Autor: Sandi Sadar Šoba
Izvođač: Metallica
Izdavač: Vertigo Records
Izdanje: 1988
Trajanje: 65:29
Ocjena: 4.8/5
… And Justice For All važan je ključni čimbenik te priče o uspjehu jer su se, s obzirom na to da su dvije godine prije ostali bez jednog od osnovnih konstitutora imena i aure Metallice, našli pred činjenicom da cijeli teret odluka leži na plećima odlučnog dvojca Ulrich – Hetfield. Naslovnicu s ogoljenom majkom Pravdom, koja zavezanih očiju drži u jednoj ruci mač, a u drugoj vagu pravde napunjenu novčićima, po Ulrichovu i Hetfieldovu diktatu nacrtao je Stephen Gorman te se time zauvijek upisao u povijest, a još više u globalnu metalsku podsvijest. Osnovna nit nasljednika Master Of Puppetsa bio je složen konceptualni protuoratni ep, a upravo … And Justice For All do danas ostaje nepremašeni konceptualni vrhunac u njihovoj karijeri. Metallica su postali kompozicijski još zahtjevniji i sofisticiraniji, s apokaliptičnom vizijom svijeta koji se raspada i čiji je osnovni postulat zapisan u ritmu ratnih bubnjeva. Ono što te još više pogodi jest klaustrofobična produkcija koja suši sve nepotrebne segmente prostornosti, a naracija razornog poriva čovječanstva gotovo se izravno uriva u moždani korteks. Metallica su ovaj put za suradnju ponovno pozvali Flemminga Rasmussena, producenta s kojim su na završnim miksevima surađivali već na Ride The Lightningu i Master Of Puppetsu. Rasmussen je svojim radom zaradio podijeljene kritike – od hvalospjeva i Grammyja za skladbu One do potpunih prigovora na račun prilično neobične produkcije instrumenata. Gitare zvuče krhko i lomljivo, bubnjevi gotovo tanko i površno, a bas je gotovo nečujan. Unatoč zvučno osiromašenoj slici govorimo o ploči koja je u svojoj složenosti postavila vremenski dulji diskurs devet skladbi. Samo devet kompozicija prelazi vremensku granicu od jednog sata, a pompoznost pojedinih skladbi nadopunjuje činjenica da su Metallica u štukature pojedinih priča utkali metrički različite dijelove, a gotovo simfonijski kompozicijski pristup poseže kako za nesluženim solističkim pasažama, strastvenom ritamskom metrikom, tako i za vrlo hermetičnim melodijskim zgušnjavanjem napetosti uz majstorsko muziciranje i tekstove. Gitarski rad prelazi od harmonija do vrlo virtuoznih izleta u nepoznato, a sve je uravnoteženo i smisleno. Ako je u mladosti svaki stih postajao čelična zapovijed, a svaki ritmički udarac po bubnjevima ili zvuk gitarskih žica osnovno punilo duše, … And Justice For All postao je mantra i sonična molitva cijele generacije glazbofila zaraženih metalom.
U glazbenoj ponudi ne nedostaje gotovo ništa – od postupnog stupnjevanja zlokobnog gitarskog introa skladbe Blackened, koji preraste u divlji ritamski stampedo, obogaćen doista dubokoumnim stihovima o neizbježnom kraju svijeta i konačnom pobjedničkom plesu smrti, a nastavlja se u posve nesluženom ritmičkom usporavanju slika, postaje sve dopušteno i očekivano. Nakon gotovo sedam minuta glazbene slasti dolazi vrijeme za obračun s korupcijom te izopačenim i novcem otrovanim sustavom pravosuđa u kojem se pravda može kupiti, a Metallica zahtijevaju revoluciju i kritični zaokret od dekadentnog stanja kolapsa moralnih vrijednosti. Naslovna skladba … And Justice For All je, uz instrumentalni biser To Live Is To Die, sa svojih gotovo deset minuta gotovo najduža skladba na ploči. Ako epska duljina na prvi pogled može smetati, ono što čuješ sve je samo ne dosadno razvlačenje. Intro, duge pasaže prije kitica, predstihovi prije refrena, promjenjivi refreni te solistički dijelovi i pompozni završeci učinili su da je Metallica u svojoj pompoznosti i progresivnosti postala neprikladna za radijsko emitiranje, no usprkos svemu album se kao prvi u povijesti Metallice upisao među deset najboljih na Billboardovoj ljestvici. Pa vratimo se ploči. Nakon Eye Of The Beholder nastupa ključni trenutak ploče. Balada One postala je u ovih 22 godine jedan od ključnih sinonima za Metallicu i po njoj se Metallice sjete i oni koji metal nisu, ne slušaju i nikada neće slušati. Nakon izlaska ploče Metallica su upravo videospotom za skladbu One posegnuli za vizualnim medijem te alatima kamere potražili novu nišu za marketing.
