Brutal Assault 2011 (treći dan) – u znaku Forbidden i Vader!
Autor: Rok Klemše
Mjesto: Vojna tvrđava Josefov, Jaromer, Češka
Datum koncerta: 12.08.2011
Broj posjetitelja: 15.000
I treći nas je dan probudilo jutarnje sunce koje je, kao Platonova prispodoba o špilji, nagovještavalo da nas čeka nešto dobro. Čim smo proviirili iz šatora, uslijedila je obavezna kava u centru Josefova, a ubrzo nakon nje i prvi tamni Primator. Hej, pa izgleda kao Coca-Cola, hehe.
Dobro jutro Josefovu poželjeli su američki gothic doomeri A Pale Horse Named Death, koje predvodi bivši gitarist Type O Negative Sal Abruscato, a za bubnjevima sjedi njegov kolega iz istog banda Johnny Kelly. Dečki lijepo nastavljaju ostavštinu TON-a, a kroz njih uz žanrovski sličnu glazbu živi duh pokojnog Petera Steelea. Samo, pomalo spora, teška, morbidna i melankolična glazba bila je za pomalo smrknuto jutro ipak preteška.
Da će završnica Brutal Assaulta 2011 biti vrhunska, najavili su već kultni američki black metalci Absu. Možeš li si poželjeti nešto ljepše od srkanja kave (i piva) dok ti za dobro jutro u deset ujutro na pozornici već žare Absu pod vodstvom legendarnog bubnjara Proscriptora McGoverna. Absu su nas fenomenalno poveli u svoj svijet mitološkog okultnog black metala, kojim zapovijedaju bubnjarske plotune nadljudski dobrog Proscriptora. On ne brine samo za hobotničko bubnjanje, nego i za sirov i agresivan vokal. Stvarno je nevjerojatno kako tip uspijeva istovremeno tako komplicirano bubnjati, a pritom još i pjevati, i to iz petnih žila. Iako je Proscriptor između obraćanja publici bio posve zadihan, kondicijski izrazito zahtjevan nastup ga nije ni na tren iznevjerio.
Odličan početak u malo usporenijim ritmovima nastavili su Seventh Void, još jedna postava koju čine bivši članovi Type O Negative, konkretno Johnny Kelly (bubnjevi) i Kenny Hickey (vokal, gitara). Stoner trio predstavio je do sada jedini izdani album Heaven is Gone, a moćni, teški stoner rifovi zaljuljali su u sporo mahanje glavama sve veću publiku, koja se polako, ali ustrajno već skupljala ispod pozornica Brutal Assaulta.
I švedski Draconian zavili su nas u tamni veo moćnog i epski zvučećeg gotički obojenog doom metala, a odličan nastup dodatno su začićile epski dugačke i raznoliko građene skladbe te fantastična vokalna izvedba zgodne vokalistice Lise Johansson (koja je bend nažalost napustila ubrzo nakon nastupa na Brutal Assaultu). Dečki i cura predstavljali su prije svega još uvijek aktualni album A Rose For the Apocalypse.
Prvi konkretni plimni val u Josefov je udario kad su na pozornicu stupili nizozemski instrumentalni čarobnjaci Exivious. Postavu danas čine gitarist Tymon Kruidenier, basist Robin Zielhorst (obojica bivši članovi Cynica, koji su svirali na albumu Traced In Air), gitarist Michel Nienhuis i bubnjar Yuma Van Eekelen (ex-Pestilence). Četvorka je u tri četvrt sata predstavila skladbe s prvijenca Exivious (2009), na kojem je Nizozemcima uspjela savršena fuzija metala i jazza. Tako smo svjedočili čistom glazbenom orgazmu; sinkopiranim gitarskim rifovima koji su samo rijetko svirali iste linije, eteričnim Tymonovim solažama i ubojitoj ritam sekciji. Odličan zvuk pobrinuo se da se dobro čuju sve promjene ritma i tempa, kojih nije bilo malo, a vrhunska izvedba samo je još jedan dokaz da su glazbenici Exivious ništa drugo nego majstori svog zanata. Bend koji lako slušaju i metalci i jazzeri nije za svakoga, jer je glazba tehnički izrazito kompleksna, i upravo zato je bilo lijepo vidjeti da su Exivious ispod pozornice imali poprilično ljudi, koji su bend za odličan nastup primjereno nagradili.
