Izdavač: Cadiz Music
Datum izlaska: 18. 4. 2020.
Produkcija: Youth
Trajanje: 35.00 min
Žanr: Space Rock
Ocjena: 8.5/10
Karizmatični i pomalo ekscentrični engleski saksofonist, flautist i pjevač Nik Turner, najpoznatiji kao osnivač legendarnih space rockera Hawkwind, s kojima je svirao u njihovu najuspješnijem razdoblju između 1970. i 1976., od 2013. i albuma »Space Gypsy« postao je iznimno plodan samostalni glazbenik, nakon što je njegov raniji solo put, započet još 1978. projektom Sphynx staroegipatskog štiha, doživio brojne uspone i padove.
Od 2013. Nik, koji je uz svoje freejazzom nadahnuto sviranje saksofona kao član Hawkwinda na pozornici privlačio pažnju prije svega teatralnim i ‘kričavim’ nastupom na koji su sigurno bili ponosni i Arthur Brown i Peter Gabriel, cijenjen je kao dosljedno kvalitetan samostalni glazbenik. Nikovi solo albumi posljednjih nekoliko godina manje-više oduševljavaju većinu Hawkwindovih sljedbenika jer ih krasi onaj iskonski space rock, tipičan za prije spomenutu legendarnu skupinu u njezinu najkreativnijem i najuspješnijem razdoblju.
»Interstellar Energy« Nikov je najnoviji samostalni projekt koji je, za razliku od većine njegovih dosadašnjih solo ostvarenja, potpuno instrumentalan. Album je nastao u suradnji s klavijaturistom/basistom Martinom Gloverom (Killing Joke), koji djeluje pod umjetničkim imenom Youth, te space rock sastavom Space Falcons u kojem se ističe gitarist Bruce Welch. Nik i Youth već su ranije surađivali na albumu »Pharaohs From Outer Space« (2018.), koji je bio svojevrsni stilski prethodnik albuma »Interstellar Energy«. Potonji sadrži šest skladbi, od kojih je po duljini izdvaja samo uvodna »Space«, koja te u trenu osvoji mješavinom energičnih saksofonskih dionica, eklektičnih sintesajzerskih tekstura, razgranatih ritmova, čudaških gitarskih improvizacija i elektroničkih zvučnih efekata. Bogatom zvuku mnogo doprinose i nepredvidljive violinske dionice u režiji Chrisa Barnetta.
Upravo je kratko trajanje albuma njegova glavna mana, jer završi baš kad te slušatelja dobro osvoji i ‘hipnotizira’ eklektičnom mješavinom space rocka, ambijentalne glazbe i psihodelije. Stilski »Interstellar Energy« nije tako srodan Hawkwindu kao neka Nikova ostvarenja nastala bez Youtha, jer ne sadrži uobičajenu vokalnu ekscentričnost i ritmičku šaljivost, dok su freejazz improvizacije na saksofonu ovaj put pomalo ‘obuzdane’, no njegova se glavna snaga krije u strastvenom i istodobno osjetljivom građenju moćnih i hipnotičnih ambijentalnih prostranstava kojima počinje svako dobro svemirsko putovanje.
Na »Cracker« Nikove saksofonske vragolije dolaze do punijeg izražaja nego u prethodnoj skladbi, dok elektronski uzorci još intenzivnije pojačavaju futurističku atmosferu, tako tipičnu za ovaj glazbeni žanr. »Solar Probe«, koji je možda čak i vrhunac albuma, dodatno potencira sveopću futurističku i svemirsku atmosferu, dok elektroničke teksture istodobno zvuče arhaično i nostalgično. Nik ne bi bio Nik da si u završnom dijelu nije priuštio nekoliko freejazz dionica na saksofonu, koje su učinkovito popraćene gitarskim harmonijama.
»Tesla« ima pomalo orijentalnu atmosferu zahvaljujući upotrebi pentatonskih ljestvica i ritmičkih elemenata world glazbe. Zapravo bi bilo čudno da Nik, veliki ljubitelj staroegipatske kulture i povijesti, na »Interstellar Energy« nije napravio barem jednu skladbu s takvim utjecajima. »Sygnus« se ponosi energičnom atmosferom koja, zahvaljujući nešto bučnijem bubnjarskom nastupu Richarda Lanchestera i masivnim (hammond) orguljaškim dionicama Matta Smitha, kojima zapovijedaju Nikove saksofonske majstorije, sadrži i nekoliko hard rock elemenata. Završni »Slider« nešto je kompaktniji space rocker s prstohvatom ukusnih dionica na akustičnoj gitari i dobrodošlim dodatkom klavira, dok gospodin Turner svojim karakterističnim, temperamentnim saksofonskim podvizima ponovno ne ostavlja nimalo dvojbe tko je glavna zvijezda na »Interstellar Energy«.
»Interstellar Energy«, koji će usrećiti većinu space rock sladokusaca, kvalitetan je nastavak prethodnika »Pharaohs From Outer Space« s Nikom i Youthom u glavnim ulogama. Nik nas je posljednjih godina pošteno razmazio nizom zanimljivih solo ostvarenja, pa se od njega već gotovo očekuje nova space rock pustolovina na visokoj razini. S »Interstellar Energy«, koji ne pomiče nove space rock granice nego ih uspješno učvršćuje, čekanje na novi album Hawkwinda sigurno će biti puno lakše.
Autor: Peter “Dr. ProgRock” Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Space
2. Cracker
3. Solar Probe
4. Tesla
5. Sygnus
6. Slider
Postava:
Nik Turner – saksofon
Youth – bas gitara, mono sintesajzer, drone
Bruce Welch – gitara
Matt Smith – klavijature
Chris Barnett – violina
Will Hughes – bas gitara, udaraljke
Richard Lanchester – bubnjevi
