The Revölution By Night

0 6

Autor: Peter Podbrežnik

Izvođač: Blue Öyster Cult
Izdavač: Columbia Records
Izdanje: 1983
Trajanje: 43:14
Ocjena: 4.5/5

»The Revölution By Night« bio je deveti studijski album američkih teškorokerskih velikana Blue Öyster Cult. Nezaustavljivi ‘agenti u crnom’ njime su namjeravali nadograditi neočekivani uspjeh majstorskog prethodnika »Fire of Unknown Origin« (1981), no velike im se ambicije s komercijalne strane nisu posve ostvarile, jer unatoč intenzivnom puštanju obaju nezaboravnih hitova, »Take Me Away« i »Shooting Shark«, na brojnim radijskim postajama na domaćem terenu album nije doživio zlatni tiraž. Pa dobro, članovi legendarne grupe zbog toga si nisu previše razbijali glavu, jer je i ovaj studijski uradak s umjetničke strane predstavljao potpuni trijumf prepredeno strukturiranih kompozicija, u kojima se himnične melodije kupaju u tradicionalnoj BÖC konspirativnoj atmosferi te su ujedno poduprte inteligentnim tekstovima i vrhunskom produkcijom, za koju je ovaj put pobrinuo slavni Bruce Fairbairn (Yes, Bon Jovi, AC/DC, Chicago, Van Halen itd).

Stilski je »The Revölution By Night« nastavio zvučnim smjerom zacrtanim na »Fire of Unknown Origin«, križanjem tvrdorokerskih i pop elemenata, s time da su kompleksne sintetizatorske linije ovaj put dobile još važniju ulogu nego prije. Valja spomenuti da se prvi put nakon 1971. dogodila promjena u klasičnoj postavi grupe, jer je bubnjar Albert Bouchard otpušten već usred prethodne turneje. Za bubnjevima ga je zamijenio Rick Downey, bivši svjetlosni tehničar benda, koji je bio tek privremeno rješenje, jer ih je napustio već nakon završetka koncertne turneje.

O izuzetnoj kvalitativnoj razini »The Revölution By Night« lijepo svjedoči već uvodni AOR evergreen »Take Me Away«, plod zajedničkog skladateljskog rada ritam gitarista/pjevača Erica Blooma i kanadskog rock glazbenika Alda Nove, koji je ovdje pomogao doprinijeti i nekim gitarskim i klavijaturskim dionicama. Ova divna tvorevina ima sve atribute vječne BÖC klasike; u prvom su planu moćna gitarska fraza, ultra melodičan refren i tajanstveni Bloomov vokal s tekstom o slijetanjima NLO-a i bliskim susretima s ljudima u crnom. Glavni gitarist/pjevač Donald ‘Buck Dharma’ Roeser u međuvremenu se s užitkom poigrava duhovitim solom uz koji ne ostaje ravnodušan nijedan ljubitelj gitarskih heroja. »Eyes On Fire« je moćna power balada s melodramatičnim klavirskim uvodom i epskom melodijom, opet u Bloomovoj režiji, uz koju zbog ambijentalnog intenziteta trnci s lakoćom šeću niz leđa. Interakcija između obaju gitarista opet je pravi melem za uši, dok simfonijske teksture u pozadini pobrinu za izdašnu dozu superdramatične atmosfere.

Futuristička himna »Shooting Shark«, koja se kupa u moru šuštavo-suptilnih sintetizatorskih linija i kojoj ritam određuje Buckov uvijek izrazito eterični vokal, također zahvaljujući čestom puštanju popratnog spota na MTV-ju, postala je veliki radijski hit. Divno nostalgična atmosfera poduprta je inteligentnim solima na saksofonu i gitari te nizom harmonijskih ukrasa na relaciji sintetizatora i gitara, što je glavni razlog da iz nje nastane jedna od najčarobnijih BÖC klasika svih vremena. Za programiranje izvrsnih sintetizatorskih tekstura pobrinuo se nitko drugi doli legendarni klavijaturist Larry Fast (ex-Peter Gabriel, Nektar, Synergy), dok je bas linije posebno za ovu klasiku odsvirao cijenjeni povremeni glazbenik Randy Jackson. Ljubavni tekst nadahnut je pjesmom stare BÖC suradnice Patti Smith, koja je tada još uvijek bila udana za klavijaturista Allena Laniera. I »Veins«, epski tvrdi rocker s povremenim AOR hirovima, održava kvalitetu albuma na izuzetno visokoj razini, za što se pobrinula još jedna odlična Buckova vokalna izvedba, dok glavna gitara uz potporu neočekivanih ritmičkih obrata kao za okladu ‘žari’ kroz moćne klavijaturske linije.

