Autor: Rok Klemše
Mjesto: Vojenska pevnost Josefov, Jaromer, Češka
Datum intervjua: 12.08.2011
Finski sastav Kypck definicija je doom metala. I to dobrog doom metala! Spori, valjajući rifovi, zlokoban vokal i depresivne teme njihova su stalnica, no ipak ih iz mase izdvaja nešto jedinstveno. Kypck svoje tekstove izvode isključivo na ruskom, a cjelokupni vizualni identitet i tematika benda također se temelje na ruskoj ikonografiji 19. stoljeća. Kypck – kako se ispravno piše ime benda, a ne Kursk, što je tek »prijevod« u zapadnu abecedu – svoju su karijeru započeli 1032. godine, kada se u pisanim izvorima prvi put spominje ime grada Kursk. Šale na stranu, bend djeluje od 2007., iduće je godine objavio prvijenac Cherno, a prošle godine i njegova nasljednika Nizhe. Potonji su predstavili i na prošlogodišnjem festivalu Brutal Assault, a nakon njihova nastupa razgovarali smo s vokalistom Erkijem i gitaristom Samijem o pozadini benda, ruskoj tematici, drkanju na Staljinovu sliku, sviranju na Kalašnjikov i votki. Da, falila je još samo ruska votka. I Zbor Crvene armije.
RockLine: Na Brutal Assaultu ste trebali nastupiti već prošle godine, ali ste nastup u zadnji čas otkazali. Što se zapravo dogodilo?
Erki: Pa… okolnosti. Sranje, puno sranja (smijeh). Htjeli smo svirati ovdje prošle godine jer su svi pozitivno govorili o ovom festivalu, a sad kad smo napokon tu, vidimo da su glasine bile istinite. Organizacija je odlična, bendovi su super, drago nam je što smo ovdje.
RockLine: Na pozornici si rekao da nije ništa neobično kad njemački bend pjeva na engleskom i da ne bi trebalo biti ništa neobično ni kad finski bend pjeva na ruskom…
Erki: Ali ipak je i dalje neobično.
RockLine: Kako ste uop¸e došli na to da pjevate na ruskom? Znam da si studirao ruski i radio u Rusiji.
Erki: Za sebe mogu reći da me Rusija zanima od 15., 16. godine, a zanimala me i glazba, i uvijek sam tražio način da ta dva spojim. Zanimljivo je da je ideju o tome zapravo imao Sami, pa će on reći više.
Sami: Ja sam ne razumijem ruski, a kamoli da ga govorim. Ali bitno mi je ono što čujem, a ruski mi se čini predivnim jezikom kad se prenese u glazbu. Mislim da je ispalo odlično i to nas čini jedinstvenim bendom, to nitko ne radi.
RockLine: Osim ruskih bendova (smijeh).
Sami: Da (smijeh).
Erki: Dečki su čuli da pjevam u drugim bendovima i da govorim ruski pa su me pozvali u bend. To sam već puno puta rekao i reći ću opet – da sam u Finskoj počeo svirati takav bend i sam ne bih pjevao u njemu, objesio bih se (smijeh). Kypck su točno ono što sam tražio, ono što sam želio raditi. Stvarno sam imao sreće što su me pronašli.
RockLine: Kao što si rekao, ruski je lijep jezik koji se iznenađujuće dobro snalazi u doom metal vodama. I slovenski je slavenski jezik i može biti prilično tvrd, teško je napisati stvarno dobar tekst. Imaš li možda i ti takvih problema?
Erki: Ne poznajem slovensku glazbu pa ne mogu suditi, ali moram reći da ti ne vjerujem sasvim (smijeh). Vjerojatno imate bendove koji pjevaju na slovenskom i pišu dobre tekstove.
Sami: Kladim se da je još teže pisati i pjevati na finskom, a nekima ipak polazi za rukom.
Erki: Mislim da svatko tako misli o svom jeziku, a tako je bilo i s finskim metalom u devedesetima. Ljudi su vodili prilično burne rasprave o tome možeš li uopće svirati metal i pjevati na finskom.
Sami: A danas je gomila bendova koji pjevaju na finskom.
Erki: Da ti odgovorim na pitanje, nikad nisam imao problema s glazbenom kvalitetom ruskog, naprotiv. Kad pjesmu ne pišem sam, od ostalih članova dobijem praktički gotovu pjesmu i iz nje dobijem lirske ideje. Riječ je o prilično organskom postupku. U Rusiji ima puno dobrih bendova i mogu reći da sam veliki fan ruskog rocka. Nije tako teško kao što se možda čini. Mislim da imamo dobar koncept koji nam omogućuje uvijek svježe ideje, i u smislu instrumenata koje sviramo. Lako je pisati tekstove.
RockLine: A jeste li se ikad bojali negativnih reakcija, s obzirom na to da Finska ima prilično šarolika povijest s Rusijom?
