Autor: Primož Novak
Mjesto: Gala Hala / Ljubljana / Slovenija
Datum koncerta: 30.01.2014
Broj posjetitelja: 350
Cijena karte: 22/25 €
Kataklysm su danas na slovenskim pozornicama već stari znanci. U samoj Sloveniji već su se javili više od deset puta, a popularnost im ipak nije pala. Zapravo su zahvaljujući mlađim generacijama postali još omiljeniji. Toliko omiljeni da je ovaj put koncert bio rasprodan, što je značilo oko 150 posjetitelja više nego zadnji put, kad su svratili u Galu Halu na Metelkovoj 2011. godine. No k dobroj posjećenosti pridonijeli su i brazilski brutalaši Krisiun te talijanski Fleshgod Apocalypse.
Na iznenađenje mnogih, dvorana se napunila već za nastup prvog banda, Fleshgod Apocalypse. Skupina, koja je predstavljala prošlogodišnji uradak Labyrinth, na pozornici je vizualno prikazivala klasične glazbenike u nekakvoj zombijevskoj verziji. Posljedično tome, glazba, koja je imala pune šake elemenata klasične glazbe, bila je izrazito brutalna. Fleshgod Apocalypse htjeli su na maloj pozornici dočarati što veću pompoznost, u skladu s pravim simfonijskim orkestrom. Uz imidž, dosta je pažnje privukao klavijaturist, koji je na pozornici svirao preko velikog drvenog pianina, u koji je doduše imao ugrađene samo obične električne klavijature, no u svakom je slučaju djelovalo autentičnije. Tome je pridonijela i back vokalistica, koja je tu i tamo ubacila sopran. Fleshgod Apocalypse djelovali su na svoj način prilično originalno, jer integracija orkestracija u brutalni death metal dosad još nije bila prisutna. No pretjerivanjem se lako dođe do kiča, što se pokazalo kod određenih skladbi, kojima je skupina htjela zvučati previše epski. A i sami aranžmani su povremeno djelovali bez glave i repa. U svakom slučaju, treba priznati da je reakcija publike, koja je talijanske ekstremce pratila uz divlji headbanging tijekom cijelog koncerta, bila naprosto izvanredna.
Slijedio je nastup brutalnog death metal trija iz Brazila po imenu Krisiun. Za razliku od prethodnika, Krisiun su predstavljali staroškolskiju verziju ekstremizma, koja nije sadržavala nikakve orkestracije ni operne vokale. Jednostavno rečeno, Krisiun su se oslanjali na šus. Svakako treba pohvaliti uigranost skupine, osobito ritam sekcija nije pokazivala nikakva odstupanja. Puno je pažnje dobio naravno bubnjar Max Kolesne, koji se pokazao kao izrazito brz i prilično precizan bubnjar, što je pokazao i kratkim bubnjarskim solom. Na svoj je način Kolesne zbog svoje brzine doista bio atrakcija, no u nekom tehnički savršenijem bendu djelovao bi prilično monotono zbog korištenja istih i istih ritmova. Krisiun su ponudili i obradu Venoma, Black Metal, što je publiku dodatno potaknulo na divljanje. Krisiunu bi se mogao zamjeriti nedostatak raznolikih skladbi, jer ništa pretjerano sporije i groovy nije se moglo čuti. U svakom je slučaju brazilski trio bio više nego oduševljen posjetiteljima, jer je vokalist/basist skupine nebrojeno puta izgovorio: »Thank you.«
Nakon polusatne stanke na pozornicu su stupili stari znanci Kataklysm, koji nastupaju već više od dvadeset godina, no veću su slavu počeli uživati nakon albuma Shadows & Dust, objavljenog 2002. godine. Kataklysm su u svom ranom razdoblju bili poznati po brutalnijem death metalu, koji nije isticao melodiku ni groove. No danas to razdoblje za skupinu ne znači puno, jer se sama glazba Kataklysma temelji na zaraznijim melodičnim umetcima i jednostavnim tekstovima hardcoreovskog karaktera. Kataklysm su svojim repertoarom, koji je uključivao i novitete s albuma Waiting For The End To Come, nekako predstavili svoj best of, sastavljen od nekih brzih skladbi te onih zaraznih melodičnih, koje se nose i sa sporijim, groovier umetcima.
Kanadski »hyperblasteri« predstavili su se u dobrom svjetlu. Skupina je bila uigrana, vokal Maurizia Iacona i nakon svih godina još je uvijek snažan, nastup je bio energičan, a zvuk više nego na razini. Svakako treba pohvaliti novog bubnjara Olija Beaudoina, koji je odsvirao uvjerljivo i metronomski precizno, a posebno je odlično naučio gravity blast tehniku, koja zvuči kao strojnica. Iacono je program odlično povezivao svojim obraćanjima, koja su podsjećala na neka hardcoreovskija obraćanja. Tu su se posebno istaknule najave za skladbu Kill The Elite te Iron Will. Ono što je smetalo bio je prilično predvidljiv izbor skladbi, jer Kataklysm ne iznenađuju ničim starijim od albuma Shadows and Dust. Mogle su se čuti stalnice poput As I Slither, Push The Venom, At The Edge Of The World, Prevail, Crippled & Broken te naravno In Shadown and Dust. Svakako malo rutinski i možda dosadno za onoga tko je skupinu vidio već više puta. Bez obzira na to, Kataklysmima je uspjelo napraviti pravi death metal žur, koji je jako glasna publika dočekala divljim moshanjem i čestim skakanjem s pozornice. Kataklysm su bez obzira na česte posjete još uvijek poželjni, a ovaj je koncert potvrdio da skupina zbog autentičnosti više pripada klupskim nego festivalskim pozornicama.
Gala Hala već dugo nije bila svjedokom tako masovnog posjeta kad je riječ o samom death metalu. Doduše, riječ je o komercijalno prepoznatljivim bendovima, ali ipak treba potvrditi da death metal i danas još živi.
Galerija slika
