Autor: Rok Klemše
Datum intervjua: 12.03.2007
Nakon završene gitarske klinike u Orto baru ljubazno su nas pozvali u sjedište glazbene škole, gdje smo imali priliku obaviti intervju s izvrsnim gitaristom Kikom Loureirom. Kiko nije samo fantastičan gitarist, pokazalo se da je i potpuno običan čovjek, koji je uz to i izuzetno ljubazan i otvoren. Intervju je tako tekao kao po loju, a nakon njega nas je ljubazno osoblje Muzike Vive još počastilo čašicom ili dvije, pa se neformalno druženje s Kikom otegnulo sve do ranih jutarnjih sati. Kad su “barikade” pale, Kiko je dokazao i da je izniman multiinstrumentalist te nam je priredio kratki impromptu na flauti i “klaviru”. Zašto klavir u navodnicima? Zato što to nije bio klavir u pravom smislu, nego nekakva plastična domišljatost koga drugog nego tehnološki zaluđenih Japanaca.
Rockline: Bok Kiko! Ovo ti je prvi put u Sloveniji. Kako se osjećaš?
Kiko: Da, stigao sam sinoć. Otišli smo u Orto bar da vidim kako izgleda. Jutros sam otišao u šetnju uz rijeku da si mogu malo pogledati grad – Zmajski most i tržnicu. Sutra ću pogledati i dvorac.
Rockline: Dakle, ostaješ u Ljubljani i sutra?
Kiko: Da, u dva popodne odlazim i krećem u Trst na još jednu kliniku. Kad god sam u nekom gradu prvi put, volim ga razgledati i upoznati nove ljude. To je stvarno fantastična strana ovog posla.
Rockline: Prošle si godine izdao svoj drugi album Universo Inverso, koji se potpuno razlikuje od tvog solo prvijenca No Gravity. Kad sam album prvi put poslušao, bio sam stvarno iznenađen jer sam očekivao metal shredanje i pilanje, a riječ je o odličnom jazz fusion albumu s brazilskim elementima…
Kiko: Da, istina je. Oni koji me osobno poznaju znali su što mogu očekivati. Ako si bio na klinici, mogao si čuti dosta brazilskih zvukova. Zapravo me prijatelj poticao da snimim nešto takvo, a i sam sam oduvijek želio ljudima pokazati i svoju “nemetalnu” stranu. Kad se odlučiš postati glazbenik, na početku je jako teško, zbog roditelja, novca i slično. Zašto bi onda, kad jednom postaneš glazbenik, odustao od glazbe koju sam želiš raditi i snimao samo ono što mase očekuju od tebe.
Rockline: Jesi li se za solo projekt, u kojem možeš svirati nešto potpuno drugačije nego u Angri, odlučio svjesno ili je do toga došlo spontano?
Kiko: Da, dok sam snimao novi album Angre, skladao sam i glazbu za svoj solo album. Neke su skladbe zvučale vrlo jazzy, druge su imale Angra zvuk. Nisam neki frustrirani jazzist koji skriva svoju metal stranu, pokušavam svirati oboje. Želio bih jednom snimiti i blues ili flamenco album. Mislim da glazbenici moraju biti jako otvoreni.
Rockline: Na svom si prvom albumu sam odsvirao sve instrumente, a na bubnjevima ti se pridružio Mike Terrana. Na albumu Universo Inverso imaš cijeli bend.
Kiko: Da, riječ je o drugačijem konceptu. Ako sviraš jazz ili brazilsku glazbu, sve je sasvim drugačije. Zato je i naslov albuma Universo Inverso, jer je glazbeni svijet metala takav da su svi u crnom i slično. Brazilski glazbenici ponašaju se posve drugačije i slušaju drugačiju glazbu. Koncept sviranja i skladanja potpuno je drugačiji – sviramo zajedno, ne vježbamo puno, važniji je osjećaj. U rocku vježbaš i vježbaš, pa je u ovakvoj glazbi, kao što je zadnji album, važno da oko sebe imaš vrlo dobre glazbenike koji znaju odsvirati iz prve. Glazbenici koje imam na albumu u Brazilu su vrlo cijenjeni. Gotovo nismo uopće vježbali, a u studiju smo album snimili vrlo brzo.
Rockline: Kako to da si za bubnjara na prvom albumu odabrao baš Mikea Terranu?
Kiko: Zato što je vrlo raznovrstan bubnjar. S No Gravity htio sam snimiti gitarski album, a istodobno vrlo heavy metalski. Danas nema puno solo metal gitarista, možda Malmsteen, ali on ima i vokalista. U 80-ima je, na primjer, bio Marty Friedman. Znao sam da je Mike odličan metal bubnjar koji može svirati i fusion stvari. Stvarno je pravi profesionalac, album je snimio u jednom danu. A i osobno je odličan i vrlo ljubazan čovjek.
Rockline: Upravo se to i čuje na albumu, gotovo je riječ o improvizaciji, nije nešto što bi se vježbalo u nedogled i snimalo jako dugo…
Kiko: Da, točno tako. Zapravo je riječ o pravoj live glazbi.
Rockline: Album zapravo zvuči kao jedna velika cjelina i projekt zajedničkih napora. Vjerojatno je i pijanist s Kube (Yaniel Matos op.p.) pridonio velik dio toj cjelini?