Erki: Ne, nikad se nismo bojali, ali negativnih reakcija bilo je mnogo. Bili smo svjesni što očekivati, ruski sam počeo učiti prije 12 godina i već su me tada ljudi pitali zašto, dovraga, učim ruski. Oba moja djeda borila su se u Drugom svjetskom ratu, prvo protiv Rusa, a zatim protiv Nijemaca, ali njihova reakcija na ideološke teme bila je prilično nonšalantna. Bili su svjesni da se moraju boriti i da isto vrijedi i za vojnike s druge strane. Dok sam odrastao, nikad me nisu zamarali ideološkim glupostima. Možda sam imao sreće.
Sami: I dalje u Finskoj ima mnogo ljudi koji se oko te teme ponašaju kao seljačine.
Erki: Prije otprilike tjedan dana, kad sam imao svoj solo koncert u Finskoj, nosio sam ovu narukvicu (zelene boje s crvenom peterokrakom zvijezdom op.a.) i u pauzi me neki stariji tip sa zlatnim lancem gnjavio zašto je nosim (smijeh). Što na to odgovoriš? A zašto ti postojiš? (smijeh). Rat je završio prije sedamdeset godina, vrijeme je da to preboljimo i iskoristimo ga za umjetnost. Naravno, to smo očekivali i rekao bih da smo bili i spremni.
RockLine: Možda je reakcija takva jer slušajući vašu glazbu, ponajviše zbog atmosfere i emotivnog vokalnog nastupa, dobiješ dojam da pjevate o slavnim vremenima Sovjetskog Saveza.
Erki: Sad kad razmislim, zaista je riječ o dvosjeklom maču. Zapravo pjevamo o sranju koje se događalo u Rusiji. Duboko cijenim rusku kulturu, nadahnjuje me, ali svjestan sam i sve svinjarije koja se događala nakon njihove pobjede u Drugom svjetskom ratu. Želimo na pošten način predstaviti da pjevamo o depresivnim temama, ali to želimo izvesti na dobar način. Ne želimo da Rusi misle da im se rugamo, to nam nije namjera. Svakako teme crpimo iz mračnog razdoblja i svjesni smo da ga moramo tretirati s poštovanjem. Ne znam jesam li ovime odgovorio na tvoje vrlo dobro pitanje (smijeh).
RockLine: Svakako na svoj način reinterpretirate rusku povijest?
Erki: Da, svakako. Ali ako iza ovog benda stoji ikakva ideologija, to sam ja (smijeh). Nema nikakvih političkih laži.
RockLine: Ti si dakle žrtveni jarac?
Erki: Da, mene možete kriviti.
Sami: Za sve je kriv on (smijeh).
Erki: Tako je, ja sam fašistička urota. Svakako je riječ o mojoj interpretaciji jer ja pišem tekstove.
Sami: Mnogo se igramo i sa sovjetskim vizualnim elementima, logotipima, …
Erki: Jer je riječ o cjelokupnom konceptu vizualnog sa zvučnim.
Sami: Ali ne radi se ni o kakvim političkim izjavama, uzeli smo neke elemente iz kojih pokušavamo stvarati umjetnost. Svi ljudi to doduše ne vide tako, ali tako to vidimo mi.
Erki: Ali budimo iskreni, meni se jednostavno čini kul (smijeh).
RockLine: Točno tako, ne vidiš svaki dan čovjeka koji svira na Kalašnjikov (smijeh).
Erki: To je pravi Kalašnjikov. Gitara nije izrađena od Kalašnjikova, nego je Kalašnjikov preinačen u gitaru. Na našoj web stranici možeš pogledati postupak kako su pušku rastavili i preradili u gitaru.
Sami: Na aerodromu sam se pošteno oznojio (smijeh). Imamo posebnu izjavu proizvođača gitare da je riječ o instrumentu i da njime ne možeš nikoga upucati.
RockLine: Bez sumnje su snažno nadahnuće vašoj glazbi i klasični ruski pjesnici i pisci poput Ljermontova i Dostojevskog.
Erki: Svakako, njegovi se utjecaji pojavljuju i na prvoj i na drugoj ploči, moj je najdraži ruski pjesnik… Što je to bilo pitanje (smijeh)?
RockLine: Zanima me hoćete li te teme još pojačati ili se možda upustiti i u konceptualni album, napokon, ruska je povijest stvarno bogata i tema vam neće ponestati.
Erki: Vjerojatno ćemo zaroniti još dublje u rusku povijest, ali sumnjam da ćemo napisati konceptualnu ploču. Mislim da je dobro imati autorsku slobodu u smislu da možeš pisati o stvarima koje te privlače u određenom trenutku. Na Nizhe je, primjerice, prilično pjesama koje su iznimno osobne, unatoč tome što su obučene u tematiku Rusije 19. stoljeća. Imamo ogromno materijala kojeg se možemo dotaknuti, u tome se ne varaš, ali ne želim unaprijed odlučivati o čemu ću pisati u budućnosti.
