Bombastično u Orto Baru! (2008)

Arhiv Arhiv Zadnje ažurirano 11. lipnja 2026.

Mjesto: Orto Bar / Ljubljana / Slovenija
Datum koncerta: 28.04.2008
Broj posjetitelja: 70
Cijena ulaznice: 7,00€

Adam Bomb je bez sumnje prava inkarnacija rock n’ rolla. Uzbudljiva karijera ovog 44-godišnjeg rock desperada vrijedna je svake zavisti. Već 1979. osnovao je svoj prvi cover bend zajedno s budućim Queensryche pjevačem Geoffom Tateom, a ubrzo mu je susret s Eddiejem Van Halenom zauvijek promijenio život. Čovjek koji se za svoje showove odijeva u šarenu prošivenu, usku odjeću, s nakovrčanom kosom i mrljom crne maskare oko očiju, djeluje kao Captain America meets Marc Bolan nove ere, ali starih navika. Događaj koji već sam po sebi izaziva silno zanimanje, jer je Adam Bomb garant najpravijih rock showova koje si uopće možeš zamisliti.

CYCLONE:

Ali idemo lijepo redom. U devet navečer na pozornici su već veselo divljali Ljubljančani Cyclone. Kvintet je predstavio mješavinu obrada i vlastitog autorskog materijala. Cyclone su nedavno osvježili postavu pa je (gotovo) bila riječ o krstitkama preporođenog i nadobudnog hard rock (s dodirom sleaze/hair metala) benda. Nadobudno svakako. Početak s Hardline obradom Hot Cherie odmah je potvrdio tu nadobudnost, dok je Talk Dirty To Me (Poison) u nastavku priličan broj posjetitelja, koji su došli bodriti postavu, već pretvorio u pošašteni galop. Dečki i klavijaturistica Anja su zahvaljujući silno zdušnom bodrenju publike repertoar odvezli sasvim zadovoljavajuće i sigurno kući. Osjetilo se nekoliko kiksova, pogotovo se pjevaču osjeti da se na pozornici još ne snalazi sasvim dobro, iako je tijekom (ohoho!) Livin’ On A Prayer (Bon Jovi) pokušao iz publike iscijediti još koji atom povratne energije više. Osjećala se neka grčevitost i nesputanost, malo “promašenih tonova” u vokalnim linijama. Uzrok tome treba tražiti u glasnom ozvučenju pozornice, jer momak svoje vokale na pozornici tijekom špila uopće nije čuo. Ali tako to ide. Svaki početak je takav. I u autoškoli i na prvom testu iz matematike u životu. Skupina je nanizala i tri svoje autorske skladbe, a za kraj odžgala još zapaljivu Kiss klasiku Crazy Nights.

Lijepo iskorištena prilika, a 24.05.2008. će u društvu Hellcats nastup Cyclone nedvojbeno biti još dodatno nadograđen. Glavno je da se ljudima događalo, a skupini je razuzdanost i opuštenost publike, ulijevanjem samopouzdanja, pomogla prekoračiti prve stepenice ponovnog preporoda.

Set lista Cyclone:

1. Hot Cherie

2. Talk Dirty To Me

3. Follow You

4. Livin’ On A Prayer

5. Desire

6. Magic Ride

7. Crazy Nights

BROKEN ARROW:

Broken Arrow su Brežičani s nešto više scenske prekaljenosti u odnosu na Cyclone. To se osjetilo odmah. U samoj kompaktnosti zvuka, odličnoj uigranosti instrumenata, na relaciji riffanja, tečne vožnje bas gitare i kompaktnog šamaranja bubnjeva, koje je skupina uspostavila odmah s uvodnom Polet v nebo. Skupina uspješno brine i za “image”, koji se naprosto dodaje žanru glazbe kojim se dečki bave. Ponajprije zahvaljujući prirodnom ovčjem runu kojim je majka priroda obdarila pjevača Matjaža i kojim se ponosi njegova glava. Tu su još i naočalice tipa Ray Ban “classic” pa je momak na prvi pogled djelovao kao izgubljeni Ian Hunter (Mott the Hopple). Gospoda njeguju hair metal potkovan snažnim osloncem na Bon Jovi moment i svi vi koji se još sjećate raznih XYZ, Silent Rage, Poison, Giant i sličnih hair “cura” iz zlatnih osamdesetih, dobrodošli doma. Broken Arrow nisu zaboravili vratiti Cyclone bočicu s Bon Jovi skladbom You Give Love A Bad Name. Autorski materijal pomiješan s obradama Zdaj ko si sama, Hit the Streets, We Ride, Big City, Glam, Fight Fire, Big City Nights (Scorpions), Le sedemnajst (Šank Rock), odlično je zagrijavao publiku. Naravno, osjeti se da Matjaž mora još poprilično graditi vokal, jer je u kvaliteti dosta oscilirao, iako je njegova malo rezka boja glasa posve primjerena glazbi Broken Arrow. Pitanje je kako je bilo na pozornici, je li zadovoljavajuće čuo svoje monitore, jer je nekoliko puta u tonalitetima osjetno došao u raskorak s pratnjom svojih četvero kompanjona.