U potpuno drugačijim ritmovima zaplesali smo zatim s latvijskim poganskim folk metalcima Skyforger, koji su poznati ponajprije po tome što su ih u prošlosti optuživali za razne veze s nacizmom, fašizmom i slično. S tim izmima Skyforger naravno nemaju ništa zajedničko, a svastika na pjevačevom privjesku je naravno simbol sunca. I iz tekstova se da iščitati da Skyforger nisu nikakvo strаšilo, nego kvalitetan folk metal bend koji se bavi ozbiljnijim narodnim temama, a ne glupavim pjesmicama o piću u stilu Korpiklaani i sličnih bendova. Skyforger su odsvirali izrazito kvalitetan nastup, potkrijepljen energičnom izvedbom basista i obojice gitarista.
A onda je u publici još jednom jače zavrilo, jer su na pozornicu veličanstveno umarširali thrash teškaši Forbidden. Već uvodni taktovi uvodne March Into Fire zapalili su Josefov, podigli temperaturu za barem deset stupnjeva i publika je podivljala. Moshanju i čupanju do kraja nije bilo kraja. Forbidden su pred nama stajali u postavi – Russ Anderson (vokal), Steve Smythe (gitara; ex-Nevermore), Craig Locicero (gitara), Matt Camacho (bas), te Mark Hernandez (ex-Vio-Lence, Heathen, Defiance) za bubnjevima, koji je zamijenio Paula Bostapha, a ovaj je ubrzo nakon toga i službeno napustio bend. Pa, Mark je svoj zadatak odradio blistavo i to da fali Paul Bostaph uopće se nije primijetilo. Većina pogleda bila je uprta u legendarnog vokalista Russa “The Walrusa” Andersona, koji je očito dobio poprilično kilogramčića (previše Big Macova?), ali je izvrsnim pjevanjem, i klasika i novih komada, potvrdio da su tvrdnje da više nije u stanju otpjevati najviše registre potpuno pogrešne. Russ je cijeli sat pjevao više nego odlično i, kao i ostali članovi postave, dokazao da se Forbidden ni najmanje ne pozna četrdeseta i desetljeće odsutnosti s pozornica. Dvojac Locicero/Smythe lako je otpuhao mozgove profinjenim solažama i razornim riffovima koji su postali povijest, a Camacho se, iako se drži u pozadini, još kako uživio u koncert. O pojedinim komadima zapravo ne treba gubiti riječi, Forbidden su pred nama razvili neke od najkultnijih thrash komada svih vremena – Step By Step, Twisted Into Form, Through Eyes of Glass te završnu himnu Chalice of Blood – a dodali su im svježe komade Forsaken At the Gates te naslovnu skladbu aktualnog albuma Omega Wave, koja je dokaz da Forbidden stare kao dobro vino, a izdali su jedan od najboljih »come-back« albuma uopće. Jedini minus bila je kratkoća nastupa, ali nema veze, Forbidden su nam priredili jedan od najboljih koncerata Brutal Assaulta 2011, a i sami su bili više nego vidljivo zadovoljni odzivom, osobito stalno nasmijani Russ i pozornički zvijer Craig.
Na susjednoj pozornici su u međuvremenu mozgove i poneki ud već pojeli španjolski goregrinderi Haemorrhage, koji su priredili pravu lekciju iz brutalnog gravža, a okrunili su je svojim pozorničkim kostimima – gitarist Luisma bio je odjeven u kiruršku opremu, basistica Ana Belen de Lopez u odoru seksi medicinske sestre, a otkvačeni i psihotični vokalist Lugubrious pobrinuo se za polijevanje krvlju, grickanje ljudske noge i pijenje iz posude s ljudskim mozgovima. Ja sam se tijekom njihovog nastupa cijelo vrijeme krivio od smijeha, a zapravo Španjolci uopće ne sviraju loši grind, koji je posve u skladu sa žanrom potkrijepljen gore temama i odama raznim operacijama. Činjenica je, međutim, da se tim španjolskim kirurzima dobrovoljno ne bih dao pod nož ni za živu glavu.
