Izdavačka kuća: Sony Music
Datum izlaska: 6. 9. 2024.
Produkcija: David Gilmour & Charlie Andrew
Trajanje albuma: 43.21 min
Žanr: Art Rock
Ocjena: 8.5/10
»Luck And Strange« peti je album britanskog kantautora Davida Gilmoura. Da, riječ je o onom čovjeku koji je u najvećoj mjeri definirao zvuk jednog od najvećih rock sastava svih vremena. Njega nije potrebno ni spominjati. Peti album za koji mirne duše možemo reći da zaslužuje preuzeti ulogu epitafa više nego fascinantne karijere ovog nevjerojatno talentiranog glazbenika. Tim vam je nagovještajem postalo jasno da je i nastavak ove recenzije vrlo odobravajući prema novoj Gilmourovoj ploči.
Sve je tu. Zasanjan tempo, Gilmourov karakteristični zvuk gitare, izvanredan solistički začin pojedinih točaka albuma te njegovo markantno i već gotovo poslovično ‘brundanje’, koje, s obzirom na zavidnu dob umjetnika, i u zrelim godinama ima nekoliko korjenitih visinskih podviga (npr. refren naslovne skladbe albuma).
David kaže da je razlog za ovaj album ‘čudna sreća’, koju nije očekivao kad se odjednom i neočekivano pojavila inspiracija za komponiranje novog materijala (i/ili dovršavanje starih ideja). Također dodaje da će s ekipom koja je s njim u studiju snimila novi album uskoro izdati još jedan studijski album. Pa, ako ostane na »Luck And Strange«, bit će to, kao što je spomenuto u uvodnoj rečenici, savršena točka na ‘i’ slikovite glazbene epopeje ovog glazbenog briljantnog majstora.
Na novom albumu nema manevara koketiranja s francuskim jazzom (sjetimo se onog ‘nepotrebnog’ »Rattle That Locks« ‘valcera’), niti drugih avantura u žanrovska polja s kojima povezujemo ime David Gilmour, odnosno moćno ime njegova slavnog matičnog sastava. To je dobro, iako… Davidov gitaristički stil i trenutačno prepoznatljiv vokal toliko su dominantni da im se svaki žanr savija i povija. Iskreno, ti izleti ‘u nepoznato’ Gilmourovim se privrženicima ne sviđaju. Kad smo već kod obožavatelja, njih će posebno razveseliti jedna od dviju dodatnih skladbi, a to je gotovo 15-minutna ‘jam’ verzija naslovne skladbe, snimljena još 2007. godine, u kojoj su uz Hammond i električni klavir uključeni i Gilmourov preminuli pinkfloydovski kompanjon i klavijaturist Richard Wright. U tom jamu blues, koji je temelj spomenute kompozicije, dolazi do još intenzivnijeg izražaja nego u albumskoj verziji skladbe.
Album se otvara na Gilmourov omiljeni način. Instrumentalom koji nije Lucifer Sam, nego Black Cat. Ovaj je ovaj put izdašno kraći od sličnih uvoda na prethodna dva samostalna albuma. »Luck And Strange« očekivano je ‘zasanjan’ album. U toj zasanjanosti održava briljantnu notu raznolikosti. Idejne i izvedbene. Njegova dodana vrijednost leži u samim detaljima motivskog kontrastiranja. Istina, sve je podvrgnuto liku gospodina Gilmoura, kod kojeg su prve violine albuma njegov ekspresivni vokal i nezamjenjiva gitara, ali vrhunska glazbena ekipa koja ga prati na albumu ipak je oštro uočljiva.
Što se produkcije tiče, David si je priuštio novotariju. Za suradnju je pozvao mladog producenta Charliea Andrewa, čiji je manje izražen uvid u sedamdesete, kad se rock globalno postavljao ‘na noge’, u vezi s prekaljenošću starog mačka i potragom za zajedničkim nazivnicima čak bio koristan. Album zvuči organski, kontrasti su lukavo međusobno odmjereni, a u prvom je planu na svakom koraku, naravno, legendarni gitarist. Zvučno je, međutim, osvježen i u tom je kontekstu čujno odmaknut od prethodnika.
