Autor: Rok Klemše
Fotografije: Nina Grad
Mjesto: Tvornica kulture, Zagreb, Hrvatska
Datum koncerta: 29.04.2013
Baš je bilo lijepo u sunčani ponedjeljak se odvesti u hrvatsku prijestolnicu, gdje nas je čekao glazbeni događaj koji je obećavao puno. U Zagrebu se naime zaustavio dvojac tehničara s velikim T, poljski death metalci Decapitated i švedski kolosi Meshuggah. U sklopu drugog dijela turneje The Ophidian Trek zaustavili su se u zagrebačkoj Tvornici kulture, koja leži u samom srcu hrvatske prijestolnice uz jednu od glavnih avenija, na kojoj se u već gotovo ljetno sparnoj večeri vrvjelo od crnine. Nakon blagih problema s traženjem parkirnog mjesta, nešto prije devet stupili smo u dvoranu, gdje su prvi izvođači već stajali poprilično prije najavljenog početka.
Poljska tehnička death metal postava Decapitated s Meshuggah je na prvom dijelu turneje prešla već dobar dio Europe i Švedima se očito toliko svidjela da su ih pozvali i na drugi dio. Decapitated nakon izdavanja snažnog povratničkog albuma Carnival Is Forever nezaustavljivo koncertiraju i dokazuju da bol rađa novu snagu. Zadnja stvar u koju bi vjerovao jest da će se Decapitated nakon tragične i preuranjene smrti bubnjara Viteka ikada moći vratiti među žive. I to s nevjerojatnom životnom snagom, koja s koncertne pozornice bruji poput vulkana. Poljake je nedavno doduše napustio izvanredni bubnjar Krimh, što je za fanove bila neugodna vijest, jer je njegovo tehnički zapanjujuće bubnjanje uživo bilo prava paša za oči, a dokazao se i dobrim idejama i dinamičnom izvedbom na aktualnoj ploči. Za bubnjeve je nakon njegova odlaska sjeo Pawel »Paul« Jaroszewicz (ex-Vader), koji svoj posao doduše obavlja suvereno, ali mjestimice teško hvata korak s prethodnikom, što se dobro čulo ponajprije kod tehnički zahtjevnih A View From A Hole i Spheres of Madness. Unatoč tome, Decapitated su uživo prava zvijer! Brzi rifovi iz Voggovih ruku lete kao iz mesoreznice, a doista odlično podešen zvuk pobrinuo se da je na površinu konačno isplivao i bas. Šteta da nije češće tako, jer Voggovu gitaru prati nekoliko zanimljivih i razigranih bas linija. U pravu se zvijer pretvorio i frontmen Rafal, koji je pri dolasku u bend bio sramežljiv. Ne samo da je dobio na pozornicnoj prezenciji kojom lako zapovijeda publikom, snažan napredak postigao je i na vokalnom dijelu. Taj naime nije ni izbliza jednoličan, nego je jasan, jednom dubok, drugi put vrišteći i brutalno grgoreći. Decapitated su zahvaljujući odličnom zvuku, super setlisti, dobroj energiji i tehničkoj izbrušenosti postavili visok standard, za čije su se dostizanje u nastavku Meshuggah morali poštenо potruditi. A ako išta, onda su Decapitated živi dokaz Nietzscheove izreke »Što me ne ubije, jača me!«
Švedski velikani Meshuggah nisu bez razloga u zadnje dvije, tri godine izrasli u tako snažno ime, koje bez većih poteškoća puni dvorane u sklopu headlinerskih turneja i nastupa na festivalima na visokim pozicijama. Iza svega tog uspjeha (dokaz za to je i odlična prodaja aktualne ploče Koloss) leži ponajprije ogroman rad i garanje te drsko eksperimentiranje. To je ujedno i razlog zašto su Meshuggah žanrovski posve samosvojna skupina, čiji se zvuk prepoznaje na kilometre daleko. Iako njihov zvuk pokušava oponašati poprilično »djent« postava, praktički nema grupe koja bi majstorima zanata dosegla dalje od koljena. Švedski glazbeni