Mjesto: Jamski dvorec / Postojna / Slovenija
Datum koncerta: 15.11.2012
Broj posjetitelja: 400
Čini se da ljupka gospođica srpskog podrijetla, izvrsna blues/rock gitaristica po imenu Ana Popović, postaje stalna gošća Blues festivala u Postojni. Ovaj put na spomenutoj je manifestaciji nastupila već drugi put.
Publici, među kojom je bilo poprilično ljudi koji nisu baš iz okolice ni stanovnici Postojne, Ana Popović ovaj se put predstavila s tročlanom pratećom postavom. Slušno, a još više vizualno, prednjačio je energični basist Ronald Jonker, za kojeg sam se u nekoliko trenutaka uplašio da će mu od divljeg oduševljenja, dok pleše među žicama svoje bas gitare i vrluda, otpasti glava. Svojim je vragolijama više nego odlično držao ritam-liniju Aninim interpretacijama, a istodobno se pobrinuo da smo s njim i mi pali u trans melodičnog sviranja kojeg smo bili dionici. Pritom su mu više nego odlično pomogli i klavijaturist Mike Papadia i bubnjar Stephan Avellarzed.
U dobra dva i pol sata dugonoga nam je Ana Popović predstavila bogat repertoar svog glazbenog majstorstva. Kako i ne bi, jer je u svojoj glazbenoj karijeri dijelila pozornicu s takvim legendama bluesa kao što su B.B. King, Buddy Guy, Solomon Burke i Robert Cray, da ne zaboravim i legende mlađih generacija, kao što su Jonny Lang i Kenny Wayne Shepherd. Oduševila nas je svojim načinom sviranja slide gitare, koja joj očito jako leži, a na trenutke podsjeća i na njezinu veliku uzoricu Bonnie Raitt. Svakako se izdaleka vidi da dolazi iz odlične blues/rock škole, no u njezinu slide pristupu ipak ostaje poprilična doza njezine osobnosti.
Njezino sviranje gitare, koje ne krije lijepu mjeru melodičnog začina, puno je strasti, kako to zahtijeva tradicija bluesa, a prije svega ostavlja ogromno prostora za improvizacije. Njezin nastup ne treba kirurški precizno dotjerivanje, a još manje cirkusanterstvo. Ana progovori glazbom, progovori brbljanjem po žicama svoje gitare, kojoj dodaje izniman emotivni naboj koji nosi u svojim srpskim genima. U njezinim vještim rukama gitara postaje razuzdana vragolanka koja drhtavo šapće ili glasno jeca.
U drugom dijelu koncerta odlučila je za nekoliko skladbi čak odložiti svoju vjernu Fendericu na stalak i posvetiti se samo vokalnoj interpretaciji. Posjeduje na trenutke raskoran vokal, koji je, naravno, za ovakvu glazbu primjeren i više nego dobrodošao. Istodobno pokazuje njezin glazbeni raspon i želju da s vremenom postane i odlična blues/rock pjevačica te tako još više potkrijepi svoje izvrsno gitarističko znanje.
Ana Popović nedvojbeno zaslužuje veću pozornost, a prije svega veću koncertnu pozornicu. Njezina glazba nije samo vrlo kvalitetna, nego je i dovoljno atraktivna da bi mogla privući znatno veći broj ljubitelja glazbe. Ljubljana, primjerice, bila bi njezinu nastupu jako zadovoljna. Ana i sama kaže da bi jednom željela zasvirati u našem glavnom gradu.
Ljubiteljima gitarskih svirki u Sloveniji u posljednje se vrijeme dobro piše. Nakon gitarskih vragolija Stevea Vaija u Cvetličarni i šarmantnog nastupa Ane Popović u Postojni, iduće nas godine čekaju još najmanje dvije poslastice: Mark Knopfler i Joe Satriani.
Galerija slika
