Mjesto: telefonska žica
Datum intervjua: 11.09.2012
Ako tražite nekoga tko nije član aktualnih Pink Floyd, a najpogodniji je glazbenik te galaksije u oživljavanju ostavštine Pink Floyd, kroz »tribute to Pink Floyd« sastav Brit Floyd, onda nećete pogriješiti ni za dlaku ako se odlučite za Damiana Darlingtona!
Uz zapovjednički štapić u Brit Floyd, u smislu glazbenog dirigiranja, ovaj izuzetno nadareni gitarist i pjevač prije osnivanja Brit Floyd više je od 17 godina surađivao s prethodnom inačicom »tribute to Pink Floyd« sastava imenovanom Australian Pink Floyd Show. U toj su skupini zajedno s Damianom (prije formacije Brit Floyd) svirali i svi ostali članovi današnje postave Brit Floyd, iako ne svi tako dugo kao upravo Damian.
Damiana su zamolili čak i da izvede Pink Floyd klasik Comfortably Numb, i to na rođendanskoj zabavi koju je priredio originalni Pink Floydovac David Gilmour, povodom svoje 50. godišnjice. Za taj se događaj Damianu na pozornici pridružio i originalni član sastava Pink Floyd, klavijaturist Richard Wright!
Damian Darlington je u svojoj karijeri odsvirao gotovo okruglih 1300 koncerata! Među svima njima valja istaknuti osobito one u najslavnijim dvoranama Velike Britanije, kao što su Royal Albert Hall, O2 Arena i Wembley Arena, ali i drugdje po svijetu, primjerice montrealsku dvoranu Bell Centre (Kanada) i losanđelešku dvoranu Nokia Centre (SAD).
RockLine: »Halo Damian?«
Damian: »Da.«
RockLine: »Aleš ovdje iz RockLine Slovenija. Čuješ li me dobro, je li veza u redu?«
Damian: »Čujem te vrlo dobro.«
RockLine: »Onda super! Kako si?«
Damian: »Savršeno, hvala.«
RockLine: »U redu. Onda počnimo.«
Damian: »Dobro«
RockLine: Ljetna turneja po Velikoj Britaniji iza vas je. Kakvi su dojmovi, što možeš reći o njoj i kako je tvoje stopalo?
Damian: Turneja po Velikoj Britaniji bila je vrlo uspješna. Svirali smo po cijeloj Velikoj Britaniji. Stanje mog stopala se poboljšalo, slomio sam ga tik prije početka turneje. U prvom dijelu turneje pomagao sam si štakama, a tijekom nastupa sam sjedio na stolcu.
RockLine: Za ovu turneju po Velikoj Britaniji udružili ste snage s dobrotvornom ustanovom koja skrbi o ljudima s duševnim smetnjama, zvanom Squeaky Gate. Klijenti koji posjećuju tu ustanovu čak su svirali s vama na pozornici u sklopu koncerata posljednje britanske turneje. Kako je došlo do te suradnje?
Damian: Da. Squeaky Gate je organizacija koja skrbi o ljudima s duševnim poteškoćama i također vodi poseban odjel u kojem je organizirana glazbena škola, gdje klijenti uče svirati instrumente, vježbaju… Velik interes za suradnju s nama pokazala je Rosemary Breen, koja je predsjednica zaklade i oduvijek je bila velika ljubiteljica glazbe Pink Floyd. Zajedno smo razgovarali o tome bi li se nastupima možda moglo skupiti nešto novca u dobrotvorne svrhe, novca namijenjenog skrbi o bolesnicima s duševnim smetnjama. Na pozornici su nam se pridružili glazbenici koji posjećuju Squeaky Gate. Na priličnom broju koncerata svirali smo zajedno, među ostalim u Londonu, u dvorani Royal Albert Hall, kao i u Cambridgeu, koji je zapravo rodni grad sastava Pink Foyd. Jako smo se zabavljali zajedno.
RockLine: Nova turneja zove se »A Foot In The Door«, kakav koncept koncertnih spektakala proizlazi iz samog naslova turneje?