Obrade nisu baš naslov koji bi budio asocijacije na Davida Gilmoura. Pa, ovaj si je put David priuštio takav izlet. Zove se Between Two Points. Briljantna suradnja s kćeri Romany Gilmour, s kojom su se prihvatili adaptacije koja u izvorniku pripada sastavu The Montgolfier Brothers (iz 1999.). Ta točka nagovara takvom kompatibilnošću kad je usporediš s ostatkom albuma da budi osjećaj kao da je skladba autorska. Pa, Romany ne zasja vokalom samo u toj adaptaciji, nego je njezin vokal prekrasno utkan i u harmonije prateće vokalne dionice cijelog albuma. Cura se okuša u sviranju harfe i u kraćem instrumentalu Vita Brevis. Na začelju albuma nalazimo još jednu dodatnu skladbu, Yes, I Have Ghosts, koja u suradnji s Romany nagovara slično kao maloprije spomenuta obrada. Nosi folk konotaciju i ozbiljan je izazivač koji bi na albumu mogao zamijeniti ulogu s obradom Between Two Points.
Najgrmljaviji komad albuma je Dark And Velvet Nights – u ‘grmljavini’ odstupa od ostatka materijala, no karakteristika integralnih skladbi albuma, poput spomenute, pa naslovne, ili nakon nje The Piper’s Call, kao i odlične završne Scattered, jest postupna gradnja i stupnjevanje raspoloženja, koje u završnim dijelovima komada dosiže svoj krešendo. Razvoj tih točaka kroz minutažu ide u smjeru progresivnog rocka, u suglasju s dobro poznatim i provjerenim Gilmourovim art rock receptom, kojem ostaje u svemu vjeran. Zato su integralni zaštitni znakovi njegova artizma i na novom albumu, svi prisutni. Zasanjanost je naravno sinonim za primjesu psihodeličnosti albuma (pridjev koji je s Davidom oduvijek povezan). Ona u punom sjaju zasja osobito u prelijepoj, umirenoj Sings, koja uspostavlja uzletnu stazu za završni vrhunac albuma imenovan Scattered. Potonja skladba odnosi album do vrhunca u izvanrednom zaključku stupnjevanja (pompozna gradnja atmosferične kulise), koji s Gilmourovom gitarom u asocijacijama trguje s nezaboravnom klasikom Pink Floyda, Comfortably Numb. Jednom riječju – izvanredno.
Uz slikovitu idejnu raznolikost te istodobnu činjenicu da na albumu nema iznenađenja u smislu izleta u drugačija žanrovska okruženja, lako je zaključiti da je »Luck And Strange« znatno jači album od prethodnika »Rattle That Locks« te da dosiže izražajno ekspresivnu razinu albuma »On An Island« (2006.), a mjestimice je čak i nadilazi. Dakle, album koji opravdava sve za čime stoji ime ove moćne glazbene legende! Užitak ga je slušati.
Autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Black Cat
2. Luck And Strange
3. The Piper’s Call
4. A Single Spark
5. Vita Brevis
6. Between Two Points – with Romany Gilmour
7. Dark and Velvet Nights
8. Sings
9. Scattered
Postava:
David Gilmour – sve gitare, klavir (1), glavni vokal (2–4, 7–9), ukulele (3), Höfner bas gitara (3, 8), Farfisa orgulje (3), prateći vokal (2-4, 6–8), klavijature (6, 9), Hammond orgulje (7), bas gitara (9), Leslie klavir (9)
Richard Wright – električni klavir, Hammond orgulje(2)
Romany Gilmour – glavni vokal vocals (6), prateći vokal (2–4, 6–8), harfa (5-6)
Gabriel Gilmour – prateći vokal (3, 4)
Rob Gentry – sintesajzer (1–4, 6, 9), klavijature (3, 6, 8-9), klavir (4, 6, 8-9), orgulje (7)
Roger Eno – klavir (1, 9)
Guy Pratt – bas gitara (2, 3, 7–9)
Adam Betts – udaraljke (2, 4, 6–9), djembe (3), bubnjevi (4)
Steve DiStanislao – bubnjevi (2)
Steve Gadd – bubnjevi, udaraljke (3, 6–9)
Tom Herbert – bas gitara (4)
Edmund Aldhous – orguljaš i glazbeni dirigent zbora Ely Cathedral
Zbor Ely Cathedral – vokali
Zbor Angel Studios – vokali
Orkestar Angel Studios