RockLine: Vjerojatno ćete se dotaknuti i carske Rusije, s obzirom na to da je to jedno od najdužih razdoblja ruske povijesti?
Erki: Vrlo moguće. Trenutno me iznimno zanimaju ruski kozmonauti i sve njihove nesreće o kojima se ne govori. Pronašao sam snimke iz ruskih svemirskih centara i njihove razgovore s kozmonautima u svemiru. Jedan od njih je snimka razgovora s kozmonautkinjom koja se vraćala na Zemlju, ali je pri spuštanju zbog kvara na letjelici živa izgorjela. Cijelo je vrijeme kao marljiva kozmonautkinja izvještavala što se događa; sve počinje gorjeti, vruće je, boli me… Možda ću za sljedeću ploču crpiti i iz toga, ali ništa još nije odlučeno.
RockLine: A kako izgleda nastanak Kypck glazbe?
Erki: Obično prvo dobijem glazbu, a ako sam pišem pjesmu, obično pazim da se vokalne linije u refrenu slažu s glazbenom podlogom.
RockLine: Kako bi usporedio album Nizhe s albumom Cherno? Nadam se da se ne varam, ali na novoj ploči čujem neke dijelove koji su blizu sludge metalu bendova poput Crowbar i Down.
Erki: Down su mi osobno vrlo dragi…
Sami: Ja osobno ne vidim te utjecaje, možda sam preblizu glazbi za nešto takvo. Svakako smo za novu ploču imali više vremena. S Cherno smo zapravo dosta eksperimentirali, a ovaj put smo točno znali što hoćemo.
Erki: Kad smo počeli pisati album Cherno, nitko od nas nije znao što će se dogoditi. Imali smo samo dobru ideju… mislili smo da imamo dobru ideju i stvarno je bio eksperiment. Za Nizhe smo sjeli i razgovarali o budućnosti i imali smo puno jasniju viziju kako bi nova ploča trebala zvučati. Htjeli smo da zvuči heavy, depresivno, … Nizhe (niže, op.a.) (smijeh). Zbog toga nismo postigli komercijalni uspjeh, ali postigli smo ono što smo htjeli.
RockLine: Za singl Alleya Stalina snimili ste odličan videospot koji u sebi nosi više tematskih poruka…
Erki: Na samom kraju videospota zapravo je cijelo objašnjenje.
Sami: Video je temeljen na djelima finskog umjetnika, slikara, doista bolesnog čovjeka koji se rugao religiji, homoseksualnosti. Igrao se sa svime što ljude provocira.
Erki: Za života je bio omražen, umro je sam u svojoj kolibi od posljedica upale pluća odnosno pothlađenosti jer ga nitko nije posjećivao.
Sami: I bio je pijanac. Što je za umjetnika uvijek dobro (smijeh). Po mom mišljenju riječ je o odličnom umjetniku i videospot se temelji na njegovim prikazima.
Erki: Ideju za to zapravo je dao redatelj videospota Stalingrad, koji nam je predstavio svoju viziju videospota temeljenog na slikama Kalerva Palse i ideja nam se učinila odličnom. Neki su nas već pitali zašto smo snimili tako grozan videospot, ali se ja s tim ne slažem. I čak i ako je taj video bio pogreška, mišljenja sam da je bolje napraviti pogrešku i njome ostati vjeran sebi i svojoj viziji.
Sami: U Rusiji je prilično ljudi bilo stvarno ljuto zbog prizora u kojem glumac drka pred Staljinovom slikom (smijeh).
Erki: Možda ljudi u Rusiji uopće ne drkaju (smijeh).
RockLine: Kakva je budućnost za Kypck? Imate li već pripremljenog nekog novog materijala?
Sami: Imamo nekoliko osnovnih rifova i nekoliko ideja koje su još u vrlo ranoj fazi. Postupak pisanja i snimanja bit će vrlo dug, ali mislim da bismo u studio mogli otići krajem sljedeće godine.
Erki: Ostat ćemo unutar našeg koncepta, a istodobno ćemo pokušati biti inovativni. Novi materijal zvuči kao Kypck, ali je ujedno drugačiji.
Sami: Smiješno je to što nikad ne vježbamo. Apsolutno nikad.
Erki: Zadnji smo put zajedno svirali prije mjesec dana na drugom festivalu, danas ćemo prvi put opet svirati zajedno.
RockLine: Še zadnje pitanje – koja je bolja, finska ili ruska votka?
Erki: Uf… ruska, bez sumnje.
Sami: Green Label votka. Najbolja na svijetu.
Erki: Kod finske votke je tako da kod svake imaš isti usrani okus (smijeh).
Sami: A kad piješ rusku votku, sljedeće jutro se ne sjećaš apsolutno ničega (smijeh).
Galerija slika