Damian: Naslov smo preuzeli po »best of« kompilaciji glazbe Pink Floyd, koja je nedavno izašla na CD-u imenovanom »A Foot In The Door«. Kompilacija je izašla tik pred kraj prošle godine. Uživo izvodimo baš sve skladbe s te kompilacije, kao i druge prepoznatljive skladbe Pink Floyd, ali i dulje točke, kao što je Echoes u cijelosti. Također izvodimo originalni dio albuma The Wall, koji je vrlo sličan scenskoj inačici spektakla s kojim je prošle godine na turneju krenuo Roger Waters. Nastup repertoarom obuhvaća baš sve. Od najranijih albuma Pink Floyd, dakle skladbi sa Sydom Barrettom, do završnih radova Pink Floyd, a potonji uključuju i točke s albuma »Division Bell«.
RockLine: Pretpostavljam da se koncept vaših koncerata mijenja iz turneje u turneju. Kako se dogovarate u ekipi koje ćete skladbe uvrstiti u repertoar za pojedinu turneju?
Damian: Svaki repertoar, za svaku turneju, obično se sastoji od dijela koji obuhvaća najprepoznatljivije skladbe sastava Pink Floyd – njih zna većina ljudi i one ne smiju izostati iz repertoara. Ni iz jednog repertoara. Među njima su Wish You Were Here, Shine On You Crazy Diamond, Comfortably Numb, Another Brick In The Wall, itd… i naravno točke albuma Dark Side Of The Moon. Uz to pazimo na obljetnice, jubileje, recimo okrugle godine izdanja određenog albuma Pink Floyd, ili u ovom trenutnom slučaju nadolazeće turneje, na nedavno izdanu kompilaciju »A Foot In The Door«. I tome prilagodimo sam repertoar, kao i scenske kulise na pozornici. Trudimo se za svaku turneju sastaviti što raznolikiju i varijabilniju set listu kako bismo obuhvatili sva stvaralačka razdoblja glazbe Pink Floyd. Za svakog ljubitelja glazbe Pink Floyd u tim se set listama nađe nešto što ga posebno tjera da dođe na koncerte na kojima se izvodi glazba Pink Floyd.
RockLine: Za tebe, kao vrlo izgrađenog glazbenika, sviranje Pink Floyda danas je vjerojatno već prava rutina, iako u tome uživaš. Sigurno si se okrenuo i nekom drugom projektu i glazbenom izazovu. Jedan takav je Acoustic Unlimited. Što nam možeš reći o tome i o drugim projektima koji teku usporedno s Brit Floyd?
Damian: Svakako. Kad nisam na turneji s Brit Floyd ili na bilo koji način zaposlen s njima, posvećujem se drugim glazbenim stvarima. Jedna među njima je, kao što si i sam spomenuo, Acoustic Unlimited. Akustična gitara je od najranijeg djetinjstva, kad sam počeo svirati na njoj kao na svom prvom instrumentu, velika ljubav. Uživam u preoblikovanju aranžmana slavnih rock i jazz izvođača, kao i dijela klasika tako da im nadjenem akustično ruho. U toj skupini su osim mene još moj brat Gareth, moja sestra Johanna, naš klavijaturist iz Brit Floyd Rob Stringer i moj glazbeni mentor Steve Gaffney. Svakako s Acoustic Unlimited tražimo i koncertne nastupe. Osim toga angažiran sam i u jednom sličnom projektu Classic Rock Show, gdje sviramo prepoznatljiva djela većih izvođača sedamdesetih i osamdesetih, kao što su primjerice Led Zeppelin, Dire Straits, Fleetwod Mac, The Eagles, itd… I to me neizmjerno zabavlja i prije svega opušta.
RockLine: Prije osnivanja Brit Floyd svirao si čak 17 godina u drugoj »tribute to Pink Floyd« formaciji imenovanoj Australian Pink Floyd Show. Možeš li istaknuti ključne razlike između Australian Pink Floyd Show i Brit Floyd?