»Shadow Of California«, kojim vokalno zapovijeda vječni ‘cinik’ Bloom, ima, kako već i naslov kaže, prilično mračnu atmosferu i konspirativan tekst o tajanstvenoj kalifornijskoj autocesti na kojoj se noću događaju »čudne stvari«. Sve se to odvija u društvu režećih gitarskih dionica i sve intenzivnijih ritmova, a u tekstu se višekratno ističe i naslov albuma. Vrhunac ove zanimljive kompozicije predstavlja njezin moćan refren, poduprt višeglasjem, dok si u kratkom instrumentalnom dijelu priušte čak i nešto improvizacije. Mračno raspoloženje zadržava i ‘motoristički’ intonirani »Feel The Thunder«, u kojem kraljuju moćni simfonijski aranžmani i paklene gitarske dionice uz neobično navijen ritam, dok se gospodin Bloom opet iskaljuje nad (pre)dugo prikrivenim tajnama te ujedno pobrine za moćan refren koji povremeno zvuči kao poziv na teškometalnu revoluciju uz zvukove grmljavine.

»Let Go« je društveno angažirani rock’n’roller, sa skandirajućim refrenom u Bloomovoj domeni, koji se stilski ne uklapa najbolje u cjelokupnu zvučnu sliku albuma te ujedno sadrži poprilično stilskih poveznica s »Dominance And Submission«, dakle tipičnom ‘party’ skladbom, koja je prvenstveno namijenjena angažiranju koncertne  publike i u kojoj mračna komponenta vječnih agenata u crnom privremeno popušta u korist golog zabavljaštva. Zapravo je ozbiljan kandidat za najgoru skladbu u povijesti grupe. S »Dragon Lady« se standard albuma opet snažno podiže. Doista je nevjerojatno kako Buck svojim eteričnim vokalom uvijek iznova pobrine za nostalgičnu magiju, dok, usprkos početnim ‘zadrškama’, članovi grupe s vremenom izgrade hipnotičnu melodiju koja se doslovno ljulja od potentnih gitarskih dionica i neukroćenih bubnjarskih prijelaza. Završetak albuma, »Light Years Of Love«, u kojem ulogu glavnog pjevača preuzima basist Joe Bouchard, izvrsno je strukturirana ljubavna balada s nostalgičnim refrenom i moćnim sintetizatorskim linijama u pozadini.

»The Revölution By Night« sadržavao je sve zaštitne zvučne manire nenadmašnih agenata u crnom i dodatnu dozu aranžerske sofisticiranosti na račun izdašne količine šuštavih sintetizatorskih tekstura, što je dodatno pojačalo njihovu privlačnost za sve štovatelje radijskih postaja naklonjenih AOR-u. Na njemu se na svakom koraku može osjetiti da su Blue Öyster Cult još uvijek uživali u neobuzdanom eksperimentiranju sa za ono vrijeme inovativnom sintetizatorskom tehnologijom i stalnoj zvučnoj nadogradnji svojeg izvanrednog skladateljskog izričaja i vizionarstva, što im je tijekom godina donijelo zasluženi naslov vrhovnih autoriteta američke teškorokerske scene.

Postava

Eric Bloom – ritam gitara, vokal
Donald ‘Buck Dharma’ Roeser – glavna gitara, vokal
Allen Lanier – klavijature
Joe Bouchard – bas gitara, vokal na “Light Years of Love”
Rick Downey – bubnjevi

GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Larry Fast – klavijature i programiranje na “Shooting Shark”
Aldo Nova – gitara i klavijature na “Take Me Away”
Randy Jackson – bas gitara na “Shooting Shark”
Gregg Winter – prateći vokal na “Eyes on Fire”
Marc Baum – saksofon na “Shooting Shark”

Produkcija

Bruce Fairbairn

Popis skladbi

1. Take Me Away
2. Eyes on Fire
3. Shooting Shark
4. Veins
5. Shadow of California
6. Feel the Thunder
7. Let Go
8. Dragon Lady
9. Light Years of Love

Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići