Autor: Rok Klemše
Fotografije: Nina Grad
Mjesto: Vojna utvrda Josefov / Jaromer / Češka
Datum koncerta: 13.08.2016
Broj posjetitelja: 15.000
Prvi cilj trećeg dana festivala bio je otkriti što je, dovraga, na karti označeno kao »secret point«. Na toj lokaciji, iznad luka ulaza u jedan od tunela tvrđave, stajao je natpis Temple öf Lemmy, a osoblje festivala dijelilo je ispred ulaza svijeće koje su posjetitelji mogli zapaliti ispod vitraja željeznog kancelara (ispod njega se naravno već šepurilo nekoliko ispražnjenih boca Jack Danielsa). Lijep, prekrasan i dirljiv poklon rock ‘n’ roll ikoni.
U subotu smo napokon i na Brutal Assaultu dočekali ono pravo ljetno vrijeme i sunce nas je pratilo sve do večeri. Posljednji dan bio je tako više nego prikladan za skupljanje zadnjih dojmova i uspomena s festivala. Nešto što neće dugo ostati u sjećanju su finski thrasheri Lost Society, prvi bend koji smo uhvatili rano u subotu poslijepodne. Bilo je doduše super čuti da iz Finske probije i nešto žanrovski drugačije od Nightwisha, Sonate Arctice, Stratovariusa, Ensiferuma i black metala, ali Lost Society nisu ponudili ništa pretjerano originalno. Thrash s Bay Area zvukom imao je nekoliko zanimljivih ideja, uhu ugodnih rifova i energičnog frontmena, ali to je bilo manje-više sve. Najbolji finski izvoz thrash metala tako i dalje ostaju kultni Stone.
U Sloveniji već stvarno dugo nije bilo mađarskih Ektomorfa, koji su prije nekog vremena kod nas bili skoro svaki vikend, pa smo zbog njih otišli u Češku. Dobro, i ne baš, jer Ektomorf još uvijek nisu previše uzbudljivi i još uvijek prodaju jeftine trikove, poput onog kad su ovaj put za intro iskoristili špicu ultrapopularne serije Igra prijestolja. Da je jedini preostali originalni član, vokalist Zoltan, šef benda, vidi se izdaleka, jer su mu ostali članovi vidljivo podređeni, a Zoltan je još uvijek nekakva manja kopija Maxa Cavalere. Mađarima se nikako ne može prigovoriti da im nedostaje samouvjerenosti, jer su publiku lako natjerali na moshanje i circle pitove, no glazbeno su još uvijek zaglavljeni negdje kod Roots Sepulture. Isti i isti »jumpdafuckup« rifovi i izrazito nisko ugođene gitare brzo su postali živa dosada, a još više mjestimice blesava tekstovi pjesama Holocaust, Fuck You All, Black Flag i Evil By Nature (u njoj je Ektomorfima na albumu pomogao George »Corpsegrinder« Fisher).
Za novu dozu hc punka pobrinuli su se kalifornijski Stick to Your Guns, koji su u sjećanju ostali ponajprije zbog dosadnog frontmena Jesseja Barnetta, koji se cijelo vrijeme i usput zahvaljivao i pozdravljao svoju braću u tisuću i jednom hardcore bendu. Bolje su se snašli isto tako američki Stuck Mojo, pioniri rap metala i zapravo prilično opskurno iznenađenje festivala. Stuck Mojo bili su jedan od prvih bendova koji su osnovi heavy metala s južnjačkim prizvukom dodali rap i debitantskim albumom Snappin’ Necks dobro skrenuli pozornost na sebe. Nažalost, u trenutnoj postavi nema originalnog pjevača, odnosno repera Bonza, jer mu novi frontmen Robby J ne seže ni do koljena. Činilo se naime da njegovo repanje cijelo vrijeme potpuno promašuje, no dojam je srećom popravio šef benda, gitarist Rich Ward, koji se pokazao pravom energetskom bombom. U najljepšem sjećanju je bez sumnje ostala pjesma o »američkom kauboju« Charles Bronson, uz koju je skakao cijeli Brutal Assault.
