Bona Fide
Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Wishbone Ash
Izdavač: Bellaphon
Izdanje: year
Ocjena: 4.5/5
Wishbone Ash su s “Bona Fide” izbacili album koji doslovno pršti od svježine i skladbi koje ti se odmah urežu u pamćenje, jer ih resi ona danas već rijetka kvaliteta koju takav album traži. “Bona Fide” je album koji ne želi zvučati aktualno. Ako se malo hrabro, onako ljuljavo, osvrnem na mlitavost svih mogućih sličnih rockerskih analitičkih hipoteza, mogli bi danas zvučati vrlo slično kao što zvuče Wishbone Ash, npr. neki Uriah Heep s Davidom Byronom i Kenom Hensleyem u postavi. I tu je ono što treba svakom velikom albumu! Magija. Na magiju Wishbone Ash praktički nikad nisu zaboravili. Na onaj djelić mistike, skrivene čežnje, koju tako dobro poznaju potomci Kelta, odnosno današnji rockeri otočja Velike Britanije. Suptilnost i sofisticiran pristup je ona točka na “i” koja uvjeri u trenutku. A Wishbone Ash to jednostavno znaju.
Almighty Blues je rhythm ‘n’ blues navijen, poskakujući otvarajući komad, tercetne harmonije su odmah s nama, album odmah visoko poskoči. Takav rhythm ‘n’ blues pod dirigentskom palicom Wishbone Ash uvijek je nešto posebno. Kompaktan “heavy riff drive”, kristalno jasne energične gitarske melodije te čvrsta i duboka ritam linija s pravim debelim, voluminoznim zvukom. Bend odmah nudi izvanrednu produkciju koja spaja živost i istodobno donosi izvanredno harmonično ravnovježje instrumenata, u kojoj se sve jasno i razgovijetno čuje. Alat kojem pristupaju kroz prizmu bluesa donosi Wishbone Ash izvanrednu mjeru melodičnosti i nije ništa posebno kad dečki jedva čekaju srednji instrumentalni dio da iskoče iz blues forme i otplove u čisti klasično melankolični svijet, kojim vlada carstvo nježnih, gotovo žalosno cvileći dvostrukih gitarskih harmonija, koje potom fluidno, gotovo neprimjetno kroz solaže opet uđu u najrafiniraniju verziju rhythm ‘n’ bluesa. Motivsko alterniranje je izvanredno! S obzirom na ograničenost osnovnog blues predloška, što se tonaliteta tiče, Wishbone Ash su s ovom pjesmom u pojmu “blues rocka” izvukli praktički maksimum u smislu njegove melodične dovršenosti.
Stvari se vraćaju na standardno mjesto s idućom skladbom, mističnom Enigma. To znači tipičnu Wishbone Ash skladbu. Relikt sedamdesetih, pun rafiniranih tercetnih harmonija, produkcija vokala Andyja Powella doista nosi neki misterij. Ekspresivan motiv koji ti odmah uđe pod kožu, kontrasti između vokala, beata i jasno odvojenih rifova te gitarskih melodija su izvanredni, atmosfera albuma poskoči na posve drugu razinu. Faith Hope And Love jedna je od najimpresivnijih skladbi cijelog albuma. Klasična “hard rock” linija putuje iz A-mola u G i F-dur. Same gitarske varijacije u toj “triple-cord” liniji doslovno su grabežljivog porijekla. Nježan, krhak, osjećajan vokal, prožet tim harmonijama, stvara izvanredan kontrast. I onda atmosfera opet poskoči kad u pasaži zvuk ispune sjajne Hammond linije. Pjesma koju naprave samo stari zreli iskusni i smireni mačkovi. Prepuštanje osjećaju nadvlada sve! Tekst je izvanredan. Već sam naslov kaže sve. Sve što trebam je u vjeri, nadi i ljubavi. Kako istinito! A te melankolične tercetne harmonije, koje sve te lijepe stihove samo pojačavaju i daju im dašak posebne veličine, jednostavno za šalu zamame trnce niz kralježnicu. To je skladba koja personificira pojam Wishbone Ash u najljepšoj mogućoj mjeri. Hammond, tercetne harmonije i mistični vokal. Jedan od vrhunaca albuma. Slijedi ciganska Ancient Remedy, koja još jednom efektivno oživi