Damian: Brit Floyd su nadogradnja Australian Pink Floyd Show. S Brit Floyd smo u re-kreaciji zvuka Pink Floyd pristupili savršenstvu. Do detaljnih sitnica izbrusili smo svaku notu posebno. Notu po notu. Re-kreacija zvuka Pink Floyd s pojavom Brit Floyd zapravo je bliža originalu nego ikad prije. Isto vrijedi i za samu uporabu scenskih kulisa i aspekt vizualizacije koncerata. Svemu tome sada dodajemo i animirane video projekcije, koje su preslike originala, ali kreirane na moderan način. U tom je smislu iskustvo koje posjetitelj koncerta dobiva silno približeno originalu. Australian Pink Floyd Show bili su na putu traženja savršene aproksimacije pravih Pink Floyd, jedan od naših razvojnih stupnjeva koji smo s Brit Floyd definitivno prešli.
RockLine: Kako je reagiralo osoblje originalne postave Pink Floyd kad je prvi put čulo Brit Floyd i kako ste se dogovorili oko autorskih prava pri uporabi originalne vizualizacije i scenografije na vašim koncertima?
Damian: Davida Gilmoura upoznao sam 1994. Nekoliko godina kasnije bio sam pozvan na njegovu rođendansku zabavu, kad je David napunio okruglih 50 godina. Ondje su bili i Nick Mason i Rick Wright. Obojica izvanredni dečki. Od originalnih članova sastava Pink Floyd nisam osobno upoznao samo Rogera Watersa. Nastupili smo kao »tribute to Pink Floyd« sastav na Daveovoj rođendanskoj zabavi, i tijekom skladbe Comfortably Numb pridružio nam se na pozornici na klavijaturama Rick Wright, što je za mene osobno bilo izvanredno doživljaj i izvanredna čast da sam mogao dijeliti pozornicu s jednim od originalnih članova sastava Pink Floyd. Kad je riječ o vizualnom dijelu rekreacije Pink Floyd showa, ne moramo tražiti nikakva dopuštenja – pri našim pokušajima scenske re-kaptivacije, re-kreacije ikonografije Pink Floyd. Dakle. Posebna dopuštenja za to nam nije potrebno prethodno pribavljati.
RockLine: Koliko ti je važna činjenica da glazbu Pink Floyd uz živu izvedbu treba do konzumenta dovesti i kroz vođenu video-animaciju i uz pomoć posebnih scenskih kulisa na pozornici? Kako ti doživljavaš važnost tog aspekta u scenskoj re-interpretaciji glazbe Pink Floyd? U tom ti smislu mnogo pomaže i Brian Kolupski.
Damian: Kako sam sazrijevao kao glazbenik, tijekom godina u meni se budila želja da usavršim karakteristike scenske izvedbe glazbe Pink Floyd i kroz razrađenu vizualizaciju samih video projekcija, a počela me privlačiti i tehnika produkcije DVD-a pojedinih koncertnih nastupa, kao i poseban, u Njemačkoj konstruiran program scenske rasvjete, posebnih svjetlosnih učinaka, samog koncerta. Svakako je glazba Pink Floyd u svojoj scenskoj interpretaciji vitalno vezana uz kombinaciju s videografijom i uporabom posebnih svjetlosnih efekata. Bez toga je teško zamisliti Pink Floyd. To je za mene velik izazov, ta re-interpretacija filmske animacije showa Pink Floyd. Svakako nemamo toliko novca kao sami Pink Floyd, ali trudimo se najbolje što možemo. Čovjek koji se bavi produkcijom animacije je Bryan Kolupski. Naš je veliki prijatelj i čovjek s kojim surađujem posljednjih deset godina. Za oživljavanje glazbe Pink Floyd kroz produkciju same filmske animacije ima izuzetno razrađen osjećaj, mogu reći izuzetno profinjen osjećaj, osobito kad je riječ o preradi slika ikonografije Pink Floyd iz dvodimenzionalnog prikaza u učinak trodimenzionalnog prikazivanja. Bryan ima i odličan osjećaj za kreaciju videa koji se vežu uz određeni koncept glazbe Pink Floyd.
RockLine: Osim sviranja svih glavnih gitara u Brit Floyd, ti si i pjevač. Koji vokalni raspon ti bolje leži? Onaj koji pripada Rogeru Watersu ili onaj koji pripada Davidu Gilmouru?
