Izdavač: Pivec
Godina izlaska: 2010.
Produkcija: Blaž Celarec
Trajanje albuma: 33.13 min
Žanr: Singer / Songwritter
Boštjan Narat, voditelj i osnivač neumornih slovenskih folk simpatizera Katalena, albumom »Strah je odveč« svrstava se među najuglednije slovenske kantautore. Nakon desetljeća djelovanja unutar matičnog sastava čovjek je shvatio da mu treba širi stvaralački raspon za realizaciju svih glazbenih ideja koje mu jure po glavi.
Narat je silno načitan glazbenik. Profesor povijesti i doktor filozofije mora biti načitan. Njegov širok um koji ne poznaje ograničenja, njegova profinjena osjetljivost za uočavanje i primanje informacija iz okoline, a posebno talent za prevođenje poruke kroz propovijed poezije, stižu u obliku samostalnog studijskog spomenika u vrijeme zrele glazbene profiliranosti glazbenika, u ovom smislu kantautora. »Strah je odveč« je izniman uradak visoke umjetničke vrijednosti, posebnog šarma i karaktera, koji na poseban način dotakne slušatelja.
Narat je prizemljen. Cijelo vrijeme te drži u šahu dok te kroz sarkastično nakiseljenu lukavštinu iskričavog nizanja sočnih metafora vodi kao zeca s mrkvom privezanom na štapu, a onda te gotovo istodobno gurne u krilo okrutne svakodnevne stvarnosti. S vještinom pjesnika koji zna prodrmati primatelja i probuditi ga. A upravo je to osnovno vodilo umjetnika. U svakoj sferi umjetnosti. Narat zna rukovati s »romantikom u paklu«, mogli bismo površno reći.
»Strah je odveč« je osobno ispovjedan, intimno proosjećan album! Prije svega. Narat se pita o životu nakon života, o osjećajima koji se rađaju u tebi kad si postavljaš pitanja što se dogodi kad se »vratiš kući« (čitaj: kad se tvoja misija završi i dođe vrijeme za smrt), kao što je to snažno nazorno nagoviješteno u uvodnoj Yet another tango i završnoj Odhod domov te u Na pol poti do kraja. Kako se goveče osjeća u svojoj koži kad shvati da vrijedi najviše tek kad se nađe na tanjuru, slikovito dočarava Ko se bo žrlo zares.
U zemlji šentflorjanskoj nije se mnogo toga promijenilo svih ovih godina. Nekoć davno Jani Kovačič nije skrivao kanibalističke sklonosti kad je svojoj djeci na tanjuru ponudio vlastitu ruku. Sada već preko 21 godinu čekamo čudo koje nećemo dočekati. Zato ni Narat više ne vjeruje da je ikome uopće jasno što je to revolucija (Daša in marksist). Promijenilo se samo to da smo u zemlji postali posve otupjeli i danas nam je posve svejedno kako nam piju krv, po državnim dekretima postavljenima po ustavu odozgo prema dolje, legalno ustoličeni batinaši. Svejedno je čak i ako su »samozvani«.
Narat je sva svoja iskustva, vještine i zrelost koja dolazi s godinama učenja i istraživanja samoga sebe, iz godina službovanja u Kataleni prenio na svoj samostalni studijski uradak. Naoružan svojim pečatnim, toplim, punim osjećaja glasom, osjećajnom pratnjom akustične gitare koja nije banalna i površna, nego uvijek uspijeva izvući prvorazredan karakter melosa uz Naratovu poeziju, koja punim učinkom magnificira doseg izražajnog karaktera te iste poezije. Kombinacija flažoleta i akorda u vodećoj gitarskoj fraza skladbe Odhod domov tipičan je primjer koji će ti odmah pokazati da je Boštjan Narat vrlo iskričav i u slaganju aranžmana za akustičnu gitaru. I naravno, također kao akustični gitarist. Kombinacija poezije i akustične gitare koja ti neće ni časak dosaditi. Bez brige.
Narat je izvrstan u stupnjevanju raspoloženja, u smislu da poruka koju želi istaknuti djeluje s pravim ispovjednim krešendom. U tome leži ključ uspjeha u iskazivanju iskrenosti, a time i kantautorske legitimnosti bilo kojeg umjetnika. Riječ je o tradiciji ugrađivanja stihova u melos koja može nići samo ispod slovenskog neba. To je ona veza s Kataleno koja najnazornije djeluje u skladbi Panter spi. Dakle, svlačnije, iskrenije i izravnije lice kantautorske propovijedi nećeš upoznati od onoga koje ti na pladnju nudi Boštjan Narat.
U naslovnoj skladbi majstorski harmonizira linije refrena u vokalnom duetu, u završnoj Odhod domov pridružuje mu se u duetu strofe gotovo šapatnim, milujućim, osjećajno gipkim vokalom Mina Špiler (Melodrom), a slijedi crescendo dueta u zaraznom refrenskom napjevu, dok se u Panter spi prikrada »mini zbor Naratovih vokala«. To su tri točke albuma na kojima nalazimo ukrasne dodatke uz inače golo izvođenje stihova uz akustičnu pratnju.
»Strah je odveč« je uradak koji svojom profinjeno iznesenom istinoljubivošću potresa i duboko budi, a slušatelja i potpuno šokira. »Strah je odveč« spada među najzanimljivija kantautorska djela u Sloveniji. Boštjan Narat njime je izborio posve prepoznatljivo mjesto pod slobodnim umjetničko-stvaralačkim suncem šentflorjanske doline i stao uz bok najuglednijim imenima naše zemlje, koja svaki na sebi svojstven način iznose svoju poeziju. Od šaljivo iskričavih Adija Smolara i Iztoka Mlakara do duboko pronicljivih uzurpatora tipa Jani Kovačič. Jednostavno. »Strah je odveč« svojim načelom iznošenja istinoljubivosti dokazuje izniman domet Boštjana Narata u smislu spomenutog figuriranja metaforične lukavštine u zadanom stihu, izvanrednog osjećaja za stupnjevanje teatralnosti u smislu da intenzivno približi slušatelju zadanu poruku u poeziji!
autor: Aleš Podbrežnik
ocjena: 9.0 / 10
Popis skladbi:
1. Yet antoher tango
2. Ženske, ki ljubijo pse
3. Strah je odveč
4. Na pol poti do kraja
5. Panter spi
6. Ko se bo žrlo zares
7. CDG 14.45
8. Daša in marksist
9. Stara jajca
10. Odhod domov
Postava:
Boštjan Narat – vokal, gitara
SURADNICA:
Mina Špiler – vokal (skladba br. 10.)
