto razvučenijoj verziji pruža zoran uvid u tek rođeni, znatno teškorockerskiji, a ništa manje eksperimentalni stil postave Mark II, koji su zacementirali legendarnim albumom »Deep Purple In Rock«. Ponajprije je to ipak zapanjujući dokument Gillanova neizmjernog pjevačkog talenta kojim je potpuno zasjenio svog prethodnika. Gillan je s tehničke strane bio nevjerojatan pjevač fantastičnog vokalnog raspona, a njegovo dosezanje radikalno visokih pjevačkih registara na »Child In Time« svojom emotivnom intenzivnošću i danas ostavlja bez daha, pa ne čudi da je upravo po toj odlici bio važna inspiracija cijeloj legiji teškometalnih pjevača, predvođenih Robom Halfordom (Judas Priest).
Gillanovo srceparajuće pjevačko zavijanje kojim para zrak ubrzo se nadograđuje instrumentalnim jamovima, među kojima prvo oduševljava Blackmore svojom supersoničnom gitarskom solažom, kakvu može dočarati samo jedan od najboljih gitarista svih vremena. Zapravo, kad se govori o najboljim rock glazbenicima, Deep Purple u postavi Mark II po talentu pojedinih članova lako se može proglasiti rock supergrupom, uz razliku što nitko od članova benda prije toga nije doživio komercijalni uspjeh. Ova interpretacija »Child In Time« u određenim je segmentima čak bolja od verzije s »Deep Purple In Rock«. Gillanovo završno hiperaktivno i emotivno nevjerojatno iskreno parčanje srca ranjenog nesretnom ljubavlju, uz dosezanje vrtoglavo visokih vokalnih frekvencija, jednostavno se ne može opisati riječima.
Drugi dio koncerta bio je u cijelosti klasicistički obojen. Nešto manje od sat vremena duga Lordova koncertna suita »Concerto for Group and Orchestra« naravno je središnje djelo cijele snimke i uspješna demonstracija njegova beskrajnog skladateljskog i aranžerskog talenta, koji je ovaj klasično školovani klavijaturist usavršavao praktički još od dječjih dana. »First Movement: Moderato-Allegro« sadrži potresne, ultradramatične orkestralne aranžmane zahvaljujući kojima već nakon uvodnih minuta nastaje nevjerojatno intenzivno ozračje. S vremenom upadaju i uzburkano razigrani trenuci, a otprilike u sedmoj minuti u zbivanje se intenzivno uključuje i instrumentalna sekcija benda, koja priređuje nezaboravan jam sa solističkim ulascima na granici mogućeg. Povrh svega neprestano se prelijevaju pompozni orkestralni motivi i često nastaje dojam da se bend i orkestar bore za dominaciju nad središnjim motivom.
Na »Second Movement: Andante« bend se na krilima Gillanova vokala znatno aktivnije stapa s orkestrom u savršenu simfonijsku koheziju. Gillanovi stihovi puni su pomalo otrcanog romantizma, dok je fluidnost između orkestra i instrumentalnih vrlina pojedinih članova Deep Purplea, posebice među pojedinim solističkim letovima, cijelo vrijeme na zavidnoj razini i služi kao iskonska demonstracija uspješnog spajanja inovativnog koncepta fuzije rocka i simfonike. Završni dio suite »Third Movement: Vivace – Presto« sadrži moćne upade dominantne puhačke sekcije te skladno variranje općeg ozračja između dramatičnosti, mračnosti i šaljive razigranosti. Bend se s vremenom priključuje, najprije preko ritam sekcije, koja vrhunac doživljava s Paiceovim monumentalnim bubnjarskim solom. Lord i Blackmore pritom melankoličnim solističkim ulascima na orguljama, odnosno gitari, više puta preuzimaju središnju instrumentalnu inicijativu. Ovdje se bend i orkestar konačno stapaju u savršenu zvučnu koheziju i »jednim glasom« dočaravaju veličanstvenu ambijentalnu magiju.
»Concerto for Group and Orchestra« bio je za ono vrijeme, kraj šezdesetih, nevjerojatno ambiciozan projekt i zaslužuje posebno mjesto u povijesti rock glazbe jer je iznimno uvjerljivo spojio dva potpuno različita glazbena svijeta. Genijalni Lord je u svojim orkestralno-rockerskim vizijama nedvojbeno bio ispred vremena, a moglo bi se reći da je ovaj projekt, koji je točno trideset godina poslije uz pomoć prijatelja obnovio u novim monumentalnim razmjerima, postao njegovo životno djelo. Gillan i Blackmore nisu dijelili njegovo oduševljenje jer im je smetalo što je tadašnja javnost počela promatrati Deep Purple kao orkestralni bend, dok su sami što prije željeli zaploviti u vode teškog rocka.
Rock albumi na kojima su sudjelovali članovi simfonijskog orkestra snimani su i prije, ali ovo je bio prvi put da je rock bend uživo surađivao s cijelim orkestrom. Sličan projekt kao Deep Purple 1970. su sa suitom »Five Bridges« ostvarili i The Nice, dok su popularni izvođači poput Rogera Watersa i Metallice u budućnosti pobrinuli da ova vrsta suradnje između rock benda i klasičnog orkestra postane općenit trend, pa danas takva praksa odavno više nije inovativna.
Autor: Peter Podbrežnik
Popis skladbi:
CD 1 (band only):
1. Intro (radio clips) (3:27)
2. Hush (4:40)
3. Wring That Neck (13:23)
4. Child In Time (12:02)
CD 2: Concerto:
1. First Movement: Moderato – Allegro (19:21)
2. Second Movement: Andante (19:11)
3. Third Movement: Vivace – Presto (13:08)
4. Encore: Third Movement: Vivace – Presto (part) (5:52
Postava:
Ian Gillan – vokal
Jon Lord – klavijature
Ritchie Blackmore – gitara
Roger Glover – bas gitara
Ian Paice – bubnjevi
The Royal Philharmonic Orchestra pod vodstvom Malcolma Arnolda
