Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: San Dona Di Piave / Revolver klub / Italija
Datum koncerta: 19.11.2016
Broj posjetitelja: 250
Cijena karte: 15,00€
Legendarnoj kanadskoj postavi Anvil uvijek vrijedi posvetiti pažnju, pogotovo kad se na svojim koncertnim epopejama zaustavi u pravo vrijeme na pravom mjestu, naravno dovoljno blizu Slovenije. Vječni neotesanci prodorno zvečećeg formata, hurónske speed metal i rock’n’roll prljavštine, nakon izdavanja ukupno već šesnaestog albuma »Anvil is Anvil« ponovno su koncertno zavladali Europom. U prvoj polovici ove godine otvarali su koncerte ozloglašenim Dirkschneider, a kroz studeni su krenuli i na drugi dio europske turneje, na kojoj nastupaju kao glavni nositelji. Na turneju su kao posebne goste pozvali sastav Rezet, thrash metal revitaliste iz njemačkog Schleswiga (dakle iz savezne njemačke države Schleswig-Holstein, smještene posve na sjeveru, gotovo uz Dansku), koji tu priliku koriste za promociju svojeg trećeg dugometražnog dosega »Reality Is A Lie«.
Sada kada New Age klub u mjestu Roncade kod Trevisa već neko vrijeme ne nudi takve koncerte kao prije nekoliko godina, njegovo je mjesto preuzeo program Revolver kluba, koji se nalazi nedaleko odatle, u mjestu San Dona Di Piave, odnosno tamošnjoj industrijskoj zoni. Stvar je npr. lako dostupna iz Ljubljane, jer je poprište od slovenske prijestolnice udaljeno svega 190 km. Revolver klub je silno simpatično mjesto. U to smo se uvjerili već 24.10.2016., kad je ovdje nastupio Stu Hamm Band. Nudi izvrsnu akustiku, izvrsnu logističku opremu, izvrsnu i raznoliku scensku rasvjetu koja prati koncertne nastupe sastava. Pivo je pak ostalo skupo, kao i posvuda u sjevernoj Italiji. Ako naručite veliko, dobit ćete za neskromnih 4,00€ u plastičnoj čašici bijednih 4 dcl hmeljnog likvora, a konobarica će vas pritom obavezno pitati želite li »birra rossa« ili »birra bionda«.
Na talijanskom dijelu ove turneje na pet su koncerata nastupali i talijanski simfonijski power metalci iz venecijanskog mjesta Cazzago di Pianiga, zvani Teodasia. Bend je u listopadu ove godine izdao svoj treći studijski album »Metamorphosis«. Naslov dolazi kao naručen, jer je sastav nedavno prošao transformaciju postave i od 2015. djeluje s muškim vokalom, koji je preuzeo Giacomo Voli. Jezgru ekipe popunjavaju još gitarist Alberto Melinato, basist Nicola Falsone te osnivač i klavijaturist Francesco Gozzo. Kvartetu su se za koncerte na pozornici pridružili bubnjar Jacopo Tini i prateća vokalistica Chiara Tricarico iz sastava Temperance. Bend inače ne spada u žanrovski kompatibilan okvir koncertnih druženja sa sastavima Anvil i Rezet, ali se na pozornici predstavio kao izrazito angažirana i nabrijana utvrda uigranog nastupa koja teži perfekcionizmu. Zvuk izvrstan, osim malo slabije čujne gitare (točnije gitarskih solaža), kojima su prostor odžirale klavijature. Giacomo Voli predstavio se kao izrazito karizmatična figura eksplozivno operetnog vokala, pa ne čudi što su ga nedavno primili u svoje redove Rhapsody of Fire, u kojima je zamijenio razvikanog Fabia Lionea. Uigrana, aktivna i dinamična svirka. Dečkima i curi stvarno nema što prigovoriti. Profesionalno i samouvjereno. I po komunikativnoj strani Giacomo je uspio postići da se šačica slušatelja primakla sasvim do pozornice tijekom nastupa sastava i veselo mahala kosicama. Inače generičan i predvidljiv pristup skladanju autorske glazbe, ali u izvedbi srčan i fokusiran. S obaveznim kič teatrom. Bend kojeg svakako moraju provjeriti pravi ljubitelji simfonijskog power metala.
Iz posve drugog tijesta zamijesili su se Nijemci Rezet, koji su u nastavku dobrih četrdesetak minuta omotali poprište u vrhunsku metal razuzdanost, kojom je zapovijedao nadasve draškav revitalizam oživljavanja stare speed i thrash metal škole, pravovjernog nasljednika bogate ostavštine teutonskog podrijetla. Uz moguće paralele s Destruction, ali i glazbeno pomirljivije odmake u toj sferi, poput Paradox ili Vendetta, pri čemu se u riffovima i izvedbi obavezno čuje utjecaj prva dva albuma moćne Metallice, Rezet su izvrsno nabrijan i nauljen stroj. Taman dovoljno dosadan, gnjecav, rezak, viši »ihtav« vokal, briljantno nadopunjavanje u igri obaju gitarista, s dlakocjepačkom izvedbom solaža, čvrsta i precizno namještena kinetika ritam sekcije. Bend je svom nastupu dodao »točku na i« posebnom točkom večeri, koju je posvetio baš svim preminulim članovima sastava Motörhead (Lemmyju, Philty Animalu i Wurzlu), kad se prihvatio izvedbe skladbe No Class. Nepopustljivo, nazubljeno, neukroćeno, s nevjerojatnim žarom mladenačke ihte. Pobunjenički bijes. Pun prljavih vračarija. Bend koji će, ako održi takvu vatru i scensku uvjerljivost, zacijelo još visoko doseći na europskoj, pa i globalnoj metal sceni. Izvrsno naelektriziran uvod u nastup Anvil, dakle.
