Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Vrba na Koroškem (Velden Am Wörthersee) / Bluesiana Rock Cafe / Austrija
Datum koncerta: 27.08.2014
Broj posjetitelja: 100
Cijena karte: 34,00€
Ryan McGarvey još je jedno glazbeno čudo koje je iznjedrio novi bluesovski val gitarista nove generacije. Uz čudotvorce poput Kanađanina Philipa Saycea ili Britanca Aynsleyja Listera, Amerikanac McGarvey pravi je fenomen, jer je s 25 godina pokupio sve moguće nagrade, u raznim kategorijama. Ako dobro računam, McGarvey je svoj studijski prvijenac objavio već s 18 godina, a aktualni »Redefined« prije dvije godine. U Bluesianu se nakon dvije godine vratio na svoj drugi nastup. Sa svojih »mliječnih« godina McGarvey važi za tehnički nevjerojatno izbrušenog gitarista, a uz to i za glazbeno iznimno načitanog umjetnika. Nešto je talent, drugo je neumoljiva vježba koja graniči s krvarenjem iz jagodica prstiju, kad si osuđen na višesatnu dnevnu tlaku. Zatvoren među četiri zida iz kojih nema izlaza. Dugo vremena. Samo teški rad. I to se McGarveyu duboko isplatilo! Budući da je vježbe bilo napretek, njegov je talent kroz brzo sazrijevanje nevjerojatno brzo ostvario ono što definira najveće glazbenike našeg vremena. Zamislite malo Joea Bonamassu, Chrisa Duartea, Erica Johnsona, a uz to je McGarvey proveo mnogo sati slušajući Stevea Raya Vaughana. McGarvey je doista do zuba naoružan nevjerojatnim ručnim vještinama za tako mladog blues glazbenika. Emocije prevodi kroz jezik gitare, ali i svoj vokal iznimno iskreno i autentično! Uz inače uljuđeno držanje provjerenih bluesovskih predložaka, njegovo sviranje nudi i onu draž velike virtuoznosti, koja je uljepšana notom nepredvidljivosti i spontane »okretnosti«. McGarvey na pozornici djeluje potpuno »isključeno«. Vrijeme i prostor nestaju! Pozornicu preplavi samo svijet glazbene magije! Ryan odluta u svoj svijet i preda mu se. Na pozornici ostavlja dušu i srce. A to je zapravo ono najveće što slušatelj može dobiti od izvođača.
U novim se vremenima pojavljuje nekoliko trendova koji prate sve više koncerata. Jedan od njih je i taj da se klupski špilovi pretvaraju u dvodijelne koncerte s usputnom 20-minutnom pauzom, u kojoj se pokušava iscijediti još koji dodatni cekin iz džepova žednih posjetitelja! Te se večeri toj situaciji morao prilagoditi i naš Ryan.
McGarveyju uz sebe trebaju bubnjar i basist, ostalo odradi sam, uključujući i vokal. U prvom je dijelu McGarvey koristio isključivo svoj skroz izlizani Fender Stratocaster, s kojeg je na tijelu gitare mjestimice oljušten lak sve do drvenih iverja. U prvom su dijelu odjeknule, među ostalim, autorske Starry Night, Pennies i Prove Myself, sve s aktualnog »Redefined«, a s prvijenca »Forward in Reverse« (2006) odjeknule su Cryin’ Over You i Texas Special. Prvi je dio zvučao više old school, McGarvey je osvojio profinjenošću i izvanrednom kontrolom nad gitarom kao instrumentom. Ona je doslovno jecala u mnoštvu proživljeno odsviranih tonova, što je kombinacija sviranja trzalicom i fingerpickinga. Gitara se vijala u strastima!
Nakon 20-minutne pauze trio se vraća na pozornicu, a McGarvey u ruke uzima Gibson Les Paul gitaru. Prostor ispuni znatno više buke, zvuk gitare je naime izdašno masan i brujeći, a McGarvey pred kraj stupnjuje svoj nastup plamtećim instrumentalom, u kojem se potpuno prepušta magiji koja ga vodi na pozornici. Pritom je zauzimao najrazličitije položaje u kojima je svirao. U jednom od tih trenutaka odsvirao je i konkretnu solažu »iza leđa«, s rukama podignutim iznad ramena! U drugom je dijelu McGarvey odsvirao starije autorske Joyride, Mystic Dream i Watch Yourself, a nastup začinio novijom Bluse Knockin’ At My Door (»Redefined«, 2012), u kojoj si je navukao i naprstak! Iako su basist Sam Miller i bubnjar Chris Hill potisnuti u posve sporednu i podređenu ulogu ravnodušnih pomoćnika koji samo održavaju ritmičku kulisu usijanom McGarveyu – njega je doslovno razbacivalo na sve strane Bluesiane, svoj su posao odradili posve profesionalno. S iznimnom suverenošću i krepkom kompaktnošću. Fantastično je zvučala i So Close to Heaven s albuma »Redefined«, u kojoj je McGarvey posebno istaknuo izvanrednu muzikalnost koju prevodi u svoju bluesovsku retoriku. Povremeno i iznimnu brzinu koju razvija u solažama. Čovjek je visokog rasta, prsti su mu kao u pauka. Zato ga možemo ubrojiti u ligu novodobnih blues izvođača koji hodaju utrtom stazom, a na čijem je čelu još uvijek Joe Bonamassa.
McGarvey je oduševio. Na svim razinama. Te se večeri u Bluesiani potpuno predao. Očito uživa u klupskom ambijentu, a u Bluesiani je već postao i omiljen, jer je bilo prisutno poprilično posjetitelja koji nisu zaboravili njegov prvi nastup ovdje. McGarvey se nakon burnih ovacija vratio na pozornicu, ovaj put opasan Fender Stratocasterom, i odsvirao i prvu i jedinu obradu večeri. Skladbu Texas Flood svog velikog uzora Stevea Raya Vaughana. O izvedbenoj briljantnosti ne treba trošiti riječi. Osjećaj, kontrola, skladnost dinamične svirke i izvrsnog vokalnog izričaja. Prostor pun strasti i emocija. Magija! Jednostavno! To je blues! U Bluesiani! S takvom će žarom »čudesno dijete glazbe« Ryan McGarvey stići na svom putu još daleko, možda jednoga dana preuzeti žezlo bluesa u ruke nove generacije! S obzirom na to kakve mu hvalospjeve u svojim izjavama »pjevaju« i »tatica« Eric Clapton i Joe Bonamassa, to nikako ne bi čudilo!
Galerija slika
