Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Sebastian Hardie
Izdavač: Import
Izdanje: 2012
Ocjena: 4/5
Australski simfoprogrockovski heroji Sebastian Hardie vratili su se 2012., nakon dugog izbivanja, onda kad se to najmanje očekivalo, među žive s novim studijskim albumom »Blueprint«. Taj kultni sastav, koji čak i među ljubiteljima progresivnog rocka poznaje samo šaćica ljudi, okupio se u klasičnoj postavi koja je sredinom sedamdesetih stvorila među štovateljima simfoproga iznimno cijenjene albume »Sebastian Hardie« (1975) i »Windchase« (1976), što znači da su gitarist/pjevač Mario Millo i klavijaturist Toivo Pilt zakopali ratnu sjekiru s braćom Plavsic, basistom Petrom i bubnjarom Alexom. Krajem sedamdesetih bili su naime u sudskom sporu oko prava na korištenje imena Sebastian Hardie, zbog čega su se nakratko morali zvati Windchase. Sredinom devedesetih imali su doduše kraće koncertno okupljanje i izdali koncertni album »Live In LA« (1997), no potom opet jako dugo nije bilo ničeg novog iz njihova tabora, tako da je »Blueprint« prvi album kultnih Australaca nakon 36 godina koji sadrži posve nove skladbe.
»Blueprint« dokazuje da se njihov skladateljski pristup kroz sve te godine nije previše promijenio, što je s jedne strane svakako dobra vijest, jer novi album s te strane nikako ne razočarava. Svoj zvuk su Sebastian Hardie doduše pomalo ‘osuvremenili’ modernom produkcijom i izostankom melotrona, koji je nekoć igrao vrlo važnu ulogu u njihovoj glazbi. Sebastian Hardie oduvijek su bili vjerni učenici britanskih prog pionira predvođenih sastavima Yes, Genesis i Camel, što je vidljivo u svakoj skladbi na albumu. Još uvijek se kunu u ambijentalno bogat simfonijski prog rock s jakom melodijskom podlogom i raskošnim aranžmanima, koji je brzo dostupan, a istodobno ritmički dovoljno složen da tijekom slušanja nikad ne postane dosadno.
Nostalgični »I Wish« u uvodnom dijelu sadrži dugu instrumentalnu sekciju s brojnim promjenama ritma, žestokim orguljaškim pasažama i kvalitetnom ponudom gitarskih fraza, čime već odmah uspijevaju dočarati tajanstvenu i pomalo eteričnu atmosferu. Millov vokal se kroz godine dobro očuvao i zadržao prepoznatljivu boju glasa, dok je njegova sposobnost za smjele gitarske improvizacije ostala posve netaknuta.
»Vuja de«, ne previše duhovita igra riječi na račun pojma deja vu, sadrži i nešto jazzfusionističkih ritmičkih nijansi, dok retro zvuk hammond orgulja u kombinaciji sa slide gitarom pomalo podsjeća na klasične Santana, još jedan važan utjecaj na zvuk Sebastian Hardie. Millo je u posljednja tri desetljeća australskoj publici postao poznatiji kao uspješan solo glazbenik i autor filmske glazbe, no unatoč tome ostao je briljantan gitarist, što dokazuje još jedna prekrasna solaža u srednjem dijelu. Lijepo je čuti da članovi benda nisu zaboravili svirati svoje instrumente i da su još uvijek tehnički i ambijentalni majstori.
»Art of Life«, akustično usmjereni križanac simfoprog epa i power balade, prva je skladba na albumu koja zvuči nešto ‘modernističkije’ i čak malo komercijalno, osobito što se tiče produkcije i višeglasnih napjeva, iako je u svim drugim pogledima riječ o posve ‘staroškolskom’ simfoprogu. Tu Sebastian Hardie ponovno dokazuju da uz profinjen osjećaj za gradnju veličanstvenih simfonijskih aranžmana i razvoj briljantnih improvizacija još i danas imaju izniman sluh za melodičnost, zato uopće nema dvojbe da bi u osamdesetima, da su još bili na sceni, zacijelo doživjeli (privremenu) transformaciju u vrlo zanimljiv AOR bend.
»I Remember« obilježen je bluesovskom gitarskom frazom, dok moćni valovi sintisajzera grade veličanstvenu atmosferu koja slušatelja u trenu obuhvati svojom nostalgičnom energijom. Ambiciozni »Another String…« sadrži nekoliko vrlo zanimljivih i složenih bas linija, dok prvorazredno iznenađenje predstavljaju visoke vokalne harmonije. Instrumentalna sekcija posebno je poglavlje za sebe i sadrži sjajnu improvizacijsku interakciju gitare i orgulja. Kratka, završna skladba »Shame« sadrži melankolične gitarske pasaže i veličanstvenu simfonijsku podlogu, što u skladnoj kombinaciji pruža dostojan završetak ovog u cjelini vrlo uspjelog studijskog dosega.
»Blueprint« je dovoljno moderan album da Sebastian Hardie i u 21. stoljeću ostaju relevantni simfoprog majstori, a istodobno je bend zadržao eklektičnost i sofisticiranost po kojoj je oduvijek bio prepoznatljiv, tako da je svakako lijepo da su se Sebastian Hardie nakon predugog izbivanja vratili na scenu. Za sastav koji više od trideset i pet godina nije izdao nijednu novu skladbu oko 40 minuta glazbe doduše je nekako malo, no i to dokazuje da su Sebastian Hardie ostali ‘borci stare škole’.
Postava
Mario Millo – gitara, mandolina, vokal
Toivo Pilt – klavijature
Peter Plavsic – bas gitara
Alex Plavsic – bubnjevi, udaraljke
Produkcija
Sebastian Hardie
Popis skladbi
1. I Wish
2. Vuja de
3. Art of Life
4. I Remember
5. Another String…
6. Shame
