Britanski lav podivljao u Grazu (2016)

Arhiv Arhiv Zadnje ažurirano 11. lipnja 2026.

Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik

Mjesto: Graz / Orpheum Teater / Austrija
Datum koncerta: 18.11.2016
Broj posjetitelja: 350
Cijena ulaznice: 25,00€

Priča o British Lion i o tome kako je basist Iron Maiden Steve Harris završio u ovom glazbenom projektu seže otprilike na početak devedesetih. U to je vrijeme postava Iron Maiden s Dickinsonom polako pucala po šavovima, a Smith je skupinu napustio već prije 1990. Harris je slutio da su na obzoru novi dani, pa je za bližu budućnost ostavio otvoreno nekoliko opcija glede nastavka karijere. U tom se razdoblju Harris ponovno susreo sa starim drugarima, gitaristom Grahamom Lesliejem i pjevačem Richiejem Taylorom. Dakle, riječ je o starim Harrisovim znancima. Njih su dvojica naime spremila kazetu s demo snimkama autorskog materijala, no sastav s kojim su svirali upravo se bio raspao. A Harris, kao njihov dugogodišnji prijatelj, koji je usput bio oduševljen materijalom, tada je obećao da će im pomoći u daljnjim aktivnostima. Bilo kao producent, menadžer i/ili skladatelj. No prošlo je još dodatnih dvadeset godina da je studijski prvijenac sastava British Lion napokon, krajem rujna 2012., ugledao svjetlo dana.

British Lion su tako, s Harrisom u postavi, svoju prvu klupsku turneju odradili 2013. godine. Tada su se Sloveniji najbliže zaustavili u Beču. Ovaj put, nakon Iron Maiden turneje »The Book of Souls«, Steveu Harrisu opet se oslobodilo malo dodatnog “slobodnog” vremena pa su British Lion krenuli na još jednu europsku turneju, na kojoj su se Sloveniji približili na dlaku kad su najavili nastup u poznatom Orpheum Teatru u Grazu. Dakle, stvar koju pravi Iron Maiden fan ne smije propustiti. Pogotovo zbog činjenice da je vidjeti Harrisa na klupskoj pozornici ekstremna rijetkost, a tu je još nešto vrlo privlačno. Skupina se nakon svakog nastupa susreće sa svojim obožavateljima, pa postoji velika vjerojatnost da ćete se kući vratiti sa zajedničkom fotografijom s presvijetlom ikonom svjetskog metala.

Britsh Lion su za predgrupu nove turneje izabrali heavy metal i hard rock utvrdu Voodoo Six. Skupina iz Londona od 2004. godine dobro si je utvrdila ime na sceni, jer je među ostalim već nastupala kao predgrupa Iron Maiden. Suosnovao ju je sadašnji gitarist Judas Priest Richie Faulkner, koji je 2008. i 2010. nastupao u pratećem sastavu Harrisove kćeri Lauren, kad je ona nastupala prije koncerata Iron Maiden. Voodoo Six, koji su u karijeri izdali albume »Fluke?« (2010) i aktualni »Songs To Invide Countries To« (2013), iskusni su majstori svog zanata. Prošle su godine u svoje redove integrirali novog pjevača Nika Taylora Stoakesa, koji je došao iz sastava Vallenbrosa, a ostatak ekipe čine osnivač i basist Tony Newton, zatim gitaristi Matt Pearce i Chris Jones te bubnjar Joe Lazarus. Bend je u tri četvrt sata dodobra zagrijao ionako malobrojnu publiku, koja između osam i devet navečer nije okupila ni stotinu glava, jer su Voodoo Six nevjerojatno uigrana formacija koja zrači bogatim iskustvom i dugim koncertnim kilometrima. Izvrsno iskorištavanje svakog centimetra prostrane pozornice, scenski nastup preuzet od Iron Maiden (pogotovo lik basista Tonyja Newtona), gitaristi postavljeni rame uz rame, razigrani pjevač Nik s izvrsnim vokalnim performansom, stopostotna bubnjarska predstava. Kao da ste se nalazili na mjestu s nekoliko tisuća glava u publici. Bend je, kako se i očekivalo, setlistu optereteo aktualnim studijskim albumom »Songs To Invide Countries To« (Falling Knives, Sink Or Swim, Lead Me On te Your Way), izveo je i jednu skladbu s albuma »Fluke?« (Take the Blame), a istodobno je predstavio i tri posve nove skladbe (Amen, Hate Me, It’s Electric), koje tiho najavljuju novi studijski album. Bend se glazbeno predstavio kao energetska bomba nadahnuta utjecajima NWOBHM-a (pojedini uvodni dijelovi bez problema bi poslužili novijim skladbama Iron Maiden), koja se rado zvučno i stilski naginje elementima poderanog do prljavog hard rocka i rock’n’rolla, pa paralele s The Cult s jedne i The Who s druge strane nisu posve nedužne. Iznimno uvjerljiv, nevjerojatno koherentan i uigrano izveden koncert kvinteta, koji bi u Orpheumu mogao svirati bez ikakvih kočnica još dodatni koncertni sat. Publiku su naime svojim šovom u tren oka »kupili«.

