Izdavačka kuća: Frontiers Music Srl.
Datum izlaska: 9. 10. 2020.
Produkcija: Buck Dharma, Eric Bloom & Richie Castellano
Trajanje albuma: 61.15 min
Žanr: Heavy Metal / Hard Rock / Art Rock
Ocjena: 8.0/10
»The Symbol Remains« petnaesti je studijski album dugovječnih američkih eklektičnih hard rockera/metalaca Blue Öyster Cult i nasljednik albuma »Curse of the Hidden Mirror« (2001, RockLine recenzija), koji je izašao prije gotovo dvadeset godina, što je bila najduža stanka između dva studijska albuma u povijesti ovog kultnog benda. Naslov albuma potječe iz teksta skladbe »Shadow of California«, objavljene na albumu »The Revolution By Night« (1983). Istodobno je »The Symbol Remains« prvi studijski album nakon »Club Ninja« (1985, RockLine recenzija) na kojem nema pokojnog klavijaturista/ritam gitarista Allana Lainera, te studijski debi za već dugogodišnje članove benda; klavijaturista/gitarista/pjevača Richieja Castellana i bubnjara Julesa Radina. Castellano je sudjelovao i u produkciji albuma u suradnji s osnivačima benda, gitaristom/pjevačem Ericom Bloomom i gitaristom/pjevačem Donaldom Roeserom, poznatijim kao Buck Dharma.
Prema Bloomovim riječima, skupina sve do prije nekoliko godina nije osjećala nikakvu potrebu snimiti novi studijski album. Na stvaralački proces »The Symbol Remains« dosta je utjecala smrt dugogodišnjeg suradnika Blue Öyster Culta, bivšeg menadžera i producenta Sandyja Pearlmana, koji je preminuo 2016., jer je taj čovjek godinama bio golema riznica ideja i koncepata. Pri pisanju skladbi i pjevanju glavnih vokala Eric i Buck su na »The Symbol Remains« imali veliku pomoć u Castellanu, dok je na dvjema skladbama sudjelovao i poznati američki pisac fantastičnih romana i filmskih scenarija John Shirley, vjerojatno najpoznatiji po scenariju za film ‘Vrana’ i s kojim su surađivali već u prošlosti. Tekstovi na »The Symbol Remains« kreću se od klasičnih tema Blue Öyster Culta poput teorija zavjere o izvanzemaljcima i mračnih fantazija H.P. Lovecrafta do prilično banalnijih stvari poput internetskih memeova i susreta s fatalnim ženama.
Na uvodnoj skladbi »That Was Me«, koja predstavlja tradicionalno udarnu otvorenje s posebno razjarenim Ericom na glavnom vokalu, sudjelovao je i osnivački bubnjar Albert Bouchard, koji posljednjih godina sa svojim bendom, u kojem je uz brata Joea i originalni basist Alicea Coopera Dennis Dunaway, svira klasike Blue Öyster Culta i Alicea Coopera. Albert se od Blue Öyster Culta oprostio još davne 1981., no svejedno je lijepo da je nakon dugo vremena surađivao s Ericom i Buckom.
Solidnom uvodnom podvigu slijedi Buckova skladba »Box in My Head«, koja govori o osvajanju fatalne žene. Ta skladba ima dobar potencijal, ali se zbog pomalo mlakog refrena nažalost ne razvije u još jednu melankoličnu klasiku Blue Öyster Culta s Buckom na glavnom vokalu. Općenito se ovaj put o Buckovim skladbama s njegovim glavnim vokalnim doprinosom može govoriti kao o blagim razočaranjima s obzirom na ono na što nas je navikao u prošlosti. U toj kategoriji najzanimljivije ispada »Nightmare Epiphany«, koja suptilno spaja Buckov sjajan vokalni nastup, zavodljive gitarske harmonije, ukusne klavirske pasaže i poskočan ritam.
Pristojni, ali neuzbudljivi »Tainted Blood«, koji osim klasičnih hard rock elemenata sadrži i prstohvat AOR-a, preko Castellanova glavnog vokala unosi dobrodošlo osvježenje i nešto drukčiju vokalnu dinamiku od one na koju smo bili navikli na prethodnim albumima glazbenih ‘agenata u crnom’. Od Castellanovih vokalnih podviga dobro ispada i skladba »The Machine«, koja spada među bolje trenutke ovog albuma, dok »Edge of the World«, koja govori o teoriji zavjere s izvanzemaljcima u središnjoj ulozi, osim kvalitetnih vokalnih harmonija s Ericom na glavnom vokalu i snažnih gitarskih pasaža sadrži i nezaboravan refren, što je za uobičajene prilike na »The Symbol Remains« prilično rijetka pojava.
»Train True (Lennie’s Song)« prilično je tipično Buckovo skladateljsko ostvarenje, s većim naglaskom na bluesovske elemente nego obično, a zbog šaljivih, galopirajućih ritmova i pomalo komična teksta ne treba ga shvaćati previše ozbiljno. Klasični hard rocker »The Return of St. Cecilia«, začinjen zvukovima hammond orgulja i moćnim vokalnim harmonijama, još je jedno solidno, ali ne previše nadahnuto Castellanovo skladateljsko ostvarenje s njegovim vokalom u prvom planu. Castellano je pri stvaranju ove kompozicije bio nadahnut ‘prastarom’ skladbom »St. Cecilia«. Ona je nastala 1970., kad su se Blue Öyster Cult zvali Stalk-Forrest Group i još im nije ni na kraj pameti bilo da ih već za dvije godine čeka veliki uspjeh pod novim imenom.
