Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Nektar
Izdavač: Bellaphon
Izlazak: 2008
Ocjena: 4/5
Nektar, neuništive legende space rockovskog oblika progresivnog rocka, nakon četiri su se godine vratili s novim studijskim albumom “Book Of Days”, ovaj put svojim jedanaestim po redu. Mali događaj za oronulu modernu glazbenu industriju, ali velik za svakog progresivnorockovskog gurmana koji ni u digitalno doba nije izgubio vjeru u jednu od najboljih i najutjecajnijih britanskih grupa koje su iznjedrila 70-a. Šef grupe, gitarist i pjevač Roye Albrighton, koji je uz bubnjara Rona Howdena jedini preostali originalni član, i u 21. stoljeću nastavlja sa svojom glazbenom vizijom ezoteričnosti, veličanstvenih instrumentalnih prostranstava i probijanja žanrovskih okvira.
Nektar je tijekom većeg dijela karijere nosio etiketu njemačke grupe, ne zbog članova postave, koji su bez iznimke bili Englezi od glave do pete (ako izuzmemo dvojicu Amerikanaca, kratkotrajnog pjevača/gitarista Davea Nelsona i klavijaturista Larryja Fasta, koji je ionako službeno bio samo gostujući glazbenik), nego zato što su veći dio karijere živjeli i snimali u Njemačkoj (te tamo doživjeli i najveće komercijalne uspjehe svoje karijere sredinom 70-ih). Dolaskom dvojice njemačkih regruta, klavijaturista/pratećeg vokala Klausa Henatscha i basista Petera Pichla (ex-Running Wild), koji su se pridružili tik prije početka snimanja novog albuma, prvi su put u svojoj povijesti zaista postali napola njemačka postava.
“Book Of Days” trebao je izaći već krajem 2006., no problemi s tadašnjim menadžmentom uzrokovali su da se njegov izlazak ootegnuo čak 18 mjeseci. Slijedile su važne promjene u menadžmentu, koje su dovele do potpune neovisnosti grupe i, kako se pokazalo s ovim albumom, urodile vrlo pozitivnim rezultatima. Baš kao i solidni prethodnik “Evolution” (2004), i “Book Of Days” je konceptualni album koji se vrti oko vječno aktualnog čovjekova statusa i utjecaja u suvremenom svijetu te njegova životnog stila sa svim pozitivnim i negativnim popratnim posljedicama. “Book Of Days” dokazuje da Nektar proživljavaju novo proljeće, jer na njemu ne manjka tradicionalnih space rockovskih odlika s mnoštvom motiva koji podsjećaju na zlatna vremena, kao ni nekoliko vrhunskih melodičnorockovskih trenutaka. Ne manjka ni instrumentalnih odmaka s rasparčanim ritmičkim sekcijama i veličanstvenim aranžmanima na klavijaturama. Središnja “zvijezda” je, kao i uvijek, Albrighton, koji još uvijek uspješno dokazuje da nije samo jedan od najboljih i najoriginalnijih gitarista našeg vremena, nego posjeduje i jedan od najljepših vokala u progresivnorockovskoj glazbi.
Album se otvara energičnim “Over Krakatoa”, kojeg krasi solidan hard rockerski rifovski napad te dramatični, ali već u sljedećem trenutku profinjeni slojevi sintetizatora. Krakatoa je inače vulkanski otok u Indoneziji, negdje između Jave i Sumatre, i sukladno tome skladba je puna erupcija odlučnih gitarskih rifova. Royeov vokal je ovdje u cijelosti propušten kroz vokoder i nakon početnog šoka koji to izaziva kod slušatelja navikla na njegov topli melodični vokal, vrlo se dobro uklapa u atmosferu ove skladbe, koja ne štedi rasparčane ritmove i svemirske solaže na gitari i klavijaturama. Roye je još uvijek majstor izvlačenja energičnih rifova i gastronomskih solaža koje se odlično prilagođavaju melodičnoj pozadini višeslojnih klavijatura.
Grupa nastavlja s energičnim i varijabilnim ritmovima i na epskom “King Of The Deep”, koji je u uvodu prožet zvukovima Klausovih hammond orgulja te odličnim, melodičnim gitarskim pasažama. Royeov vokal ovdje ponovno zvuči onako kako smo navikli i dokazuje da je tijekom proteklih godina izgubio tek malo nekadašnje topline i melodične živopisnosti s osjećajem za dramatiku. Još je uvijek jedan od najdirljivijih i najkarizmatičnijih glasova u povijesti progresivnog rocka. U drugom dijelu kompozicija prelazi u potpuno drukčije raspoloženje, mirniju ambijentalnu fazu s tajanstvenim zvukovima na klavijaturama dok Roye stupnjuje dramatiku izmjenjivanjem pastoralnih akorda na akustičnoj gitari. S vremenom na električnoj gitari počinje plesti sjajnu solažu koja preko zvuka hammondki vraća središnji refren, koji bi se mogao naći i na kojem od njihovih klasičnih albuma.
Kratki instrumental “Lamorna” nježna je pastoralna tvorevina na akustičnoj gitari, koja služi i kao uvertira u sljedeću skladbu. Lamorna je inače ime malog ribarskog sela na rubu engleske pokrajine Cornwall, kao i naslov neke tradicionalne britanske folk skladbe. Slijedi odlični, više od 11-minutni “Doctor Kool”, još jedna epska kompozicija koja sadrži obilnu mjeru tradicionalnih Nektar dobrota, a koketira ponajprije s melodičnim rockom. Za to je “kriv” ponajviše melodični motiv sastavljen od višeglasja, naoštrenog rifanja i funky ritma. Royeovo pjevanje, ovjenčano posebnim patosom, ponovno je kao u njegovim najboljim danima, a višedijelne vokalne harmonije također bude onu nostalgičnu Nektar romantiku. Refren je, baš kao i samo ime skladbe, doista “cool”. To je bez sumnje jedno od najboljih ostvarenja na albumu, u kojem se može naći čak i nekoliko stilskih paralela s besmrtnom Nektar klasikom “Remember The Future”.