Damian: Definitivno onaj koji je Davidov. Moja boja glasa nije prikladna za imitaciju vokala Rogera Watersa, ali je svakako pogodna za imitaciju vokala Davida Gilmoura. Naš basist iz Brit Floyd Ian Cattell zadužen je za vokalne linije Rogera Watersa. Ian se odlično približi Rogeru Watersu, tako da smo u vokalnim karakteristikama Brit Floyd vrlo dobro detaljno proučili i prerađili vokalne aranžmane, čime se pokušavamo posebno urezati u svijest slušatelja, a to je i element i jamac koji donosi veliko zadovoljstvo posjetiteljima naših koncerata.
RockLine: Priličan broj odličnih gitarista dolazi s Britanskog otočja, a u svom su pristupu nadahnuti stilom korištenja gitara karakterističnim za sastav Pink Floyd odnosno Davida Gilmoura. Takvi su primjerice Steve Rothery (Marillion) ili Dave Kilminster. Je li ti se ikad ponudila prilika da možda surađuješ s nekim od tih glazbenika? Možda čak i s pionirima gitarskog zvuka i stila u progresivnom rocku, kao što su David Gilmour, Andrew Latimer ili Steve Hackett?
Damian: Glazbenici koje si istaknuo doista su fantastični i jako bih volio da mi se ikad ponudi prilika za takvu suradnju. Davea Kilmnistra upoznao sam osobno prije nekoliko godina, no nikad nije došlo do opcijskih razgovora o mogućnosti glazbene suradnje.
RockLine: Imaš li u planu možda izdavanje samostalnog studijskog albuma?
Damian: Trenutno se usredotočujem na Acoustic Unlimited, u smislu da pronađemo vrijeme kad Brit Floyd uzmu stanku, pa da u tom međuvremenu snimimo skladbe i izdamo svoj akustični album. Svakako bih želio i sam sastaviti nešto, ali teško mogu išta najaviti u kraćem roku. Vjerojatno u narednim godinama, a ovisi naravno sve o tome koliko će obveza biti vezano uz Brit Floyd.
RockLine: Na sljedeće pitanje ti nikako ne moraš odgovoriti ako ne želiš. Kako ti doživljavaš tu beskonačnu svađu između Davida Gilmoura i Rogera Watersa? Kakav je tvoj osobni stav o tome?
Damian: Srećom ta stvar više nema taj beskonačni epilog. Dakle to se nekako ipak zaključilo. Posljednjih godina barem se zajedno pojavljuju u javnosti, nastupaju zajedno. Sigurno nisu najbolji prijatelji, ali barem normalno komuniciraju međusobno. A to je krasna stvar kojoj smo mogli svjedočiti. Nadam se i da će u budućnosti odsvirati još više zajedničkih nastupa. Uvjeren sam da inače nećemo dobiti pravo ponovno okupljanje Pink Floyd za neku novu turneju sastava, ali lijepo je vidjeti barem obojicu, i Rogera i Davida, zajedno na pozornici.
RockLine: U studenom ove godine krećete na staru europsku celinu. U opsežnom terminskom koncertnom rasporedu, Brit Floyd ćete, među ostalim, posjetiti i slovensku prijestolnicu Ljubljanu. Što možemo očekivati od vašeg nastupa?
Damian: Možete očekivati zaista vrlo, vrlo gust popis glazbe Pink Floyd koju ćemo izvoditi. Obradit ćemo sva stvaralačka razdoblja glazbe Pink Floyd, a uz to ponuditi spektakularni video show program, uključujući slavne svinje i sve ostalo što tome pripada. Dakle, svjedočit ćete svemu što bi trebao nuditi klasični koncert Pink Floyd. Jako se veselim, među ostalim, i našem posjetu Sloveniji, gdje dosad još nikad nismo nastupali. Jako se veselimo druženju s ljubiteljima glazbe Pink Floyd u vašoj zemlji.
intervju vodio: Aleš Podbrežnik
tekst preveo i uredio: Aleš Podbrežnik
fotografije: Brit Floyd fotoarhiv
Brit Floyd nastupit će 09.11.2012. u ljubljanskoj Hali Tivoli! Sve pojedinosti o tom koncertnom spektaklu i informacije o kupnji ulaznica dostupne su OVDJE.
Galerija slika