»Stand And Fight« s Ericom na glavnom vokalu najudarnija je skladba na »The Symbol Remains« i jedna od rijetkih na njemu koja se može označiti klasičnim heavy metalom. Šteta što refren »stand and fight« ispada izrazito kliširano i stereotipno te bi se bolje uklopio u neke manje inteligentne metalne sastave à la Manowar, no Eric je i u prošlosti stvorio nekoliko srodnih ‘neandertalskih’ poziva ‘metalskoj braći i sestrama’, tako da nije riječ o nekom pretjeranom iznenađenju. »Florida Man«, još jedna Buckova melankolična skladba s neiskorištenim potencijalom i pomalo blijedim refrenom, u tekstu se odnosi na popularni internetski meme koji se prvi put pojavio 2013.
Takvoj prosječnosti, kad se čini da je skupina najbolje ideje potrošila već na prvoj polovici »The Symbol Remains«, slijedi uvjerljivo najbolja skladba na albumu, »The Alchemist«. Ta ambiciozna skladba s Ericom na glavnom vokalu, nadahnuta istoimenom kratkom pričom H.P. Lovecrafta, najmetalskijeg pisca iz prve polovice 20. stoljeća, ono je što je većina obožavatelja čekala i od ovog benda očekivala gotovo dvadeset godina. Ovaj put Eric i društvo uspijevaju stvoriti autentičnu i kompleksnu klasiku Blue Öyster Culta zahvaljujući uspješnu građenju mračne atmosfere i drame uz izvrsnu Ericovu pjevačku izvedbu. Ne nedostaje ni instrumentalne dionice, daleko najuvjerljivije i najzanimljivije na ovom albumu, dok stvaranju izvanrednog ugođaja mnogo pridonosi i mračan tekst o drevnom prokletstvu.
»Secret Road« spada među solidne, ali ne previše nezaboravne Buckove skladbe na albumu kod kojih slušatelj nažalost stječe dojam da stalno nedostaje ona ‘točka na i’ koja bi skladbu iz prosječne pretvorila u odličnu. Bolji središnji aranžman ili zanimljiviji refren sigurno bi utjecali na to da ta kompozicija bude konkurentnija Buckovim prošlim klasicima Blue Öyster Culta. Začinjeno gitarsko solo na kraju nažalost nije dovoljno za bolji dojam.
»There’s a Crime« opet je pomalo ‘divljaški’ hard rocker s solidnim refrenom, no kao cjelina ne spada među zanimljivije skladbe na »The Symbol Remains«. Završnu skladbu »Fight« Buck je na SoundCloudu u embrionalnom obliku objavio već 2015., ali tada je bila riječ o solo ostvarenju. Stilski pomalo podsjeća na jednu od skladbi s prethodnog albuma »Curse of the Hidden Mirror«, no ipak više spada u kategoriju ‘solidno’ nego ‘odlično’.
»The Symbol Remains« posve je pristojan album, vrijedan imena ovog kultnog sastava, no daleko je od njihovih najboljih ostvarenja, iako su očekivanja nekih obožavatelja prije izlaska bila (pre)velika i pomalo nerealna. Eric, Buck i preostala tri člana glazbenih ‘agenata u crnom’ stvorili su lijep broj posve slušljivih i dopadljivih skladbi, bez većih kvalitetnih posrtaja, među kojima nažalost izrazito odskače samo »The Alchemist«, koja već sada spada među njihove klasike. Očito je da je Ericu i Bucku u posljednja dva desetljeća, usprkos kvalitetnoj pomoći ‘mlađe glazbene generacije’ koja želi dokazati, a u koju spada Richie Castellano, pomalo nestalo nekadašnje stvaralačke inspiracije, što osobito vrijedi za Bucka, koji nekoć praktički nije mogao razočarati svojim skladbama. Unatoč tome, vječni hard rockerski/metalski vještaci s »The Symbol Remains« uspjeli su stvoriti posve solidan album koji će zadovoljiti, ali ne i posve usrećiti većinu dugogodišnjih obožavatelja koji su na njegov izlazak morali čekati gotovo dvadeset godina.
Autor: Peter “Dr. ProgRock” Podbrežnik
Popis skladbi:
1. That Was Me (3:18)
2. Box in My Head (3:46)
3. Tainted Blood (4:17)
4. Nightmare Epiphany (5:30)
5. Edge of the World (4:52)
6. The Machine (4:14)
7. Train True (Lennie’s Song) (3:57)
8. The Return of St. Cecilia (4:12)
9. Stand and Fight (4:48)
10. Florida Man (4:08)
11. The Alchemist (6:00)
12. Secret Road (5:24)
13. There’s a Crime (3:37)
14. Fight (3:12)
Postava:
Eric Bloom – vokal, prateći vokal, gitara, klavijature, sintisajzeri
Buck Dharma – gitara, vokal, prateći vokal
Danny Miranda – bas gitara, prateći vokal
Richie Castellano – klavijature, gitara, vokal, prateći vokal
Jules Radino – bubnjevi, udaraljke
Gostujući glazbenik:
Albert Bouchard – kravlje zvono i prateći vokal na skladbi br. 1