matematičari pozdravili su Zagreb rojem skakavaca s nove ploče, Swarm, a četvorka Jens Kidman (vokal), Fredrik Thordendal (gitara), Mårten Hagström (gitara) i Dick Lövgren zauzela je svoja mjesta na samom rubu pozornice. Posve u crno odjevena četvorka u sjaju spektakularnih svjetala izgledala je kao četiri crna monolita iz Kubrickove Odiseje 2001, a i glazbeno su Meshuggah nešto što bi se moglo opisati samo riječju nezemaljsko. Doista masan, masivan zvuk rike osmožičanih gitara gotovo je otpuhao krov Tvornice, dok su Švedi bez milosti sjekli debelim rifovima, industrijskim zveckanjem basa i nečovječnim bubnjanjem živog metronoma Thomasa Haakea. Što taj čovjek radi na bubnjevima, nešto je potpuno izvan shvaćanja ljudskih mogućnosti! Posebnost Meshuggah je bez sumnje i Kidmanov vokal, koji na izgled nije ni približno razigran i raznolik, ali svojim monotonim vrištanjem Meshuggah dodaje dojam da je zapravo riječ o nekakvom neZemaljskom stroju. Stroju koji ti slomi vrat i iskrivi percepciju stvarnosti kad te zavije u gust oblak poliritmova, kompleksnih lomljenih struktura, neprestanih promjena tempa i taktova zapisanih u najnemogućim razlomcima. Meshuggah su ovaj put dosta vremena posvetili predstavljanju novog albuma, jer su osim već spomenutog Swarm vratove lomili i brutalno zvučećim I Am Colossus, The Hurt That Finds You, Do Not Look Down i moćnim Demiurge, a ostalim skladbama su nas dalje ili bliže vratili u prošlost. Oduševili su ponajprije hitovi (koliko tako kompleksnoj i zahtjevnoj glazbi uopće možemo nadjenuti tu oznaku) Rational Gaze, Bleed i New Millenium Cyanide Christ. Nakon dobrog sata Meshuggah su napustili pozornicu i vratili se na nju uz zapanjujuću igru pozornicnih svjetala (lampice su sjale zapravo cijelu večer, da je i svjetlosni tehničar grupe prava zvijer, možeš pogledati OVDJE) i zloslutnim početkom gotovo dvadesetminutne suite s albuma Catch Thirtythree, Mind’s Mirrors/In Death – Is Life/In Death – Is Death, na čijem si kraju mogao samo ponoviti slavnu rečenicu dr. Davea Bowmana iz Odiseje 2001: »The thing’s hollow — it goes on forever — and — oh my God — it’s full of stars!«
Nakon sat i pol dojam je doista bio kao u završnici Odiseje 2001, kao da smo svjedočili rođenju zvjezdanog djeteta. I doista su Meshuggah glazbenu evoluciju odveli na posve nove, dotad neslušane razine. Mogla bi se uputiti manja kritika na pomalo nespretan izbor komada, koji su većinom bili groovi, a tek je malo bilo začinjenih trenutaka. Upravo zbog manjka bržih ritmova, kakav je bio primjerice Combustion, prema kraju seta cijela se stvar već pomalo vukla, ali kako kažem, krivnja je ponajprije na pomalo monotonom izboru odsviranih skladbi. Unatoč tome Meshuggah poslužuju stvari na najvišoj kvalitativnoj razini, cijelo vrijeme usredotočeni na vrhunsku izvedbu zahtjevnog materijala. Što je živi dokaz da su svi imitatori majstora jesu i ostat će samo naučnici.
Setlista
DECAPITATED:
1. Silence
2. Mother War
3. Pest
4. 404
5. A View From A Hole
6. Homo Sum
7. Carnival Is Forever
8. Spheres of Madness
9. Day 69
MESHUGGAH:
1. Swarm
2. Combustion
3. Rational Gaze
4. obZen
5. Lethargica
6. Do Not Look Down
7. The Hurt That Finds You First
8. I Am Colossus
9. Bleed
10. Demiurge
11. New Millenium Cyanide Christ
12. Dancers to a Discordant System
— dodatak —
13. Mind’s Mirrors/In Death – Is Life
14. In Death – Is Death
Galerija slika
