Fotografije: Urban Bolta
Mjesto: Ljubljana / Menza pri koritu / Slovenija
Datum koncerta: 14.11.2012
Broj posjetitelja: 120
Cijena karte: 13 € u pretprodaji, 16 € na dan događaja
Entheogen, a.P.A.t.T. i Secret Chiefs 3. Tko god poznaje te bendove, pita se kako se, dovraga, uopće mogu naći u istoj rečenici. Ali dotična ekipa sludge math metalaca, zafrkantskih »zappastih« avangardista i nemoguće odredivih progresivnih psihodeličnih jazz surf metal avangardnih svašta rockera nije se našla samo u istoj rečenici, nego je otišla još korak dalje i zasvirala na isti dan. Na istoj lokaciji. Na istom koncertu. Menza pri koritu ugostila je glazbeni spektakl kakav zaslužuje samo Metelkova.
Slovenski Entheogen tek su nedavno počeli masovnije koncertirati, ali mala kilometraža im se ne primjećuje. Možda zato što ovaj put nisu trebali scensko iskustvo za nastup – svirali su naime kar na podu Menze, ispred pozornice. Simplistični kvartet, koji se kune samo u dvije vrste gitarskih distorzija (više od Orange pojačala ionako ne trebaš), bijesnu bas liniju i arsenal bubnjarskih pomagala te umjetni elektronički vokal iz pozadine, u nekih je 45 minuta pokazao određeni unikat na slovenskoj sceni, kojoj je takav bend doista prijeko potreban. Spori, zamazani, distorzirani, zlobno isprepleteni rifovi dviju gitara manjoj su publici dali upravo ono što obično želimo kad čujemo da će svirati ovakav bend. Dobru mjeru headbanginga, zvonjavu u ušima i zapis u dnevnicima da su Entheogen carski. Prije svega me fascinirala luda kombinacija obaju gitarista, to jest Matije Bencika i Mateja Voglarja. Nije bila riječ o tehnički pretjerano razvučenom sviranju, ali je zato intrigantna i precizna kombinacija svake pojedine note odnosno rifa pokazala inteligentnu glazbu i uigranu postavu, od koje sada naravno očekujemo što prije neki studijski snimak, da ih možemo slušati i doma. Uz mračnu glazbu za atmosferu su se brinule i vizualizacije, svojevrstan trend ovakve alternativne scene, kojeg nekako ne možeš promašiti ako se koliko-toliko držiš apstraktne teme glazbe. S Entheogen su se raspoloženjske promjene dakle spustile na onu depresivniju i mračniju stranu, i ako je netko u tom trenutku poželio malo svjetlije raspoloženje, želja mu se nažalost nije ostvarila. Jer ono što je dobio, bio je potpuni kontrast. Crno je doslovno zamijenilo bijelo. Na pozornicu su ušetali a.P.A.t.T., gomila doista čudaka, potpuno odjevenih u bijelo. Bijele svečane haljine, bijele kikle, bijele pufer jakne.
I američki avangardisti počeli su udarati. Po tri klavijature, po bubnjevima, po violini, po gitarama, po basu. Svi su radili sve. Sve su radili na sve strane. Preko svih glazbenih žanrova. U jednom trenutku slušali smo nježan a capella, u drugom bijesnu metalsku ludost. Ugodan surf rock i bum! Spora doom koračnica. Naravno, nije bila riječ samo o izmjeni žanrova, nego i o potpunoj postmodernoj interpretaciji avangardne glazbe, sa svim nelogičnim ritmovima, šumovima, bukom, instrumentima koji to nisu i tako dalje. Smrknuta lica zamijenila su nasmijana; bilo ih je nemoguće ne nasmijati se. Doista smo svjedočili ekstremnom kontrastu između bendova, i u raspoloženju, i u stilu, i u filozofiji, i u tome koliko se ozbiljno zapravo shvaćaju. Te je večeri u Ljubljani zapravo bilo dvoje Zappinih učenika – jedni od njih nastupali su pred našim očima, a drugi je bio Steve Vai u Cvetličarni (RockLine reportažu događaja možete pročitati OVDJE). Nakon završetka nastupa osjećaji su stoga bili pomiješani – i to bez obzira na kvalitetu nastupa. Jednostavno je riječ o zbunjenosti osjećaja zbog tako različitih atmosfera obaju predbendova. Upravo zato su Secret Chiefs 3 predstavljali neku vrstu kompromisa, smirenja, »best of both worlds«.
Kako bih inače mogao predstaviti Secret Chiefs 3? Svi poznajemo taj genijalni instrumentalni bend Treya Spruancea. Prije nekoliko godina javili su se i u Kinu Šiška (reportažu možete pročitati OVDJE), gdje su naravno potpuno oduševili. Jedina promjena od tada bila je postava – nije bilo tadašnjeg privremenog basista Tobyja Drivera (intervju s njim možete pročitati OVDJE), koji je inače vođa bendova maudlin of the Well i Kayo Dot. Naravno, najlakše je pisati takve tehnikalije, jer je nenadmašnost odsvirane glazbe teško opisati. Možda mogu reći samo to da je Steve Vai imao nesreću što je nastupao iste večeri kad i Trey Spruance, jer time nije bio najbolji gitarist koji je te večeri stajao na pozornici u Ljubljani. Prije svega, glazba Secret Chiefs 3, osobito uživo, nevjerojatno je eksplozivna, snažna. Možda ne toliko emotivna koliko jednostavno burna, napravljena od takvih dijelova koji te iznova i iznova iznenađuju i nikad ne znaš što očekivati – tome naravno pomalo pridonosi i neprestana improvizacija, koju si takvi glazbenici bez problema dopuštaju sa znanjem da će nastati nešto fantastično. Spoj žanrova koji prakticiraju Secret Chiefs 3 djeluje tako prirodno, tako nežanrovski, da se elemenata tih nebrojenih glazbenih vrsta uopće ne zavjedamo, nego jednostavno doživljavamo glazbu kao cjelinu. Sve skupa djeluje tako organski, tako neusiljeno, da je odmah jasno da su skladbe rađene zbog njih samih, a ne zbog vodila »strpaj-što-više-žanrova-u-jednu-pjesmu«. Zaključiti mogu samo time da je zasigurno bila riječ o jednom od najboljih koncerata Menzine sezone.
Neobična kombinacija nastupajućih tako je osigurala nevjerojatno iskustvo, a prije svega ostavila naš emotivni bioritam potpuno uništen. Mijenjanje atmosfere bilo je teško, ali ne i mukotrpno, pa smo svjedočili trima bendovima koji žive svaki po potpuno drugačijoj i osebujnoj filozofiji, gdje im je zapravo jedina zajednička točka (osim toga što je riječ o alternativi) visoka kvaliteta. Na toj je točki završila i večer koja će se zasigurno pamtiti.
Fotografije: Secret Chiefs 3, dana 11.05.2010., u Ljubljani (CUK Kino Šiška), Slovenija (RockLine fotoarhiv 2006-2012, sva prava pridržana)
Galerija slika
