Riblja Čorba, jedan od najomiljenijih i najutjecajnijih sastava s prostora bivše zajedničke države Jugoslavije, na službenom je Facebook profilu objavila (original nađi na dnu) da je preminuo Bora Đorđević!
Već 20. kolovoza Riblja Čorba objavila je na svom Facebook profilu da su liječnici Bori strogo zabranili putovanje do daljnjega i izlaganje teškim naporima jer je bolovao od teške upale pluća, a istodobno se pogoršalo i glazbenikovo zdravstveno stanje povezano s kroničnom opstruktivnom plućnom bolešću.
Tko ne bi znao Boru Čorbu? Riječ je o jednom od najutjecajnijih autora srpske i jugoslavenske rock scene svih vremena. Pronicljivost tog jedinstvenog, iskričavog uma bila je beskrajna! Poezija koju je ostavio slavni bariton grlenog karaktera naprosto je nevjerojatna, a posebna je po jedinstvenom metaforičkom crnom sarkazmu, obilno opterećenom slikovitim humorom koji je tegobe malog čovjeka pretvarao u kritiku društvenog sustava.
Bora je već s 13 godina osnovao prvi sastav (Hermelini), no kao tinejdžer zalutao je među razbijače i prijestupnike nakon što se pridružio sličnim družbenicima s kojima je provaljivao u stanove i krao kako bi, između ostalog, zaradio za kupnju glazbene opreme. Nakon što su ga poslije tri godine napokon uhitili i nakon tjedan dana pustili iz pritvora, odmah je izbačen iz gimnazije.
Kad mu je bilo 19 godina, nakon selidbe obitelji iz rodnog Čačka u Beograd, neko je vrijeme sudjelovao kao statist u raznim kazališnim predstavama u beogradskom kazalištu.
U proljeće 1973. suosnovao je sastav Zajedno i nastali su prvi snimci za PGB RTB, odnosno vinilni singl Vizija (s dopunskom skladbom Goro moja na B-strani). Singl je izašao 1974. U to se vrijeme Bora bavio i drugim poslovima. Bio je dio produkcijskog tima emisije “Veče uz radio” Radija Beograd, okušao se i kao glazbeni kritičar izvješćima s festivala akustične glazbe te pisao priloge za Džuboks o jugoslavenskoj akustičnoj sceni. Također je snimao najavne špice za Beograd 202 i Studio B. Krajem 1974. Bora je napustio sastav Zajedno.
Početkom 1975. Đorđević je osnovao sastav Suncokret, usmjeren na sviranje akustične rock glazbe. Već tada je stekao simpatije zahvaljujući šaljivoj poeziji koja je pratila folk rock repertoar grupe. Suncokret su surađivali sa Zoranom Modlijem. Tako su pod imenom Hajduk Stanko i Jataci izdali zajednički singl “Na putu za Stambol / Anđelija, čuvaj se Turaka”, a pod imenom Zoran Modli i Suncokreti kasnije je izašao još i singl “Rock and roll duku duku / Gili, gili bluz”. Slijedila su još tri singla i album Moje bube”.
Nakon nesuglasica u grupi, koja nije htjela pristati na snimanje singla Lutka sa naslovne strane, Đorđević se priključio sastavu Rani mraz, u kojem je bio i Đorđe Balašević. Taj kratkotrajni sastav postao je kultan ponajprije po singlu Računajte na nas, koji je ubrzo postao himna mladih Jugoslavije, kao i po dva sljedeća singla, Oprosti mi Katrin i Život je more. Đorđević je grupu napustio nakon samo mjesec i pol dana.
Bora se vratio u Beograd i ondje s članovima sastava SOS osnovao hard rock formaciju Riblja Čorba, a u nastavku ovog nekrologa mirne duše možemo napisati samo još ‘ostalo je povijest’. Godine 1979. Riblja Čorba izdaje prvijenac “Kost u grlu”. Slijedi izdavanje više od 20 albuma jednog od najvažnijih predstavnika Yu-rock scene, kojom si je Bora konačno isklesao neprolazni spomenik jednog od najiskrenijih, najprodornijih, najpronicljivijih i najutjecajnijih umjetnika na prostoru bivše Jugoslavije.
Nezaboravna je i Borina suradnja s Arsenom Dedićem, kad su zajedno nastupili na beogradskim Terazijama u ‘isključenoj režiji’, odakle potječe i poznati ‘bootleg’ “Arsen & Bora Čorba Unplugged `87”. Borine pjesničke večeri na ovaj ili onaj način poseban su ‘ispovjedni masiv’ njegove plodne kreativnosti. Tako je 1988. izašao snimak jedne od tih večeri naslovljen “Bora priča gluposti”. Bora je svoj jedini samostalni studijski album “Njihovi dani” objavio 1996., kao kritiku tadašnjeg režima Slobodana Miloševića.
Usporedno s djelovanjem u sastavu Riblja Čorba, Bora je djelovao i u brojnim glazbenim projektima. Snimao je s izvođačima kao što su, između ostalih, Bijelo dugme, Balkan, Kerber, Zoran Predin, Arsen Dedić, Rambo Amadeus, Biljana Krstić, Dejan Cukić. Uključio se i u snimanje kompilacije “Paket aranžman”. Bora je pisao glazbu i za brojne druge izvođače, među ostalima: Zdravko Čolić, Bisera Veletanlić, Generacija 5, Đorđe Marjanović, Neda Ukraden, Rajko Kojić, Dušan Prelević, Oliver Mandić, Šaban Šaulić, Poslednja igra leptira, Denis & Denis, Viktorija, Željko Bebek, Lepa Brena, Ceca Ražnatović i Zana.
Bora je poznat i po svojim književnim djelima. Tijekom karijere objavio je deset knjiga, a za posljednju, naslovljenu “Pusto ostrvo”, 2018. dobio je Andrićevu nagradu.
Posljednjih deset godina Bora je živio na relaciji između Ljubljane i Beograda.
Za ovim iskričavim i bezgranično hrabrim umjetničkim šaljivdžijom, pravim ‘jezičnim doktorom’, ali i oštrim i beskompromisnim provokatorom te nemilosrdnim gromovnikom, njegovim odlaskom na Balkanu ostaje vječna praznina. Za legendom ostaje izniman umjetnički opus kojemu nema premca i koji stoji na samoniklom prijestolju s kojeg će se još grmjeti. Odavde u vječnost! Zbogom, Bora!