U očajnijim tonovima nastavili su američki šok industrialci Genitorturers, koje vodi žena Davida Vincenta (Morbid Angel), a uživo zvuče jednako očajno kao neka ženska verzija Roba Zombieja. Oči se pomalo mogu odmoriti samo na gospođi Vincent, koja je odjevena posve fetišistički, a po pozornici paradira kao domina, naravno i s bičem. Definitivno nastup koji se više gleda nego sluša, a daljinski s tipkom »mute« stvarno je falio.
Stvarno je opet krenulo kad su se ugasila svjetla i iz zvučnika zagrmio intro Ultima Thule. Bez prigušenog disanja znalo se da dolazi. Vader. Poljska death metal nemanića koja već četvrt stoljeća po svijetu sije svoju viziju razornog death metala, i to bez milosti i bez zaustavljanja, pod vodstvom nezaustavljivog Piotra “Petera” Wiwczareka. Vader su neposredno prije nastupa na Brutal Assaultu izdali svoj deveti studijski album Welcome to the Morbid Reich, koji je bez dvojbe jedno od najjačih izdanja Vaderove diskografije i bio je ujedno središnja tema ovog koncerta. Peter je uz sebe ponovno okupio svježu ekipu, koja je tako suverena i uigrana kao da svira zajedno još od prvijenca The Ultimate Incantation. Peter ekipom zapovijeda kao veliki vođa i svojim rikajućim vokalom, koji nije oslabio ni za mrvicu, kritizira religiju i rat te poziva u kraljevstva tame i tentakulastih Lovecraftovskih bića. Upravo te lovke te nježno miluju, ali sve je to samo dobar trik, kad te zgrabe i povuku u demonski svijet, šapću ti “we have such sights to show you”, dok zlostavljaju sve moguće otvore, a Vader se pobrinu za fantastičan “soundtrack” te agonije s tektonskim razaračima kao što su The Wrath, Wings, Sothis, Impure. Peter je uz sebe ovaj put okupio uistinu vrhunsku ekipu, što su dokazali bubnjar James Stewart životinjski brutalnim i kirurški preciznim bubnjanjem te novi gitarist Spider (Marek Pajak), koji se istaknuo odličnim soliranjem i dobrim idejama koje u Vader unose još više raznolikosti i svježine. Povrh svega lijepo kontrira Peterovu neprestanom drkanju pinch harmonika i zlostavljanju tremola. Kroz vrhunski set Vader su nas do kraja poveli iznenađujuće čak i s obradama Black Sabbath i Raining Blood.
Završna večer nastavila se nešto manje potresno s epskim folk metalcima Turisas, očajno dosadnim kanadskim tehničarima Cryptopsy, kršćanskim metalcoreovcima As I Lay Dying i zeh-zeh ambijentalcima Anathema te brazilskim veteranima Sepultura. Kao uistinu jedini pravi headlineri nastupili su švicarski Triptykon, koji s legendarnim Tomom G. Warriorom nastavljaju ostavštinu kultnih Celtic Frost. I njihov se set većinom sastojao od samih klasika ovih pionira black metala – Procreation (of the Wicked), Circle of Tyrants te za kraj nasnimljena himna Winter. Tom je ponovno dokazao da je jedan od najunikatnijih frontmena u povijesti metala, opet s obaveznom crnom kapom i crno obojenim očima. Zlokoban vokal i dalje djeluje onako kako mora, a Tom s gitarom koju mu je oblikovao sam H.R.Giger djeluje kao jedno. Zlokobno, morbidno i još kako prikladno za završetak ovogodišnjeg festivala. Njega su nastavili još Kataklysm, black metalci 1349 i Khold te funeral doomeri Ahab, ali za mene je uslijedilo samo još oproštajno pivo i skupljanje snage za put kući. Vidimo se na Brutal Assault 2012? Naravno!
Setlista
Blood Red Throne A Pale Horse Named Death Trigger The Bloodshed Absu Seventh Void Draconian Kvelertak Exivious Skyforger Forbidden Haemorrhage Genitorturers Blood For Blood Vader Turisas Cryptopsy As I Lay Dying Anathema Sepultura Triptykon Kataklysm 1349 Khold Ahab Dagoba
Galerija slika


































































