Kiko: Da, da, naravno. Zapravo smo s idejama za ovaj projekt počeli sami on i ja i zajedno napisali nekoliko skladbi. Kad god smo imali vremena, svirali smo i stvarali. Ali jako je zauzet jer radi i s bubnjarom koji je svirao sa Sepulturom na albumu Roots. U Brazilu je vrlo poznat i ima ogroman broj koncerata. I on je bio jedan od onih koji su me potaknuli da snimim Universo Inverso. Pa smo si rekli da ćemo snimiti latino album, koji je sasvim drugačija glazba od karipske. Naš bubnjar potječe iz škole brazilske glazbe, ali istina je da miješamo stilove. Yaniel je donio karipsku glazbu, ja sam rock tip, basist potječe iz samba tradicije, a bubnjar je jazzist. Ako pogledaš i “artwork” albuma Universo Inverso, primijetit ćeš znak za recikliranje, samo što je sastavljen od četiri strelice, koje predstavljaju nas i razmjenu naših ideja.
Rockline: S gitarom si počeo sa jedanaest godina. Jesi li nastavio sam ili si pohađao glazbenu školu?
Kiko: Na početku sam imao učitelja koji je dolazio k meni kući i učio me sitnicama. Zatim sam pohađao glazbenu školu u kojoj sam se usmjerio na električnu gitaru jer sam tada već slušao rock. Nakon toga me pet godina učio vrlo poznat brazilski gitarist. Kad sam krenuo na fakultet, gdje sam studirao biologiju, gitaru sam malo stavio na sporedni kolosijek. Studij sam ubrzo prekinuo jer me nije veselio, a počeo je i put s Angrom. Sada više ne učim gitaru, ali imam instrukcije iz klavira.
Rockline: Možeš li malo opisati svoju opremu?
Kiko: Koristim talijanska pojačala Brunetti, model Mercury. Vrlo dobro ručno rađeno pojačalo! Gitare su Tagima i ESP te akustične Takamine. Tagima su odlične brazilske ručno rađene gitare. U Brazilu ih se prodaje čak i više nego Fendera ili Ibaneza. Žicama me opskrbljuje D’Addario. Za Universo Inverso koristio sam i Tagima Telecaster, koristim i sedmožičane gitare i razne akustične gitare
Rockline: Možda već planiraš snimanje sljedećeg solo albuma?
Kiko: Da, ali ne još tako brzo. Na turneji s Angrom bit ću do lipnja, usput će biti još nekoliko solo koncerata, u drugoj polovici godine bit ću više kod kuće i moći ću početi sa skladanjem novog materijala. Između turneja je vrlo teško stvarati, dobivam samo manje ideje, a za skladanje moram biti kod kuće. Možda sljedeće godine, ali ništa još nije dogovoreno.
Rockline: I novi album Angre?
Kiko: I s Angrom je isto. Ne želimo na silu stvarati i snimati nove albume. Prošla je godina bila vrlo stresna, izdao sam album Angre i solo album, a i pjevač je izdao svoj album.
Rockline: Tko je najviše utjecao na tvoje sviranje, i grupe i pojedini gitaristi?
Kiko: Uvijek se mijenjaju… Kad sam počeo, slušao sam ogromno metala, Black Sabbath, Deep Purple, Iron Maiden i Metallicu, koje još uvijek volim. Gitaristi – američki, brazilski akustični gitaristi, španjolski gitaristi npr. Paco DeLucia. Volim klasičnu i klavirsku glazbu npr. Keith Jarret. Ogromno sam slušao i Malmsteena i Jeffa Becka. Slušam vrlo raznovrsnu glazbu, od bluesa preko kubanske glazbe do metala.
Rockline: Imaš puno gitarskih klinika?
Kiko: Da, prilično. To je nešto što jako rado radim. To je prilika da odsviram i svoje skladbe, razgovaram s mladima i jako se zabavljam. Mislim da je razmjena vrlo važna. I za one koji gledaju, i za mene. Ako bi me pitali mogu li odsvirati i nešto od Angre, rado bih. Ako takvih želja nema, sviram svoje solo skladbe.
Rockline: Što radiš u slobodno vrijeme, ako ga uopće imaš?
Kiko: Da, malo ga je (smijeh). Potpuno sam predan glazbi, tako da i kad nisam na turneji ili ne snimam, sviram. Ne bavim se kung-fuom ni surfanjem, iako u zadnje vrijeme pokušavam s windsurfingom. Kad sam kod kuće, puno sviram klavir.
(Kiko dobiva čašu slovenskog vina)
Kiko: Hvala. Ti nećeš?
Rockline: Ne, hvala.
Kiko: Radiš? (smijeh)
Rockline: (smijeh) Da. Sviđa ti se slovensko vino?
Kiko: Da, odlično je. Ni pivo nije loše.
Rockline: Što bi za kraj rekao svojim slovenskim fanovima i čitateljima Rocklinea?
Kiko: Jako sam sretan što sam prvi put ovdje. Stekao sam stvarno dobar dojam. Svima zahvaljujem na prekrasnom vremenu koje sam ovdje proveo. I provjerite moj album, naravno… malo reklame. Kad slušate glazbu, ne ograničavajte se samo na jedan žanr, budite otvoreni koliko god možete.
Rockline: Kiko, najljepša hvala što si došao ovamo i uzeo si vremena za ovaj intervju.
Kiko: Hvala tebi! Nadam se da ću se uskoro moći vratiti. Ili s Angrom ili sam.
Galerija slika