https://www.youtube.com/watch?v=-LOT_7psWnc
Sastav koji nastupa u napuštenom skladištu, a između se upliću scene i izrezi iz filma Johnny Got His Gun (film je protuoratna ekranizacija novele Daltona Trumboa) postaje MTV-jeva stalnica. Video postaje jedan od najčešće puštanih videospotova na spomenutoj televiziji, a Metallica si je time širom otvorila vrata u prvu ligu najbolje plaćenih glazbenika. Također zbog instant klasične hitoidnosti singla One. Malo manje hitoidan, ali nimalo manje fenomenalno postavljen jest nastavak ploče. The Shortest Straw je možda, uz Dyers Eve, najmanje slušljiv dio nastavka, ali Harvester Of Sorrow te rutinskiji “šus” skladbe The Frayed Ends Of Sanity svojim zlokobnim pakljenim prizvukom vraćaju napetost i sinergiju prijeko potrebne energije. Istaknuo bih još i posljednji dokument vremena koje je prošlo – posljednju suradnju Hetfielda, Ulricha i Burtona u izuzetnoj senzualnoj glazbenoj kompoziciji To Live Is To Die. Uvodna akustika, dovršena, urušava se pod kanonadom elektrificiranih gitara i rifovima nadograđenim melodikom i harmonijama. “When A Man Lies He Murders Some Part Of The World / These Are The Pale Deaths Which Men Miscall Their Lives / All This I Cannot Bear To Witness Any Longer / Cannot The Kingdom Of Salvation / Take Me Home” su dirljive riječi koje stavljaju točku na i. Sve dodatno rečeno bilo bi suvišno. Sve dodatno bilo bi smetajuće i lažno.
I tako se završava više od sata tvog života uz neprekidno slušanje izuzetnog djela na ovoj ploči kojoj do danas nema premca. Barem ne u Metallicinu katalogu. Za mnoge posljednja istinska klasika u diskografiji ovog kvarteta neukrotivih Kalifornijaca. Los Angeles i Bay Area dobili su prve praotce thrasha koji su požnjeli komercijalni uspjeh. Radi li se o rasprodaji ideala ili tek trenutku sreće ili su samo bili u pravo vrijeme na pravom mjestu – nije važno. Važno je to da su postali Metallica, dio globalnog kolosalnog kolopleta neustavljivih promjena. Svijet nakon tog tektonskog pomaka više nije mogao biti isti. … And Justice For All iscrpio je sve nakupljene aduta glazbenosti i neponovljive iznimnosti metalske opozicije svijetu komercijalnih očekivanja. Dalje je slijedila potpuna rasprodaja duše i iskrenosti u režiji Boba Rocka, ali to je posve druga priča. … And Justice For All je, na neki svoj bizaran i razdvojen način, dokument o svijetu nekadašnje neokaljane časti i iskrenosti. Metallica su na njemu napravili progresivni korak u nepoznato, požnjeli slavu i uspjeh, zadovoljili očekivanja fanova i posegnuli za zvijezdama na nebu. Na obzoru se, iza multimilijunske patine nadolazeće crnine, počeo oblikovati svijet u kojem je metal postao mainstream i u kojem se u novčiće može pretopiti i potpuna subverzija. Nevinost je oduzeta, revolt zlorabljen, žanr silovan, a ujedno nam je sve bilo dano i usuto u dlanove – zahvaljujući i vizionarima izuzetnog kova: Metallici.
Postava
James Hetfield – ritam gitara, vokal
Lars ulrich – bubnjevi
Kirk Hammett – solo gitara
Jason Newsted – bas
Produkcija
Flemming Rasmussen & Metallica
Popis skladbi
1. Blackened
2. … And justice For All
3. Eye Of The Beholder
4. One
5. The Shortest Straw
6. Harvester Of Sorrow
7. The Frayed Ends Of Sanity
8. To Live Is To Die
9. Dyers Eve
