Večer narodnih napjeva Roberta Planta (2014)

Arhiv Arhiv Zadnje ažurirano 11. lipnja 2026.

Fotografije: Urban Bolta

Mjesto: Piazzola Sul Brenta (Padova) / Villa Camerini / Italija
Datum koncerta: 14.07.2014
Broj posjetitelja: 6000

Jedan od utemeljitelja rock glazbe, prvi vokal kultnih Led Zeppelin, jedan jedini Robert Plant, u sklopu turneje koja najavljuje novi album posjetio je i talijansku Piazzolu Sul Brento.

Nekadašnji prvi glas kultnih Led Zeppelin svoju je solo karijeru započeo ubrzo nakon njihova raspada, koji je izazvala preuranjena smrt bubnjara Johna Bonhama 1980. godine. Prvi samostalni album »Pictures at Eleven« iz 1982. još ne predstavlja promjenu stila, kakvu možemo primijetiti na novijim pločama, jer su one mješavina rocka i tada popularnog novog vala. Unatoč raspadu grupe Robert nije prekinuo kontakt s ostalim članovima, nego je s njima surađivao i dalje. Najviše je surađivao s nekadašnjim gitaristom Jimmyjem Pageom, s kojim je objavio i tri studijska izdanja. 1984. godine su u suradnji s Jeffom Beckom snimili »The Honeydrippers: Volume One«. Između 1994. i 1998. surađivali su na zajedničkom projektu Page&Plant, kad su objavili »live« album naslova »No Quarter: Jimmy Page and Robert Plant Unledded”, a 1998. i studijski “Walking into Clarksdale«. Album »Fate of Nations« iz 1993. predstavlja i službeni početak eksperimentiranja s drugim žanrovima, jer se na njemu uz rock može osjetiti i snažan utjecaj narodne glazbe. Nakon nekoliko godina suradnje s Jimmyjem Pageom, 2002. izašao je album »Dreamland« na kojem je Robert samo još više proširio raspon glazbenih žanrova. Ploča naime predstavlja odličnu fuziju bluesa, folka te psihodeličnog i hard rocka. 2005. je nekadašnji zrakoplovac objavio stilski još burniji »Mighty ReArranger”, na kojem se uz pomoć mješavine progresivnog i hard rocka te brojnih etno žanrova otputio u svijet misticizma, sudbine, filozofije i religije. 2010. na svjetlo dana izišao je album “Band of Joy” kojim je Robert oživio i svoj nekadašnji istoimeni sastav i s njim se zaputio na kraću turneju. 2012. se zajedno s većinom članova svog nekadašnjeg pratećeg benda Strange Sensation prihvatio novog projekta naziva Sensational Space Shifters, koji će osmog rujna ove godine objaviti i svoj prvi album naslova »Lullaby and… The Ceaseless Roar«.

Kao što sam već spomenuo, Robert Plant se javio i u Italiji, 14. srpnja. Nakon kraćeg čekanja u 20.30 napokon su se otvorila vrata koncertnog prostora, koji su vrlo brzo ispunili predstavnici svih generacija. Staro i mlado ubrzo je u potpunosti ispunilo festivalsko područje i s nestrpljenjem iščekivalo zvijezdu večeri, neuništivog Britanca Roberta Planta. Odlično raspoloženje, koje nam je dočarala prostranost amfiteatra Camerini, dodatno su zagrijali američki južnjački rokeri North Mississippi Allstars. Odlično uigrani trio, koji djeluje već dobrih dvadesetak godina, čine sinovi Jima Dickinsona (producenta koji je u prošlosti surađivao s brojnim poznatim imenima, kao što su Rolling Stones i Bob Dylan), Cody i Luther te basist Chris Chew. Postava ne slovi samo zbog slavnog oca i Lutherove višekratne suradnje s Black Crows, nego i zbog glazbene savršenosti. Sva tri člana naime vladaju s više od jednog instrumenta pa si tijekom nastupa aktivno mijenjaju uloge. Pjevač u jednoj pjesmi ubrzo je bubnjar u drugoj.

Nakon dobrih sat vremena lutanja svijetom bluesa na pozornicu je stupio i Robert Plant. Vitalni Englez u svojih šezdeset pet godina još uvijek je u odličnoj formi pa bez problema konkurira brojnim aktualnim idolima koji danas krase zidove brojnih tinejdžerica. Nastup dug sat i dvadeset minuta tajanstvenim je uvodom najavio da će put u nepoznato biti vrlo zanimljiv. Početnu zasanjanost ritmova, koji su nas odveli u svijet arapskih prinčeva i vrućih užitaka u sultanovim odajama, dodatno je zagrijala kultna No Quarter, nastala pod okriljem Led Zeppelin. Eksperimentalna žilica Roberta Planta i izvrsnost gitarskog virtuoza Liama Tysona tajanstvenu su fuziju progresivnog i psihodeličnog rocka predstavili u potpuno drukčijem svjetlu. Tajanstvena zasanjanost koju možemo čuti na albumu House of Holy ovaj je put bila protkana brojnim zvukovima koje možemo pronaći na Robertovim novijim pločama. Slijedila je novitet Turn It Up, koja je zajedno s još nekoliko novijih stvari (Little Maggie i Rainbow) dokazala da neuništivi Englez još ne razmišlja o mirovini. Tijekom nastupa čuli smo i obradu skladbe Spoonful, jer nam ju je njezin psihodelični ogrtač predstavio u potpuno drukčijim dimenzijama. U ostatku večeri Robert Plant poslužio nas je još s nekoliko napjeva iz bogatog repertoara Led Zeppelin, koje je i ovaj put obojio u stilu narodnih napjeva. Šarmantni Englez tako je na koncertu nastavio sa skladbama Black Dog, Babe I’m Gonna Leave You i Going to California, a nastup je zaključio nezaboravnom Whole Lotta Love. Nekoliko minuta dozivanja benda ubrzo je urodilo plodom, jer su se momci vratili i odsvirali još dvije pjesme. Posljednji dio koncerta tako je započeo pjesmom Nobody’s Fault but Mine, koja je u pravoj kombinaciji vratolomnog medleyja skladbi Communication Breakdown i Rock and Roll pobrinula da zaostavština Led Zeppelina (ponovno) ostane neokaljana.

Robert Plant je svojim nastupom dokazao da godine nisu uvjet za boju glasa i karizmu. Danas 65-godišnji Britanac naime još uvijek može trčati po pozornici i plesati s mikrofonom. Nažalost, raspon glasa nije otporan na vrijeme, pa je tempo skladbi bio bitno sporiji od onog s kojim je stekao slavu. No nema veze. Nešto sporija izvedba uz pomoć odličnih akustičnih umetaka stvorila je poseban čar koji će još dugo ostati u sjećanju svih posjetitelja. Svojim nastupom Robert Plant je tako dokazao da još uvijek zadržava primat prvog među jednakima, jer je svojim nastupom više nego ispunio očekivanja. Ako ste došli na njegov koncert jer ste očekivali divlje letenje i drečeće zvukove, ozbiljno ste se prevarili, jer je gospodin tijekom godina sazrio i iskusio ponešto. Njegovi stihovi naime su poput vina – s godinama postaju bolji i zreliji, a također sve pažljivije biraju publiku.