Autor: Rok Klemše
Mjesto: Orto bar, Ljubljana
Datum koncerta: 12.03.2007
Broj posjetitelja: 200
Cijena karte: /
Jedva tri dana prošla su od nastupa australskog gitarskog čarobnjaka, majstora “fingerpickinga”, Tommyja Emmanuela u Cvetličarni Mediapark, a k nama je stigao još jedan gitarski virtuoz. Nakon završetka turneje sa svojim matičnim bendom Angra, gitarist Kiko Loureiro je u sklopu festivala Orto-Gis došao u Orto bar, gdje je mnoštvu nadobudnih gitarista (među njima je bila i skoro pola Rockline ekipe) predstavio svoje vještine i otkrio poneku svoju tajnu.
Nakon obaveznog piva u donjim prostorijama Orta, nakon devet sati napokon smo digli svoje guzice i popeli se na drugi kat… i među vratima ostali otvorenih usta. Mala dvorana gornjeg kata Orto bara bila je naime nabijena do posljednjeg kutka, a nada da ćemo se moći pomaknuti malo bliže naprijed brzo je splasnula. No na pozornici je već stajao gitarist čije je zvučno ime dodobra napunilo Orto bar. Kiko Loureiro, inače gitarist brazilskih progresivnih metalaca Angra, već je odsvirao prvu stvar, s svog prvog albuma No Gravity, a dvorana je jednostavno zasjala od sjajnih očiju posjetitelja koji su pomno pratili baš svaki Kikin prst.
Budući da ovo nije bio koncert nego gitarska klinika, nakon prve odsvirane točke uslijedila je salva pitanja na koja je Kiko rado odgovarao i pokazao se potpuno pristupačnim i nimalo uzvišenim. Kiko nam je tako odgovorio na pitanja o svojoj tehnici sviranja, kao i o raznim gitarskim tehnikama, od “tappinga” (čak i 8-prstnog!) nadalje. Pitanjima je Kika posebno zasuo jedan od posjetitelja. Na kraju krajeva, nemaš baš svaki dan priliku pitati tako velikog gitarista za savjet, a mnoštvo je tu priliku i iskoristilo. Kiko pak nije samo odličan gitarist, pokazao se i kao pravi humorist. Tako smo zajedno došli do zaključka da je većina dobrih gitarista imenom John ili Steve, a nisu izostale ni zajedljive šale na račun Dream Theater.
Kiko je odsvirao još nekoliko svojih komada – Enfermo s prvog albuma, pa Feijão de Corda i Havana s drugog, a za kraj se pridružio pobjednicima prošlogodišnjeg natjecanja Bendijada 2006, grupi Doogy Stones i Jerneju Trobentarju (Leeloojamais), pa su se zajedno prisjetili i jazz legende Milesa Davisa i odsvirali nešto iz njegova širokog repertoara.
Za sam kraj Kiko si je dobrodušno uzeo još nekoliko minuta za potpisivanje albuma i slikanje s fanovima. Ja se pak na ovom mjestu zahvaljujem glazbenoj školi Muzika Viva što nam je dovela tako veliko ime kao što je Kiko Loureiro. Večer su zaključili Naleen, koje naša ekipa nije uhvatila jer nam se već žurilo na čavrljanje s Kikom.
Galerija slika
