Mjesto: Cankarjev dom / Ljubljana / Slovenija
Datum koncerta: 11.10.2007
Broj posjetitelja: 300
Cijena karte: 6,50 do 14,50 EUR
Bratko Bibič najpoznatiji je kao harmonikaš u sastavu Begnagrad, gdje je zajedno s tadašnjim suradnicima stvarao glazbu koja je u Sloveniji spadala među najinovativnije. Nisu se bojali isprobati nešto novo. Ništa nije bilo tabu, praktički su sve vrste glazbe bile upotrebljive i upotrijebljene, a bilo je i dosta zvučnog eksperimentiranja. Na tadašnjoj jugoslavenskoj sceni bili su nešto posebno i usudio bih se čak ustvrditi da takvu grupu više nikad nećemo vidjeti.
Nakon odlaska iz grupe Begnagrad Bibič nije mirovao. Puno je surađivao s drugim priznatim glazbenicima, iako više nikad nije bio tako eksponiran kao s grupom Begnagrad. Ovaj put odlučio se za nastup u Cankarjevom domu, gdje je sa svojom novom postavom dočekao lijep prijam prilično velikog broja ljudi. I sam je Bibič rekao da ga je takav odaziv iznenadio, jer se bojao da će u publici biti manje ljudi nego na pozornici (na pozornici ih je bilo jedanaest).
Koncert je započeo prilično klasično intoniranom skladbom, kako to govori već i sam naslov. Slijedila je suita “Encore”, koja je varirala između avangardnog jazza, klasike, folka pa čak i srednjovjekovne trubadurske glazbe. “Na domačem vrtu” je stvar u kojoj ima dosta utjecaja slovenske narodne glazbe, ali kod Bibiča nikad nije ništa tako jednostrano. U narodnu je glazbu umiješao i elemente jazza i stvar poprilično oživio. Slijedila je kompozicija koju je stvorio švicarski skladatelj M. Flueckiger. To je dosta objasnilo i ime same postave (još jedna skladba bila je djelo istog skladatelja). Sama skladba je klasična, s primjesama keltskog folka. Po mom mišljenju to je bio najbolji trenutak koncerta, jer su neke melodije bile toliko dirljive da su me prolazili žmarci niz leđa. Kasnije su me nasmijale “nestašna” frula i pila, na kojoj je klarinetist stvarao čudne efekte. Zatim je došla na red pjesma koja se više temeljila na alpskim folk motivima, a povremeno i na jazzu. Potom je nastupila još jedna skladba istog švicarskog skladatelja, koja se opet temeljila na klasici (avangardnoj), a bilo je i par zanimljivih jazz improvizacija. Slijedila je nova suita, koja je počela eksperimentima na frulu, a onda se prelila u jazz. Bubnjar je u toj skladbi upotrijebio praporce, što me neizmjerno zabavljalo. “Odvod” je još jedna kombinacija klasike, jazza i folka, u kojoj opet ima nekoliko divnih dijelova. Prije sljedeće skladbe na rasporedu je bio još malo vokalnog kaosa, u kojem su Bibič i još jedan član postave jodlali i općenito dizali dreku. Nakon toga Bibič je rekao da je to bio naslov njihove zadnje skladbe. Očito još uvijek ima sličan smisao za humor kao još iz vremena grupe Begnagrad. Sljedeća kompozicija temeljila se na alpskom folku s dašrom slavenskog melosa. Zatim se postava oprostila, ali uspjeli smo je ipak dozvati natrag. Bibič se u kantautorski intoniranoj folk stvari “Petelinje” ovaj put pokazao kao duhovit tekstopisac i vokalist te se na doista lijep način oprostio od ljubljanske publike.
Rijetko naletim na koncert koji bi me emotivno dirnuo. Po naravi sam inače prilično hladan čovjek, no Bibičeva me glazba na trenutke prilično obuzela. Izvrsnim melodijama i raznolikim aranžmanima još me više očarao. Posebno su zanimljive bile i razne kombinacije stilova. Većinom je riječ o klasičnoj glazbi, koja je s primjesama jazza, avangarde, folka i još čega dobila dodatne dimenzije. Glazba je vjerojatno nešto pristupačnija nego kod Begnagrada, no ipak ni izdaleka ne bih rekao da je jednostavna. U nju se treba udubiti i prepustiti joj se.
Bratko Bibič okupio je oko sebe same izvrsne glazbenike, koji su mu pomogli ostvariti njegove trenutne zamisli. Dokazao je da je još uvijek izniman harmonikaš i skladatelj. Pokazao je i da, ako želiš ljudima dokazati da si sposoban i talentiran, nije potrebno pretjerivati sa samodopadnim solističkim ubacivanjima. Bibič se pokazao kao vrlo dobar “timski igrač”. Glazbu naime nije podredio svom egu, nego mu je očito važna samo kvaliteta i izvrsne kompozicije. Uglavnom je solističke nastupe prepustio drugima na pozornici, a njegova sposobnost ipak je više nego dovoljno došla do izražaja. U grupi su uz Bibiča bila još tri svirača gudačkih instrumenata (violine, viole i kontrabas), četiri svirača puhačkih, pijanistica, bubnjar i još jedan harmonikaš. Pijanistica je ponekad ustala i pridružila se ostalim gudačima. Gudači i klavir pobrinuli su se za snažan klasičan prizvuk u glazbi, dok su puhači (osim klasične flaute) držali jazzovsku ravnotežu. Bubnjar je bio doista sjajan, a istaknuo se i na nekim drugim udaraljkama, posebno kad je u jednoj skladbi udarao po nekoj posebnoj kutiji. Drugi harmonikaš dodatno je pridonio bogatijem zvuku harmonika, a s Bibičem su se jako dobro slagali. Kontrabasist je par puta prihvatio i akustičnu gitaru te na njoj odsvirao nekoliko doista lijepih dijelova. Nemam dovoljno superlativa da bih opisao ovakav koncert. Sve je bilo na izuzetno visokoj razini, samo je koncert bio malo prekratak (tek nešto više od sat vremena). Ako uživaš u koncertu kao ja, sigurno bi dobro došlo još kakvih pola sata. No i u tom se potezu skrivala neka mudrost – bolje je otići s pozornice kad gledatelji žele još, da se ostavi još bolji dojam. Nadam se što više ovakvih koncerata!
Hvala Bratku Bibiču što mi je tako ljubazno poslao popis skladbi zajedno s imenima skladatelja.
Setlista
1. Gallusovina (B. Bibič, Arr. M. Sekne)
2. Encore 3 W (B. Bibič)
3. Encore 2 W (B. Bibič)
4. Encore 1 W (B. Bibič)
5. Na Domačem Vrtu, Part 1: Melos; Part 2: Finale (B. Bibič)
6. Ramona (M. Flueckiger)
7. Hymera Laborae – Part 1, 2, 3 (B. Bibič)
8. Alpruf (M. Flueckiger)
9. Labis Carniolus, Part 1: Martinje; Part 2: Od Boršta Do Laborja; Part 3: Majnica; Part 4: Martinje (B. Bibič)
10. Odvod/Ableitung Part 1: Intromezzo Di Guarda, Ali: Guter Geist Aus Gruenenwald; Part 2: Odvod/Ableitung (B. Bibič)
11. Šackamra. Aus Der Schatzkammer Des Unbewussten (Bibič)
12. Petelinje (B. Bibič)
Galerija slika