British Lion su na pozornicu uskočili u petnaest iza devet navečer. Harris je posljednji dojurio na nju. U Iron Maiden »outfitu«. Odjeven gotovo kao najgorljiviji navijač nogometnog kluba West Ham United. Kratke hlače, s plavo-crvenim šalom nogometnog kluba. Kao i uvijek nevjerojatno angažiran, stopostotno fokusiran. Odmah noga na monitor i karakteristično »pucanje« po publici basom. Prepoznatljivo štropotavo zveckanje. Kao da svira s Iron Maiden 1980. u londonskom pubu Ruskin Arms. Samo što je tada na sebi imao uske traperice, pojas s metcima, hi-topke i kožnu jaknu.

Kvintet British Lion, u kojem uz Harrisa, Leslieja i Taylora djeluju još gitarist David Hawkins i bubnjar Simon Dawnson, otvorio je koncert, kako se i očekivalo, uvodnom skladbom s prvijenca British Lion, This Is My God. U dvorani se okupilo jedva dobrih tristo ljudi, što je poražavajuće, ali ipak. Bend si zbog toga nije razbijao glavu. Sastavljen je od previše iskusnih i iskuliranih tipova koji profesionalno znaju stisnuti zube u svakom trenutku. Tako su British Lion s iskustvom, rutinom i neprestanim koketiranjem publiku u tren oka povukli na svoju stranu, pa je energija u dvorani bila zadovoljavajuća, iako zbog slabog odziva nije mogla posegnuti za atmosferskim krešendom. Bend je izvrsno uigran, a skladbe koje nalazimo na albumu »British Lion« uživo zvuče nevjerojatno sigurnije, koherentnije, tvrđe i još uvjerljivije. Čak je i najslabija karika cijele priče o British Lion, riječ je o tankom i nesigurnom vokalu Richieja Taylora (na uvodnim dijelovima skladbi povremeno je opasao akustičnu gitaru), u takvom okruženju s mnogo većom sigurnošću parirao izazovima izvedbe samih točaka. Čak je i u kulisu zvučne pratnje bio prilišno »utonuo« (u samu zvučnu sliku). Većinu težih solaža odsvirao je David Hawkins, no Graham Leslie mu pritom »nije ostao prevelik dužnik«.

Ono što je izuzetno razveseljujuće u cijeloj priči o British Lion jest novi materijal. Sastav je naime odsvirao čak šest novih skladbi (Spitfire, Guineas And Crowns, Father Lucifer, Bible Black, The Burning, Last Chance), koje je kroz repertoar umiješao među skladbe s albuma »British Lion«.

Za bis se momci vraćaju i uskaču u izvedbu obrade UFO-ova originala za skladbu Let It Roll. Zapravo sama izvedba nije ostavila poseban pečat. Pogotovo zbog slabećeg Taylorova vokala, koji se upravo u ovoj točki nikako nije proslavio. Ni u snazi, ni u lovljenju pravih glazbenih visina. Jednako tako nije ostavila poseban dojam ni završna skladba, klišejski predvidljiv Eyes of the Young, koju bismo bez problema mogli prežaliti na setlisti. No bend misli drukčije. Skladba uliješana pozitivnom notom, punokrvne (ali klišejske) pjevnosti, trebala je još posljednji put u ukupnom obračunu podignuti publiku na noge. Sat i pol sviranja! Kraj.

Isplati li se? Naravno da se isplati. Izvrsna zabava. Korektno odsvirano! Harris u klupskoj izvedbi! Što bi uopće ljubitelj Iron Maiden još mogao poželjeti? Iron Maiden na klupskom nastupu, naravno. Utopija. Nekad, posve inkognito, možda doista. Nadajmo se da će se Harrisove najave ostvariti i da će novi album British Lion zvučati doista tvrđe od inače više nego uzornog prethodnika, koji ipak zrači još prilišnu količinu rezervi.

Setlista

BRITISH LION:
1. This Is My God
2. Lost Worlds
3. Father Lucifer
4. The Burning
5. Spitfire
6. The Chosen Ones
7- These Are the Hands
8. Bible Black
9. Guineas and Crowns
10. Last Chance
11. Us Against the World
12. A World Without Heaven
13. Judas
—bis—
14. Let It Roll
16. Eyes of the Young