Izvođač: Gallagher, Rory
Izdavač: RCA Records
Izlazak: 1973
Ocjena: 3.5/5
Sredinom 1972. Gallagherova razigrana četa bluesovskih trubadura iz trio formata gotovo preko noći prerasla je u komplet od četiri oštro nabrušena ratnika. Što se Roryja tiče, kadrovska rošada nije mogla doći u bolje vrijeme. Nakon šest godina intenzivnog znojenja u trio sekciji, gdje su kao glavna pogonska sila uvijek prednjačile gitarske vragolije nestašnog Ira, dolazak bubnjarskog majstora Roda de’Atha, a prije svega odličnog ex-killing floor klavijaturista Lou Martina, sve je više dobrodošlo osvježenje. Gallagher je tako ponovno pred izazovom posebne vrste. Ovaj se put prvi put suočava s kompaktnim glazbenim kolektivom, koji osim slušljivosti ima i obilje neobuzdanog stvaralačkog nagona i, što je najvažnije, pravu mjeru hrabrosti te svojeglave bezobzirnosti, koja jedino i omogućuje nesmetano razgolićivanje vlastitih zamisli i ideja. Rezultat te uvertire u pet godina dugu odiseju, koju danas bez sumnje možemo označiti kao gitaristovo najplodnije razdoblje, jest Blueprint, usprkos svom pionirskom entuzijazmu iznenađujuće usredotočen dokument, za glazbenika tipa Gallagher raspoloženjski možda čak i previše suzdržan.
Blueprint je, kako mu i naslov kaže, album s jako naglašenim “plavkastim” predznakom, koji Roryja predstavlja u tradicionalno odličnoj formi. Otvara ga potencijalni favorit u, recimo tome, ranoj fazi gitaristove solo karijere, ionako šarolikog koncertnog repertoara. Walk On Hot Coals prštii od tipičnog Ryjevog humora i zapanjujuće putenosti gospodinove gitarske igre. Više nego prikladan trenutak za premijerno razgolićivanje prepredenog serviranja Rodovih unikatnih ritmičkih uzoraka, čija finoća, intenzitet, a pogotovo karakterna neovisnost iz Gallaghera već u uvodu iscijede lavinu šarenih uzoraka njegove najbolje igre. Oštro bavljenje bluesy motivima vodi Roryja u istraživanju korijena ovog nepredvidivog žanra s fantastičnom Baker’s Blues daleko od konvencionalnosti uvodne skladbe. Na račun humora, a prije svega dobroćudnog obraćanja Ryjeve usne harmonike, Gallagherova glazbena slika dobiva sID starim Big Bill Broonzy motivom novu dimenziju, koju u nastavku kruni drska, ovaj put više rokerski obojena stvar Hands Off. Rory ostaje vjeran tradiciji i s country usmjerenim razgibavanjem kroz Race The Breeze i melankoličnu, slideom diktiranu If I Had A Reason, a vrhunac tog srdačno bezbrižnog lutanja među nepreglednim teksaškim ravnicama predstavlja briljantno hirovit akustični instrumental Unmilitary Two-Step, ponovni slikovit prikaz Ryjevog glazbenog humora.
Blueprint se po uzoru na svoje prethodnike ni ovaj put ne uspijeva izbjeći usredotočenom poigravanju s osjetljivim temama. Jedna od njih je Daughter Of The Everglades, koja spada među najmelodičnije Gallagherove tvorevine, gdje do snažnijeg izraza prvi put dolazi doprinos “tipkaški” izuzetno raspoloženog Lou Martina. Daughter Of The Everglades nudi melankoličan uvid u razdvojenu nutrinu mladog Gallaghera, na čiju kontrastnu narav nas nakon “kćerinog” potresnog emotivnog izljeva donekle grubo upozorava i odrezava Seventh Son Of A Seventh Son, daleko najagresivnija tvorevina tog običnim smrtnicima i drugim anti blues orijentiranim “kukavicama” od svih Gallagherovih pjesama vjerojatno najprivlačnijeg albuma, koji bi uz konkretniju produkciju i racionalnije iskorištavanje nedvojbenih kvaliteta obaju “šegrta” mogao zvučati puno bolje!
Postava
Rory Gallagher: vokal, gitara, usna harmonika, mandolina
Gerry McAvoy: bas
Lou Martin: klavijature, gitara
Rod de’Ath: bubnjevi
Produkcija
Rory Gallagher
Popis skladbi
1.Walk On Hot Coals
2.Daughter Of The Everglades
3.Banker’s Blues
4.Hands Off
5.Race The Breeze
6.Sevent Son Of The Seventh Son
7.Unmilitary Two-Step
8.If I Had Reason
