Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Justin Hayward & John Lodge
Izdavač: Threshold
Izdanje: 1975
Trajanje: 50:48
Ocjena: 4.5/5
»Blue Jays« trebao je naslijediti »Seventh Sojourn« (1972) kao osmi studijski album klasične postave The Moody Blues, no nakon (privremenog) raspada legendarne grupe pretvorio se u zajednički projekt gitarista/pjevača Justina Haywarda i basista/pjevača Johna Lodgea. Raskol među legendama simfonijskog progresivnog rocka počeo je 1974., kad su se klavijaturist/pjevač Mike Pinder, flautist/pjevač Roy Thomas i bubnjar Graeme Edge pobunili protiv nastavka snimanja i raskinuli suradnju s dugogodišnjim producentom Tonyjem Clarkeom. Pritom je najuporniji i najnezadovoljniji bio klavijaturist Pinder, koji se iz Londona htio po svaku cijenu vratiti ‘doma’, odnosno u SAD, kamo se preselio ubrzo nakon što je s The Moody Blues okusio komercijalni uspjeh.
Već je tijekom turneje za »Seventh Sojourn« navodno bilo jasno da će se bend uskoro raspasti, jer su se nesuglasice među članovima samo širile, a uz to su svi nakon intenzivnih turneja već bili poprilično iscrpljeni. Hayward i Lodge ipak su nekako pokušali nagovoriti Pindera da barem sudjeluje u njihovu novom projektu, koji je nastao na inicijativu izdavačke kuće Decca Records, no nezadovoljni klavijaturist, čak i nakon što su ga bivši kolege posjetili u njegovu domu u SAD-u, nije pokazao ni najmanji interes.
Hayward i Lodge zato su odlučili snimiti »Blue Jays« ‘na vlastitu ruku’ u suradnji s producentom Clarkeom, koji je ostavio svoj pečat na svim klasičnim albumima The Moody Blues te je tako odigrao važnu ulogu u njihovim najboljim dosezima i najvećim uspjesima. Pri snimanju »Blue Jays« priskočili su im u pomoć pijanist Kirk Duncan (iza kojeg je bila kratka suradnja sa skupinom Trapeze), bubnjar Graham Deakin (poznat po suradnji sa skupinom The Who i njihovim basistom Johnom Entwistleom) te gudački trio, čime su na »Blue Jays« osigurali orkestralni kontinuitet s prijašnjih albuma The Moody Blues, iako se Pinderova odsutnost lako primijeti, jer ve&can;ina simfonijskih aranžmana nema njegovu duhovitost i domišljatost.
U svemu drugom, osim u nešto drukčijim aranžerskim idejama, »Blue Jays« je praktički ‘izgubljeni’ album The Moody Blues s naglaskom na Haywardovim i Lodgeovim instrumentalnim, a pogotovo pjevačkim vještinama. Njih su dvojica oduvijek bili najbolji pjevači The Moody Blues, koji su pjevali na njihovim najpopularnijim evergreenima, pa nije iznenađujuće da među glavne vrline »Blue Jays« spadaju upravo njihove fenomenalne vokalne harmonije. Moćni orkestralni aranžmani lijepo nadograđuju melodičnu narav svih skladbi na »Blue Jays«, dok Haywardova i Lodgeova različita boja glasa, ali srodni pjevački pristupi osiguravaju upravo pravu mjeru kontrasta. Skladateljske zasluge i pjevačke zadaće bile su među dvojicom veterana The Moody Blues iznimno demokratično podijeljene.
Većinu skladbi i tekstova obilježava pozitivna i epska atmosfera, što se otkriva već na uvodnom »This Morning«, na kojem briljira Haywardov specifični vokal uz moćne simfonijske aranžmane i prodorne, melodične gitarske dionice. Sličnost s klasičnim The Moody Blues neupitna je na svakom koraku, a rad gudačke sekcije ne može se dovoljno pohvaliti. »Remember Me (My Friend)« zajednička je skladba Haywarda i Lodgea, u kojoj se među eterično zvučećim simfonijskim umetcima uvjerljivo nadopunjuju na glavnom vokalu i u skladnoj vezi oblikuju hipnotičku melodiju. Hayward je uvijek bio najcjenjeniji kao izvrstan pjevač, no kratkim, ali dojmljivim solom pokazuje da je bio i nadaren gitarist.