sedamdesete, vokal se drži “echo” efekta, tako da je tom nijansom prohujalo razdoblje sedamdesetih još više naglašeno. Changing Tracks i “heavy blues” gitara ponovno se pobrinu za podizanje dinamike “Bona Fide”, koji iznenađuje raznolikošću baš svih skladbi, koje se mogu pohvaliti uvjerljivošću razrađenih motiva. Oni ti jedan za drugim nezadrživo ulaze pod kožu, tako da ih vrlo brzo možeš zviždati dok, recimo, čekaš na blagajni Mercatora da te oderu. Sofisticirana “bluesy rock” verzija uhvaćena je u Shoulda Woulda Coulda, koja graniči gotovo s “reagge party time”. Rafinirano, s točno odmjerenim kratkim i jezgrovitim trikovima. Bez ijednog suvišnog poteza. Ravno u uho i za naužiti se prave klasične “hard rock” energije. Za njom slijedi naslovna pjesma Bona Fide, koja je zapravo još jedna Wishbone Ash klasika. Karakterističan “boogie” ritam, koji vitla nova ekspresivna dvostruka gitarska harmonija. Wishbone Ash standard. Difference in Time drži se i dalje tih dobro poznatih Wishbone Ash standarda s rafiniranim spletom vokalnih multiharmonija u refrenu, koje nose paralele s dobrim starim Uriah Heep (heh…, pa na kraju krajeva, njihovi su vršnjaci). Come Rain Come Shine vjerojatno je jedna od najsnažnijih skladbi na “Bona Fide”. Sve riječi o mistici ovdje su naglašene u maksimalnoj verziji, koju za nju mogu dočarati samo Wishbone Ash. Dečki su u tu svrhu dodali još i flautu u pozadinu, koja se savršeno slaže s vokalom i daje skladbi pastoralni štih. Onda opet udare dvostruki terceti, brrrrrrr…. Izgleda kao da Wishbone Ash nisu izgubili ni mrvicu veličine “Argus” (1972). Ova pjesma ne skriva flertovanje s progresivnim figurama i blago koketiranje s “psihadelicizmima”. Nevjerojatan kontrast raspoloženja bend opet stvara kroz srednji instrumentalni dio, koji je vjerojatno jedan od najuvjerljivijih na cijeloj ploči. Peace je instrumentalna skladba koja zaključuje ploču “Bona Fide”. Ako naslovna pjesma sadrži “boogie” ritam, Peace je sada ljuljajući valcer, s nama je opet Hammond i nezaboravni gitarski harmonični dueti. Riječ je o najboljoj mogućoj zamisli kako zaključiti takav blaženo smiren klasični “hard rock” album.
“Bona Fide” je vjerojatni vrhunac takvih albuma za 2002. godinu. Magija je s nama, a zrelost skladanja na njemu je sjajna i besprijekorno sofisticirana. “Bona Fide” je smiren, nevjerojatno slušljiv klasični hard rock album bez slabe točke, odjenut u neprestano visoko vibrirajuće preklope raspoloženja, album izvanredne žanrovske dinamike, a pritom stalno uhvaćen u prepoznatljivim Wishbone Ash direktivama. Duh sedamdesetih živi i nipošto ne misli tek tako odustati od podsjećanja tko zna stvoriti pravu klasiku. “Bona Fide” ima sve! Baš sve. Od početka do kraja.
Postava
Andy Powell – vokal, gitare
Ben Granfelt – gitare, vokal
Bob Skeat – bas gitara, Hammond orgulje, klavir, flauta
Ray Weston – bubnjevi, udaraljke
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Miri Miettinen – udaraljke
Richard Johnson – prateći vokal na “Difference in Time in “Come Rain, Come Shine”
Ako Kiiski – prateći vokal na “Difference in Time”
Produkcija
Andy Powell
Popis skladbi
1. Almighty Blues (5:23)
2. Enigma (4:09)
3. Faith, Hope and Love (5:53)
4. Ancient Remedy (4:48)
5. Changing Tracks (4:16)
6. Shoulda Woulda Coulda (3:59)
7. Bona Fide (3:05)
8. Difference in Time (4:28)
9. Come Rain, Come Shine (6:07)
10.Peace (3:49)
Trajanje albuma: 45:52
BONUS SKLADBE NA 2006 “Special Limited Edition”:
11. Hard on You (Studio 2005) 4:45
12. Almighty Blues (Live 06) 4:09
13. Tales of The Wise (Live 06) 5:53