Pjevač i voditelj grupe Whitesnake David Coverdale nam je telefonom povjerio odgovore na sljedeća pitanja

Autor: Jernej Vene

Datum intervjua: 27.06.2006

Vene: Na turneji ste s kratkim pauzama već od 2003. Kakvo je trenutačno stanje na putu?

Coverdale: Turneja traje već poprilično dugo. Danas imamo slobodan dan, koji obično iskoristimo za odmor. Ali baš sam u krajevima u kojima sam se rodio, pa sam posjetio članove obitelji. Takvi posjeti su prilično naporni, sigurno se slažete sa mnom.

Vene: Whitesnake postoje već skoro trideset godina. Što vas goni da još uvijek ustrajete?

Coverdale: Ako sam iskren, o tome ne razmišljam, to prepuštam vama, novinarima. Uživam u svom poslu, zabavljam se i zadovoljan sam time. Istovremeno imam priliku vidjeti svijet te upoznati i zabavljati milijune ljudi.

Vene: Lani ste izdali CD i DVD Live: In the still of the night. Kako birate skladbe za koncerte, jer kod Whitesnake imate blues rock i heavy metal razdoblje?

Coverdale: S tim nemam problema. Zapravo ne volim izraz heavy metal. Na ovoj ploči jedina heavy metal skladba je Burn, sve ostale teme koje obrađujem proizlaze iz fizičkih i tjelesnih osjećaja. Tu nema previše metala.

Vene: Na turneji ste od 2003., ali bez nove studijske ploče. Treba li grupa kao što je Whitesnake uopće novu ploču ili su stari hitovi dovoljni za uspješnu turneju?

Coverdale: Vrijeme je takvo, kako mi je povjerio Mick Jagger, da Rolling Stonesi snime novu ploču kako bi promovirali turneju. Situacija je potpuno obrnuta nego nekoć. Vrlo aktivno uređujem uspješnu web stranicu www.whitesnake.com, na kojoj pozorno pratim što ljudi još žele od mene kao glazbenika. Najprije su željeli koncertni DVD, dakle to već imaju. Sljedeća želja fanova je dvostruki koncertni CD na kojem bi trebali biti hitovi. Nadam se da ću to realizirati još ove godine. Treća stvar su nove studijske skladbe. Da vam malo zagolicam maštu: na tom dvostrukom koncertnom CD-u – bit će četiri nove studijske skladbe. To će biti tri udarne hard rock skladbe i jedna dobra snažna balada. Malo prije Božića ili kad završimo turneju, počet ćemo se pripremati za novi studijski album, koji će izaći sljedeće godine. U zemlji Whitesnake je prilično radno.

Vene: Kako vas “nađe” nadahnuće tijekom stvaranja? Odakle dobivate ideje?

Coverdale: Moram vam reći…meditiram, a na kraju primim gitaru i počnem divljati…(smijeh). No, to je čudna stvar, više ne radim stvari nakon meditacije. Četiri nove skladbe vrlo su izravne i prirodne, napisao sam ih i otpjevao bez napora. Nadam se da će s pločom biti isto. Da ne zaboravim, još uvijek me nadahnjuju fizička i emotivna strana ljubavi.

Vene: Prije deset godina izjavili ste: Dosta mi je igranja Tarzana, hoću pjevati! Što ste time mislili?

Coverdale: Na neprestano vrištanje. Kad sam to izjavio, bio sam vrlo ozbiljan, vjerojatno je bilo na kraju turneje. Unatoč svemu, još uvijek oponašam Tarzana, što me jako veseli i toga se još nisam zasitio. Isto bi bilo s tobom, da ti je netko prije deset godina rekao da ćeš danas raditi intervju za Radio Slovenija. Vjerojatno si to tada nisi mogao zamisliti. Uz tu izjavu mislio sam ozbiljno, ali kažu da ako praviš planove, Bog ti se smije.

Vene: Među novim zemljama koje ćete posjetiti je i Slovenija. Čini li vam se da je čovjek koji puno putuje i vidi puno svijeta i različitih kultura u prednosti pred nekim tko radije ostaje kod kuće?

Coverdale: Volim putovanja. Tamo gdje sada živim vrlo je lijepo i mirno. Na turneji ću pak imati zadovoljstvo ponijeti svoju glazbu u krajeve u kojima još nisam bio, recimo Carigrad. Sve zajedno je vrlo uzbudljivo. Mene osvježava kad idem negdje prvi put.

Vene: Ako spomenem četiri gitarista s kojima ste surađivali: Ritchie Blackmore, Jimmy Page, John Sykes i Steve Vai. Kako je bilo raditi s njima?

Coverdale: Pa, naravno da se razlikuju po stilu sviranja. Johna Sykesa doveo sam u Whitesnake da mi pomogne izvesti prijelaz iz tradicionalnijeg hard rock bluesa sastava u mnogo tvrđi električni hard rock blues. Rad s Jimmyjem Pageom: to je bio projekt koji je došao niotkuda i bio je vrlo uzbudljiv. Baš tada sam se namjeravao glazbeno umiroviti kad me nazvao naš zajednički prijatelj i pitao me zanima li me suradnja s njim. S Pageom sam se sreo u New Yorku i odmah smo kliknuli. Kao što znate, Jimmy je autor nekih od najprepoznatljivijih gitarskih skladbi u povijesti. Bio sam potpuno počašćen. Ritchie Blackmore bio je izniman učitelj, mentor i zapanjujući glazbenik. Steve Vai pak je Paganini gitare, izniman je, kao na primjer Izak Perlman ili neki sličan izvrstan violinist. Svi su vrlo različiti kao glazbenici i kao osobnosti.