Većina skladbi na »Blue Jays« je u srednjem tempu, pa je tako i na »My Brother«, gdje među suptilnim aranžmanima i ljupkim pjevačkim demonstracijama vlada spokojna i nostalgična atmosfera. »You« je Lodgeova skladba u kojoj ponovno pokazuje svoj izoštreni osjećaj za melodičnost i stvaranje zarazních refrena. »Nights Winters Years« melankolična je, izrazito orkestralna balada sa sjajnim pjevačkim nastupom dugogodišnjeg gitarista i pjevača The Moody Blues. »Saved By The Music«, u kojoj se pred mikrofonom ponovno nalazi Lodge, ima izraženiji pop prizvuk, dok odlično basistovo pjevanje usred simfonijske veličanstvenosti doživljava vrhunac u melodičnom refrenu. »I Dreamed Last Night« je još jedna ljupka power balada s čarobnim ambijentom, kraljevskim orkestralnim aranžmanima i epskim Haywardovim pjevačkim nastupom, dok »Who Are You Now« sadrži nekoliko folk elemenata zahvaljujući akustičnoj gitari i rustikalnim gudačima, što daje pastoralni ambijentalni dojam.
»Maybe« je još jedna savršeno aranžirana i otpjevana balada na razini nekih srodnih dosega The Moody Blues iz prošlosti, koja i danas oduevljava svojom nostalgičnom atmosferom. »When You Wake Up« idealan je završetak albuma na kojem nema ni jedne prosječne, a kamoli loše skladbe, a jedini pravi minus je Pinderova odsutnost. Ovdje se Hayward iznenada razigra živahnim gitarskim varijacijama, dok božanske vokalne harmonije usred razgranate orkestracije poprimaju epske dimenzije.
Bonus skladba na CD verziji »Blue Jays« sadrži zanimljivu skladbu naslova »Blue Guitar«, koja je 1975. izišla kao popratni singl i plod je suradnje Haywarda i članova kultne artrock skupine 10cc. Očekivano, i taj je dosegnuo razinu najboljeg materijala na »Blue Jays«, a članovi 10cc uz Haywardovo pjevanje i stvaranje dojmljivih gitarskih dionica te moćnu orkestraciju unose i vlastiti, prepoznatljivi instrumentalni pečat
»Blue Jays« se bez ikakvog pretjerivanja može smatrati ‘izgubljenim’ albumom The Moody Blues. Na njemu doduše sudjeluju samo dvojica, no vokalno gledano, ključni članovi tog legendarnog engleskog progrock kvinteta, koji su pod okriljem Clarkeove produkcije stvorili izvrstan dosezi. Po kvaliteti se, dakle, taj odlični sporedni projekt s lakoćom može usporediti s najboljim albumima The Moody Blues. »Blue Jays« je uz pomoć singla »Blue Guitar« doživio lijep uspjeh na domaćem, britanskom tlu, što je utjecalo na to da se članovi The Moody Blues, nakon prvih solo koraka pojedinih članova, 1977. odluče na ponovno ujedinjenje.
Postava
Justin Hayward – gitara, vokal
John Lodge – bas gitara, gitara, vokal
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Jim Cockey – violina
Tim Tompkins – čelo
Tom Tompkins – viola
Kirk Duncan – klavir
Graham Deakin – bubnjevi
Mark Singer – bubnjevi
Del Newman – orkestralni aranžmani
Lol Creme – gitara, prateći vokal na “Blue Guitar”
Kevin Godley – bubnjevi, prateći vokal na “Blue Guitar”
Graham Gouldman – bas gitara, prateći vokal na “Blue Guitar”
Eric Stewart – klavijature, prateći vokal na “Blue Guitar”
Produkcija
Tony Clarke i 10cc
Popis skladbi
1. This Morning (5:55)
2. Remember Me (My Friend) (5:27)
3. My Brother (3:29)
4. You (4:35)
5. Nights Winters Years (3:39)
6. Saved By The Music (6:09)
7. I Dreamed Last Night (4:28)
8. Who Are You Now (2:29)
9. Maybe (5:38)
10. When You Wake Up (5:17)
11. Blue Guitar (3:36) (bonus skladba)