Anvil, kultni kanadski sastav koji šutira po planetu od 1978. nadalje, ne treba dokazivanje. Ime govori samo za sebe. Bend je ove godine obavio rokadu postave tako da je ponovno postao »sveukanadski«. Znameniti vođa Steve Kudlow, svima dobro poznati speed metal dvorska luda »Lips«, i bubnjar Robb »Robbo« Reiner, kao originalni članovi postave Anvil, u svoje su redove integrirali na mjesto stalnog basista dugogodišnjeg studijskog pomagača i tehničara Chrisa Robertsona, a bend je u toj postavi izdao novi studijski album »Anvil is Anvil«. Iskreno rečeno, ne baš blistav dosegnuće njihove karijere, u prošlosti su Anvil znali poslužiti i s mnogo boljim, ali srećom to ne naznačuje da bi sastav ikako popustio na koncertnom planu. Pa i u smislu same izvedbe!
Tako je Lips već uz uvodni instrumentalni jam March of the Crabs uzeo pošten zalet na pozornici, u brzom kasu najednom projurio s nje i pomiješao se ravno s publikom, gdje je u društvu 250 glava uvodno dodobra razgibao prste i zagrijao ih na pravu radnu temperaturu. Žur je dakle počeo, Lips se uspuzao natrag na pozornicu i za mikrofon, a bend je ostao i dalje kod materijala kultnog »Metal On Metal« te sjekao dalje skladbom »666«, gdje je Lips umjesto »Six, six, six!« teatralno nagovarao publiku s »Sex, sex, sex!« Da bi ovaj teatar dosegnuo već uvodni vrhunac, bend je povukao još jedan zanimljiv potez. Za treću skladbu repertoara izabrao je kultnu nestašnicu Oooh Baby s studijskog prvijenca »Hard N’ Heavy« (1981). Kultni početak, dakle.
Kao što je već u navadi sastava, Anvil su svoj naježeni speed metal repertoar, koji karakterizira poveća doza koketiranja s elementarnom prljavštinom punkerskog rock’n’rolla, nadograđivali samim scenskim šaljivim teatrom, čiji je glavni akter bio naravno Lips. Od pucanja najluđih grimasa koje si ljudska mašta može zamisliti, pri čemu mu je vrlo dobro parirao i basist Chris Robertson, do sviranja gitare u najnemogućim položajima i pozama. Tome treba pribrojiti i lucidnu mjeru zajedljivih obraćanja publici među stankama skladbi, i mjera je bila puna. Skladbu Free As a Wind Lips je posvetio preminulom Lemmyju (Motörhead) rekavši slijedeće: »Kad je Lemmy 1983. tražio zamjenu za Fast Eddieja Clarkea, nazvao je mene da se pridružim Motrheadu«. Pa znate da bih prihvatio, ali onda sam Lemmyju objasnio da imam svoj sastav Anvil!«. Vjerovali ili ne, ova sočna »zgodica« na granici izmišljotine iz Lipsovih je usta zvučala nadasve teatralno i zabavno!
U koncertnim repertoarima Lips i kompanija i dalje uporno ignoriraju srednju eru djelovanja sastava, premda su tada izdali nekoliko nadasve impresivnih studijskih radova. Svakako bend nije zaboravio na dvije nove skladbe aktualnog albuma »Anvil is Anvil«, kojima se priključila ne mnogo starija Badass Rock’N’roll s prethodnog albuma »Hope In Hell«, pa skladbe Swing Thing (sa središnjom točkom produljenog solo bubnjarskog uloška) i On Fire, uzete s albuma »Juggernaut Of Justice« (2011). Kad je bend krenuo u izvedbu obavezne Metal on Metal, bilo je jasno da se nastup sastava bliži kraju.
No, no. Nešto nedostaje u cijeloj stvari. Naravno. Sva je publika čekala izvedbu skladbe Mothra. U njoj je naime Lips izveo svoj znameniti dildo ritual i tako doveo koncertni šou prema samom vrhuncu. Lips je nevjerojatan što se tiče održavanja koncentracije tijekom nastupa. S obzirom na to što sve čovjek radi dok svira gitaru, što je sve prije nego zahtjevno,, naprosto je fascinantno da uspijeva zadržati usredotočenost na sviranje gitare u tolikoj mjeri da ne napravi kakav u nebo vapijući fuš.
Bend je u obaveznom bisu pomalo razočarao, jer je umjesto da izvede još kakvu klasiku iz bogatog diskografskog opusa, radije posegnuo za posve oguljenom obradom Mars Bonfire skladbe Born To Be Wild, čime se druženje s Anvil zaključilo.
Kako god. Smjesa nebuzdano sirove prisutnosti križanja iskonski nabijene kanonade speed metala s rock’n’roll perverzijama nikoga na poprištu nije ostavila ravnodušnim, a ljudi su dozivali sastav natrag na pozornicu. Posjet koncertu Anvil tako je i 2016. ostao prvorazredna zabava. Kad znaš da će te predstava napuniti pravom energetskom bombom i istodobno do suza nasmijati. Lips je Lips, a kako kaže i novi album sastava, Anvil ostaju jednostavno Anvil.
Setlista
ANVIL:
1. March of the Crabs
2. 666
3. Oooh Baby
4. Badass Rock ‘n’ Roll
5. Winged Assassins
6. Free as the Wind
7. On Fire
8. This Is Thirteen
9. Daggers and Rum
10. Mothra
11. Swing Thing
12. Die For a Lie
13. Metal on Metal
—dodatak—
14. Born to Be Wild
Galerija slika