Album je iz minute u minutu bolji. Nešto mračniji “Where Are You Now?” ima neobičan početak, jer ga već odmah otvara plačna gitarska solaža i naoštren zvuk hammondki. Nakratko prelazi u avangardnu sekciju, koju pak prekida pilasto rifanje i Royeov tajanstveni vokal, koji uključivanjem sintetizatorskih uzoraka i posebnih efekata sve više stupnjuje dramatiku. Nakon upada romantičnih ambijentalnih klavijaturskih zavjesa, kad Royeov vokal zađe u više registre, space rockovska je magija potpuna i slušatelj se na tom mjestu može posve prepustiti spiritualnom putovanju u neku drugu dimenziju. Tome je kraj kad se prikradu opskurni efekti, a zatim gotovo metalske pasaže s naoštrenim rifanjem i moćnim udarcima po bubnjevima. U tom trenutku nastupa najbolji dio kompozicije, kad Roye odsvira sladostrasnu gitarsku solažu dok se u pozadini prelijevaju klavijaturske pasaže i još uvijek udaran ritam. Završetak vraća onaj sanjarski, ambijentalni motiv. Još jedna izvanredna kompozicija koja će si bez sumnje s vremenom izboriti status Nektar klasike.
“The Iceman” je još jedan od vrhunaca, koji bi se dao podijeliti na dvije sekcije. Prvi dio sadrži izvrstan instrumentalni uvod s funky ritam linijom preko koje Roye izvlači svoje gitarske majstorije, koje sežu od naoštrenog rifanja, melodičnih arpeggia do brojnih izvanrednih solaža. S vremenom upada Royeov vokal, koji je ovdje primjetno sarkastično podrugljivo intoniran i odlično se priljubljuje funky ritmovima bas gitare i navijenim rifovima. U nastavku skladbe slijedi sekcija sa zasanjanim, romantičnim vokalom te atmosferičnim orkestralnim aranžmanima. Nakon nje grupa (ponovno) uspijeva izvesti nekoliko nezaboravnih instrumentalnih ulomaka, koji su na razini space rocka njihovih zlatnih dana. To je veličanstvena kompozicija mnogih glazbenih elemenata i raspoloženja, koja uz svoje zvukove duh slušatelja vodi na nezaboravno putovanje po prostranim kozmičkim prostranstvima. Grupa je ispravno odlučila album, koji inače prekipijeva energičnošću, zaključiti na nešto mirniji način. “Book Of Days (Between The Lines)” je magična romantična balada s Royeovim srcedrapateljnim vokalom i prelijepim akordima na akustičnoj gitari, koji stvaraju izuzetno nostalgičnu melodiju. Sličnom receptu slijedi i nastavak, “Book Of Days”, s jednostavnim orkestralnim aranžmanima na klavijaturama, Royeovim melankoličnim vokalom i obaveznim završetkom preko “plačne” solaže na gitari
S “Book Of Days”, koji je usput rečeno njihov najbolji album nakon kraja 70-ih i manji zvukovni preporod, Nektar zasigurno nisu otkrili nikakve nove glazbene obzore. Nije im uspjelo ni privući zanimanje šire glazbene zajednice, na što ionako nisu računali, jer stvaraju samo još za vlastito veselje i za svoju izuzetno vjernu bazu sljedbenika, koja im je u ovim vremenima glavno pogonsko gorivo. Jasno je da su svoja najbolja vremena ostavili iza sebe već tamo nakon neponovljivog albuma “Recycled” (1975). Međutim, od ponovnog povratka na scenu krajem 90-ih pojačavaju trend sve boljih uradaka i ovaj je album vrlo lijep dokaz za tu tvrdnju. Ako je “The Prodigal Son” (2001) još bio prilično prosječan, a “Evolution” vrlo solidan, “Book Of Days” već je odličan uradak koji u usporedbi s obama navedenima zasigurno zaslužuje status remek-djela za sve njihove pravovjerne štovatelje. Nektar su s “Book Of Days” potvrdili da zadržavaju nepredvidljivost i visok standard svojih glazbenih kreacija. Da je nastao bez ikakvih vanjskih pritisaka više je nego očito, jer grupa cijelo vrijeme zvuči željna dokazivanja kao dugo ne. Nema smisla razglabati o vrlo žalosnoj činjenici da ih većina mlađih generacija danas poznaje (ako uopće) samo zbog Iron Maiden obrade klasike “King Of Twilight”. Izuzetno vjerna baza sljedbenika uvijek će stajati iza njih i poticati ih prema novim pothvatima, da bi se jednoga dana mogli s veseljem prisjećati (trenutne) budućnosti.
Postava
Roye Albrighton – vokal, gitara
Peter Pichl – bas gitara, prateći vokal
Klaus Henatsch – klavijature, prateći vokal
Ron Howden – bubnjevi
Produkcija
Nektar
Popis skladbi
1.) Over Krakatoa
2.) King Of The Deep
3.) Lamorna
4.) Doctor Kool
5.) The Iceman
6.) Where Are You Now
7.) Book Of Days (Between The Lines)
8.) Book Of Days
Trajanje albuma: 54:36
