Božićni rock koncert 2010! (2010)
Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Športna dvorana / Postojna / Slovenija
Datum koncerta: 24.12.2010
Broj posjetitelja: 1200
Cijena karte: 13,00€
Već sedamnaesti put zaredom u Postojni se održao tradicionalni Božićni rock koncert. Dakle, događaj vrijedan povjerenja i pažnje, koji svake godine u Sloveniji predstavlja jedno od većih završnih događanja što sažima koncertni puls tekuće godine. Ne nužno slovenski, može i europski. To je naravno uvjetovano time koliko ste zagriženi i česti posjetitelj koncerata, kao i vašim osobnim dometom izraženim (i posljedično materijaliziranim) u traženju kvalitetne koncertne ponude (otud i potreba za definiranjem šireg prostora Europe).
Na mjestu smo događaja. Deset je do devet navečer kad se kožnate heavy metal ždrebice Hellcats ekspresno brzo priključe na izvor struje i zauzmu položaje. Bile su naime prva i jedina grupa festivala koja je gurnuta na pozornicu bez odrađenog “zvučnog soundchecka” (“veliki” Tabu su se navodno prije toga na soundchecku ugađali čak debelih 40 minuta). Tako odjekne pozdravni govor pjevačice Valentine Plaskan, koji gotovo šuplje odzvanja pred praznim prostorom športne dvorane. Da, Postojnci očito imaju satove navijene po primorski, a tamo znamo da se život počinje tek nakon jedanaest navečer. Što ćeš. Samouvjeren stav zahtijeva emocionalnu neranjivost. Dogodi se da se treba zakopati u instrumente pred praznim gledalištem, ali ako si dio velikog događaja kao što je Božićni rock koncert, to je ipak dobra olakotna okolnost. Osigurava ti barem “debelu” medijsku prisutnost. Cure su zagrijavale malobrojne glave autorskim materijalom. U njemu se našla i The Master’s Night, koju je Valentina predstavila kao bivšu Vladar noči, a koju su Hellcats upravo u Postojni uopće prvi put izvele (uživo) u cijelosti na engleskom jeziku. Redale su se i Heavy Metal, Steel Rider, Sanjam demone, Divja pot i završna Hellcats. Veliki plus za Hellcats treba potražiti u izbrušenosti scenskog izgleda i ukusnom začinjanju ženstvenosti kožom i gitarama. Visoke pete, mini suknje, koketni pogledi. Sve to je naravno okrenuto u korist grupe. Na konkretnoj i prostranoj pozornici pomalo se izgubi “samo” mahanje kosom basistice Saše i gitaristice Katje, koje su tako, usprkos svojoj aktivnosti, ostavljale dojam manje scenske pokretljivosti grupe, dok je to “prividno lagodno stanje” spašavala intenzivnim trčanjem po pozornici, naravno, pjevačica Valentina. Cure sviraju vrlo solidno, povremeno još zalupi poneki bizaran ton, ali činjenica je da Hellcats napreduju. Tako scenski, jer sviraju sve bolje od nastupa do nastupa. Dobili smo i obilje autorskog materijala, pa tu nema više što dodati. Hellcats idu prema gore. Koncept je odlično postavljen, a to je glavno. Djevojke su ga postavile same i vjeruju u njega. Nadajmo se da će ga što prije kapitalizirati studijski prvijenac.
Mary Rose su pravo utjelovljenje Božićnog rock koncerta. Ako njih nema na popisu, onda nema ni Božićnog rock koncerta. Predivno ih je promatrati na pozornici. Njihov miks kultnih hitova rocka i metala (Iron Maiden, Queen medley, Van Halen, Whitesnake, Divlje Jagode), u koji su dodali nekoliko svojih autorskih skladbi s odlične ploče „Feniks” izdane upravo na Božić 2006. (Izgubljen v času, Kralj za eno noč, Sam, Akcija), uvijek je pogodak u sridu svake rockerske koncertne rulete. Pjevač Žanil Tataj – Žak, inače iz Rijeke, ostaje jedan od najimenitijih pjevača slovenske rock scene i u 2010. godini. Za njega nema nepremostivih prepreka na putovanju kroz široki raspon tonaliteta, kroz koje vokalnu snagu prenosi s perjanom lakoćom. Mary Rose su i ovim nastupom dokazali da su prava hard rock atrakcija, koja nažalost prerijetko nastupa na pozornicama. Dečki obećavaju novu ploču u 2011., pa se nadajmo da će se situacija s tom rijetkom pojavnošću sastava na koncertnim pozornicama korjenito okrenuti u korist koncertnih nastupa. Zvuk nije bio najbolji. Gitara je nekoliko puta nerazgovijetno bruhnula, a Eki je imao i nekoliko tehničkih problema na pozornici (u jednom trenutku gitara je na pozornici posve zanijemila). Obnovljeni sastav, osnažen Davidom Debevcem na bubnjevima i klavijaturistom Sandijem Trojnerom, ostaje dakle i dalje sinonim visoke kvalitete, koja u Sloveniji čuva tradiciju nasljeđa hard rocka, s snažno istaknutim elementom melodičnosti. Mary Rose bili su ona grupa koja je oko deset navečer privela pod pozornicu konkretan broj posjetitelja, što je bio dokaz da i u očima (i ušima) postojnske publike ostaju i dalje vrlo cijenjena grupa.