Broken Arrow djeluju samouvjereno, Matjaž posjeduje karizmu, dečki su vrlo dobro uigran stroj, u scenskoj igri djeluju uvjerljivo. U izgledu bi im čovjek preporučio još više nestašluka. Da cure vole nestašne dečke koji im pripovijedaju slatke laži, naravno potvrđuje i omjer oba spola u publici, koji je ovaj put bio prilično izjednačen, a ženski dio je posebno gorljivo vježbao pod pozornicom. Vrlo vruć špilčić. Ali još će trebati to dotjerati, dečki.

ADAM BOMB:

A sad vrući i dugo očekivani trio! Adam Bomb je vitlao gitarom i vrištao u mikrofon, uz sebe mu je trebala samo još ritam sekcija. Gospoda stupe na pozornicu, upale motore i ludilo počinje. Smiješno i na trenutak žalosno bila je činjenica da je fotografima ovaj put bilo lakše doći naprijed i napraviti nekoliko fotografija, jer publika očito Adama Bomba nije baš dobro poznavala pa se razišla ispod pozornice. Ali ne zadugo. Energija, izniman scenski kinetizam trojca, rock n’ roll drvež, dobro podmazan prljavim punk akcentom, za koji je najviše kriv Adamov pjev, brzo je vratio publiku pod pozornicu i kojih 70 ludaka, ludovali smo cijelo vrijeme. Adam nije previše ogovarao ljude, niti je bilo potrebe. Jednostavne, izravne, ali drsko erogene i rockerskim voltažom protkane pjesme, kratke, jezgrovite i učinkovite, posve su te podjarmile i pokrenule u slobodni galop, tako da si se slio s energijom rocka. Doista. Adam Bomb je prava inkarnacija rock figure. Čovjek je u repertoar autorskog materijala uvrstio i nekoliko silno duhovitih obrada kojima je potpaljivao svoj nastup. U prvom redu to su bile The Song Remains The Same (Led Zeppelin), New York New York (Frank Sinatra), Day Tripper (The Beatles), I Want You To Want Me (Cheap Trick), posve sam na pozornici ostao je Adam za izvedbu skladbe Van Halen zvane Eruption.

Adam Bomb zna kako držati publiku na nogama. Zato mu ne treba vrtjeti jezikom, vrti ionako nešto drugo. Mirno izvuče iz publike dvije cure, plavušu i brunetu, na pozornicu, koje mu se širokogrudno prepuste da mu odplešu divlji kan-kan, dok on hropće u mikrofon. Zanimljivostima na pozornici nema kraja kad Adam Bomb izvede trik s čašom i konfetima, kojima velikodušno posipa publiku, nadogradnju svega toga uspijeva postići pri kraju svojeg energičnog nastupa paljenjem flambirane “otrovno roze” boje Gibson Les Paul gitare, koja ispraća svu rock ‘n’ roll primitivnost skladbe Rock Like Fuck s njegovog posljednjeg istoimenog studijskog uratka iz 2005.

Dečki se vraćaju na bis i odsviraju još Won’t Get Fooled Again (The Who). Adam Bomb u njoj još jednom potvrđuje izvrsno vladanje svojom Flyin’ V Gibson gitarom. Početni uvodni dio, koji u originalu vode klavijature, odlično je pretopio u gitarske linije, a skladba je ionako u osnovi postavljena tako da joj punk prizvuk odlično odgovara.

Adam Bomb je zajedno s predgrupama ponudio usijanu rockersku večer koja ljude nipošto nije ostavila ravnodušnima u Orto Baru i koja budi onaj spontani protok energije kojeg se na koncertima često može pogrešno tražiti, ili ja imam tu smolu da više ne posjećujem prave koncerte. Ukratko, bomba koja ti napuni baterije i vrati elan! Razveseljava i činjenica da mladi u Sloveniji ponovno otkrivaju hair/sleaze/glam metal i rock.

tekst: Aleš Podbrežnik

fotografije: Aleš Podbrežnik