Vene: Postava s kojom Whitesnake dolazi u Ljubljanu provjerena je na turnejama. Po čemu se razlikuje od prethodnih?

Coverdale: Mnogo se više zabavljam, a traje i duže od većine prethodnih. Gitaristi su odlični, bubnjar Tommy Aldridge na vrhuncu je izražajnosti. Odlično je, pravi su dečki i veliki glazbenici. Smatram da zbog ove postave nitko neće biti razočaran.

Vene: U videospotu skladbe Here I go again pojavljuju se dva automobila Jaguar i љepotica. Jesu li vam sva tri bila vaša?

Coverdale: Ne, samo bijeli Jaguar i љepotica (smijeh).

Vene: Što mislite o digitalnom informacijskom dobu?

Coverdale: Zavolio sam računala, a ako govorite o downloadanju glazbe, to je stvar koju moramo prevladati. Ako ste pravi fan glazbe, podržavat ćete glazbenike. Za mnoge je sadašnje stanje ekonomski gledano vrlo teško.

Vene: Je li točno da ste grupi Deep Purple prilikom prijave na audiciju poslali svoju sliku na kojoj ste odjeveni u skauta?

Coverdale: Točno. Sliku sam posudio od mame, jer su menadžeri grupe inzistirali da je pošaljem, a druge nisam imao. Zamolio sam ih da mi je vrate jer je mama tako htjela. Ako biste je željeli vidjeti, na našoj je web stranici.

Vene: Smatrate li da je kod snimanja važno da glazbenik ima slobodne ruke ili je bolje da producentski posao obavi netko izvan grupe?

Coverdale: Što se mene tiče, bolje je da to obavi sam glazbenik. Obično glazbene izdavačke kuće odlučuju o tim stvarima.

Vene: Pitaju li vas ljudi još uvijek zašto ste otpustili Johna Sykesa?

Coverdale: Ne, to me ne zanima, ako se želite razgovarati o tome, morate pitati nekog drugog.

Vene: Nedavno su izašle prve tri ploče Whitesnake u obliku remastera. Kada možemo očekivati sljedeće tri?

Coverdale: Kad se izdavačka kuća Emi pokrene i promovira prve tri. Sljedeće dvije imam spremne, ali neće izaći dok ne vidim da su se aktivno uključili u promociju prvih triju. Zapravo rade isto kao s Deep Purple, žele zgrabiti sve što je ostalo na dnu zdjele. Ponosan sam na Whitesnake i neću dopustiti da izađe nešto što nije kvalitetno.

Vene: Skoro svaka turneja Whitesnake u povijesti imala je drugačiju postavu. Smatrate li da vi teško radite s drugima ili je obrnuto?

Coverdale: To je pitanje za druge ljude. Meni je sa mnom lako raditi (smijeh).

Vene: Što mislite o obnovljenom zanimanju za klasični rock?

Coverdale: Moram reći da sam posljednjih tjedana svirao za 400, 500 tisuća ljudi od Švedske do Portugala. Festivali su dupkom puni publike i posvuda su svirali klasični rock. Izdavačke kuće i većina glazbenog tiska jako se varaju jer ne rade posao s našom vrstom glazbe. Ali uvijek su bili spori. Kad s nekim potpišu ugovor, već kasne, jer se glazbena moda već promijenila.

Vene: Devedesete nisu bile pravo vrijeme za hard rock vaše vrste. Neko je vrijeme čak izgledalo da su Whitesnake povijest. Vraćaju li se dobra vremena?

Coverdale: Dobra vremena me nikad nisu napustila. Ploče sam prodavao bez prekida kroz devedesete. S Jimmyjem Pageom prodali smo četiri milijuna ploča, Whitesnake su prodani petnaest milijuna, dakle bilo je dobro. Odlučio sam da neću raditi nove stvari. Ponovno sam postao otac i htio sam biti uz sina, da bi znao da ima oca, a ne nekoga tko je uvijek od kuće. 2003. vratio sam se samo zbog jednog razloga: da bih proslavio 25. obljetnicu Whitesnake. Povratak je bio toliko uspješan da sam se uz suprugin pristanak odlučio da ću raditi šest mjeseci godišnje, a pola godine bit ću kod kuće.

Vene: Vaš novi basist je Uriah Duffy. Kako se uklopio u bend?

Coverdale: Potpuno, vidjet ćete ga, dečko je odličan, cure ga vole jer je zgodan, a dečki ga cijene jer zna svirati.

Vene: Je li točno da ste grupu nazvali po svom penisu?

Coverdale: Da, nazvao sam je po svom penisu. Zapravo sada imam novo ime za njega: Roger. Ime grupe pak neću mijenjati (smijeh).

Galerija slika