Prva grupa kojoj je uspjelo riješiti sve akustične zamke športne dvorane tog dana bila je Rock Shock. Dečki koji su obećavali iznenađenje poslužili su ga tako da su prvih deset minuta svog nastupa prepustili kolegama iz sastava Mit, koji su tako stupili na pozornicu i u čast desete obljetnice postojanja grupe Rock Shock izveli jednu od njihovih pjesama, a koncert otvorili autorskom skladbom s prvijenca „Stik” (2009). Gesta izvrsnog prijateljevanja obiju grupa, koje već dvije godine uspješno predstavljaju svoje aktualne ploče po Sloveniji, ujedinjene u turneji „Rock Stick”. U preostalom trajanju Rock Shock su pokazali novi odličan štih, u kojem su većinom izveli skladbe sa svog studijskog prvijenca „Rock Shock”. U prvom dijelu nastupa Rock Shocku se na pozornici pridružio i kolega i pobjednik Eme 2005. Omar Naber, koji je na kratko zamijenio pjevača Mateja Zalara. Tako su se dečki prihvatili Omarove Vse kar si želiš te se vratili na Rock Shock repertoar s Glej me v oči. Cijeli splet okolnosti dobro je zagrijao publiku, koja nije skrivala znakove odličnog raspoloženja, a za Rock Shock možemo reći da su suvereno zadržali kredibilnost svoje pozicije na popisu nastupajućih ovogodišnjeg Božićnog rock koncerta.
Oko pola ponoći na pozornicu su prosuli kratkohlačaši Elvis Jackson, neosporno jedan od najboljih “live” bendova u našim krajevima. Osim toga, i jedan su od rijetkih domaćih sastava koji uspješno koncertira na stranim pozornicama i poznat je i u širem europskom prostoru. Ovaj put donijeli su sa sobom nešto manje artefakata, među koje spadaju nezaobilazni napuhljivi jastuci, lopte i role toaletnog papira, koje smo u znatno većem opsegu navikli viđati na njihovim samostalnim nastupima. No i bez toga grupa, izrazito primjerena za zabave na kojima prevladava uglavnom mlađa publika, pobrinula se za odličan žur. Repertoar je bio klasičan. Čuli smo i nešto materijala s odličnog novog albuma Against the gravity, a naravno nismo bili uskraćeni ni za akrobacije Bude, koji nas je zabavljao raznim gimnastičkim elementima i u svojim izletima među publiku spretno manevrirao između monitora i zaštitara. Izbor organizatora dakle nije mogao biti bolji i činilo se da je koncert nastupom Elvisa dosegnuo svoj vrhunac. No nije bilo tako.
Na pozornici ih je nakon kraće stanke naslijedila grupa Tabu. Na prvi pogled pomalo neobičan izbor, jer je skok s ekstravagantnog gitarskog rocka Elvisa na uglačani pop Tabua poveći. No uigranost, profesionalnost i prije svega dobra glazba nositelja ovogodišnje božićne večeri raspršila je takve sumnje. Ako bismo Elvise mogli više smatrati glumcima i zabavljačima (naravno u najpozitivnijem značenju tih izraza), kod Tabua je glazba na prvom mjestu. Njihov neosporni adut je i hrpa dobro prihvaćenih radio friendly hitova, kojima su nas razveseljavali u posljednjem desetljeću, a među koje spadaju Dobra vila, Divje te Lahko sem srce. No Tabu su naravno više od toga. Od ostalih domaćih pop izvođača razlikuju ih prije svega domišljatost i glazbena inteligencija (čemu je nedvojbeno pridonio i promišljen izbor producenata njihovih albuma) te naravno odlična scenska prezentacija. Jasno je i da su slušatelji već odavno prihvatili pjevačicu Tinu, koja se u posljednje tri godine već dobrano afirmirala i izbrusila svoj nastup, te da sastavu ni druge kadrovske promjene nisu ni najmanje naškodile. Grupa je tako suvereno opravdala svoju ulogu zvijezda večeri i pobrinula se za izvrsno raspoloženje.
Tabu su pozornicu prepustili Klinarjevim Rock partyzanima, koji su u ranim jutarnjim satima večer uspješno priveli kraju. Ovogodišnji Božićni rock u Postojni bio je dakle ponovno iznimno uspješan, a mogli bismo čak reći da u Sloveniji ima malo priredbi koje su iz godine u godinu tako dobro posjećene. Uz ovu konstataciju naravno ide i poziv na sljedeću postojnsku gitarsku zabavu 30. 12., koju će krojiti grupe Requiem i Lene kosti.
tekst: Aleš Podbrežnik (Hellcats, Mary Rose, Rock Shock) & Tomo Jurca (Elvis Jackson, Tabu)
fotografije: Aleš Podbrežnik
Setlista
ELVIS JACKSON TABU ROCK PARTYZANI ROCK SHOCK MARY ROSE HELLCATS
Galerija slika







