Na moje poprilično razočaranje, malo prije početka festivala svoje sudjelovanje otkazali su kultni thrash metalci Whiplash iz američkog New Jerseyja, a zamjena za njih bila je žanrovski doduše odgovarajuća, ali daleko od idealne. Umjesto njih uskočili su njemački thrash veterani Holy Moses, koje od 1981. vodi nezaustavljiva Sabina Classen. Gospođa Classen broji već respektabilnih 52 (!) godine, a na pozornici se još uvijek ponaša kao najviše tridesetogodišnjakinja, jer je cijelo vrijeme aktivna, kako trčanjem po pozornici tako i neprestanim mahanjem kosom. Vokalno je Sabina, prema onome što se čulo, nažalost već poprilično istrošena, jer je njezin sirovi i agresivni vokal većinom bio posve nerazumljiv, a i instrumentalno Holy Moses dosta zaostaju za svojim poznatijim njemačkim thrash kolegama. Sabina i njezini thrash psi oprostili su se od Brutal Assaulta korektno izvedenom klasikom Dead Kennedysa Too Drunk to Fuck. Solidno, ali bez iznenađenja.
Slijedio je daleko najbolji bend cijelog festivala, toliko dobar da bi sve riječi pred njegovom briljantnošću posve izblijedjele. Samo pogledajte i poslušajte ovu genijalnost njemačkih Eskimo Callboy!
Nastavak je bio obojen u tamnije i hladnije boje finskih melankolika Insomnium. Dečki uživo još uvijek sviraju pretežno novije stvari, pri čemu zaboravljaju na starije pjesme, koje nove u mnogočemu nadmašuju. Dobar zvuk istaknuo je ono najbolje kod Insomnium, a to je agresivnije usmjeren melodični death metal pun sporijih, otužnih dijelova, karakterističnih za finsku metal scenu. Insomnium su svoje vrijeme dobro iskoristili, ali činilo se da nisu imali baš najbolji dan, odnosno da su pritisnuli gas samo na pola snage. Energija je bila poprilično turobna, a uz to je pjevač Niilo vokalno djelovao prilično jadno, njegov growl više je nalikovao kašljanju umirovljenika koji puši pedeset godina nego zvjerskom režanju. Melankolija Insomnium ovaj put u kasnom, sunčanom, češkom poslijepodnevu nije djelovala baš uvjerljivo.
Slijedio je i treći finski napad dana s helsinškim Moonsorrow, no i njihov pagan/folk/black metal s dugim pjesmama i tekstovima otpjevanim na finskom prilično je uspavljivao, pa je vrijeme tijekom njihova nastupa bilo prikladno za okrepu i posljednje kupnje.
Atmosferi polako pristižućeg kraja festivala bolje su odgovarali očevi hardcorea Agnostic Front, koji su publiku s europskog tla barem na jedan sat odnijeli u beznice i koncertne rupe New Yorka sredinom osamdesetih i početkom devedesetih. Sastav nastao davne 1980. zasigurno je jedan od najutjecajnijih u žanru, pa se tome primjereno ispod pozornice okupila i golema masa ljudi, među kojom se moglo uočiti i nekoliko pravih punkerskih irokeza. Agnostic Front su beskompromisno i bez zaustavljanja pokrenuli motor koji je bljuvao dvije do tri minute duge hardcore rušilice. Publika je bila zadovoljna i tijekom Agnostic Front dočekali smo brojne mosh pitove. Smiješno da na metal festivalu najveću koljačinu ispod pozornice naprave punkeri odnosno hardcoraši, hehe. I dečki iz Agnostic Front bili su oduševljeni, vokalist Roger Miret bio je vidljivo raspoložen i dobre volje, a gitarist Vinnie Stigma cijelo je vrijeme koketirao s publikom. Agnostic Front nanizali su hrpu klasika, od Victim in Pain preko Crucified (obrada Iron Crossa), Only In America i For My Family sve do nezaobilazne Gotta Go. Legendarni Njujorčani oduševili su publiku i obavijesti da su koncert snimali za nadolazeći DVD, a svoj nastup zaključili su željeznom klasikom Ramonesa Blitzkrieg Bop.
Poljski black/death metal velikani Behemoth okupili su ispod pozornice vjerojatno najbrojniju publiku u sva četiri dana festivala. Razlog tome vjerojatno leži i u činjenici da se festival nalazi blizu poljske granice, pa su Poljaci uz Čehe najbrojniji posjetitelji festivala. Behemoth su tako ispod pozornice imali glasnu podršku domaće publike, kao i brojnih drugih, a očekivano su ponovno u cijelosti odsvirali već polako posve otrcan i izlizan aktualni studijski album The Satanist. Doduše, razumljivo je da za frontmena Nergala album predstavlja nekakvu osobnu katarzu nakon pobijeđenog raka, no ponovno slušati već nebrojeno puta slušane, jedne te iste pjesme, nije bilo baš oduševljavajuće. Kod Behemoth se inače točno zna što očekivati, jer je svaki nastup do tančina uvježban. Ovaj put malo manje nego prije nekoliko mjeseci u Kinu Šiška, ali opet nije nedostajalo vatrenih jezika, kadionica i dramatičnog pozirenja. Najviše je ovaj put oduševila brza Ora Pro Nobis Lucifer, dok su sporije i prilično slične pjesme već potonule u zaborav. Bilo bi vrijeme da Behemoth temeljito promiješaju setlistu i Satanista na neko vrijeme stave na hladno.
Brutal Assault 2016, 21. izdanje najvećeg češkog festivala ekstremne glazbe, zaključili smo s kumovima teutonskog thrash metala Destruction. Njemački velikani priredili su vjerojatno najvreliji nastup festivala, jer bljuvanju vatre naprosto nije bilo kraja. Nastup Destructiona bio je čisti thrash šus od uvodnog napada Under Attack sve do završne klasike Bestial Invasion. Schmier je svoje odvrištavao kao žrtva na pozornici ludog mesara, a Mike je s preciznošću mesareve mesarice rezao i sjekao gitarskom rifažom i ubrzanim soliranjem. Odličnu formu benda potvrdile su vrhunski izvedene klasike Curse the Gods, Mad Butcher (tijekom nje se na pozornici pojavio sam ludi mesar i progonio ništa ne sluteću bendovu ljubavnicu), pa Thrash Till Death i Eternal Ban. Izvanredan nastup vrijedan završetka festivala, iako se program nastavio još barem s poljskim black metal prvacima Mgla i Venom Inc., ali za ovu godinu bilo je dosta. Brutal Assault se s izvanrednim izborom izvođača, jeftinim pivom, jedinstvenom lokacijom i brojnim popratnim sadržajima ponovno pokazao kao festival koji je vrijedan posjeta.
Setlista
STUCK MOJO:
1. Here Come the Infidels
2. Rape Whistle
3. Pigwalk
4. Throw the Switch
5. Charles Bronson
6. Open Season
7. Rising
8. Not Promised Tomorrow
HOLY MOSES:
1. Def con II
2. Finished With the Dogs
3. Hellhound
4. Nothing for My Mum
5. World Chaos
6. Undead Dogs
7. Panic
8. Life’s Destroyer
9. Reborn Dogs
10. SSP (Secret Service Project)
11. Current of Death
12. Too Drunk to Fuck
INSOMNIUM:
1. The Primeval Dark
2. While We Sleep
3. Change of Heart
4. Down With the Sun
5. Revelation
6. Ephemeral
7. The Killjoy
8. Devoid of Caring
9. The Promethean Song
10. Mortal Share
AGNOSTIC FRONT:
1. The Eliminator
2. Dead to Me
3. Social Justice
4. My Life My Way
5. Police Violence
6. Only In America
7. Warriors
8. For My Family
9. Friend or Foe
10. Victim in Pain
11. Never Walk Alone
12. All Is Not Forgotten
13. Crucified
14. Gotta Go
15. Take Me Back
16. Addiction
17. Blitzkrieg Bop
BEHEMOTH:
1. Blow Your Trumpets Gabriel
2. Furor Divinus
3. Messe Noire
4. Ora Pro Nobis Lucifer
5. Amen
6. The Satanist
7. Ben Sahar
8. In the Abscence ov Light
9. O Father O Satan O Sun!
10. Ov Fire and the Void
11. Conquer All
12. Chant For Eschaton 2000
DESTRUCTION:
1. Under Attack
2. Curss the Gods
3. Nailed to the Cross
4. Mad Butcher
5. Life Without Sense
6. Second to None
7. Thrash Till Death
8. Eternal Ban
9. Thrash Attack
10. The Butcher Strikes Back
11. Bestial Invasion
Galerija slika
