Mjesto: Hala Tivoli / Ljubljana / Slovenija
Datum koncerta: 25.11.2006
Broj posjetitelja: 8200
Cijena karte: 9500 SIT
Bryan Adams po treći put u Sloveniji, po treći put u dupkom punom prostoru – u društvu više od 8.000 glava velike mase. Nema se što reći. Svaka čast. Skupiti toliko Slovenaca na jednom mjestu. Zapleti oko preuzimanja akreditacije, opet stara priča za područje Europe koje pokriva službeni teritorij Slovenije. No nakon što sam se osjećao kao poliveni pas zbog iskazanog odnosa organizatora prema novinarskom poslu, negativnu atmosferu koju je širio moj povrijeđeni ego rasteretio je stari dobri Vene – pob’č uvijek dobre volje, koji je za tu večer pripremio novi sočni repertoar šala izrađenih naravno u vlastitoj režiji, kojima nas je uspješno zabavljao.
Koncert je počeo u 20.14, a temperatura u velikoj hokejaškoj dvorani tada je iznosila 23°C. Adams je izašao na pozornicu sa svojim Room Serviceom i veselje je moglo početi. Frajer je sa svojom provjerenom ekipom, u kojoj su stalni gosti, iskušani i Bryanu vjerni pratitelji i majstori svojih instrumenata, bubnjar Mickey Curry i gitarist Keith Scott, nizao hit za hitom kroz kompaktan nastup od punih dva sata.
Kod skladbe When You’re Gone, kako se i očekivalo, pozvao je na pozornicu odabranu djevojku iz publike. Ovaj put to je bila Veronika iz Ljubljane, koja je svojom opuštenošću iznenadila čak i samog Bryana. Zajedno su otpjevali skladbu, cura je šokirala poznavanjem teksta i pjevanjem, plesnim pokretima,… heh. Slovenke se znaju dobro prodati, i to u pravom trenutku! Veronika je talentirana i bez srama, nema što. Čestitke. Prema Bryanu Adamsu nije imala nimalo distance, a frajer je tijekom nastupa čak prekrio glavu tamnim ručnikom ne bi li se lakše učinio nevidljivim, jer cura na pozornici nikako nije obuzdavala svoje strasti i najradije bi ga pojela živog. Izrazito simpatičan trenutak koji je začinio druženje s kanadskim rockerom. Bryan je tijekom koncerta izmijenio široku paletu gitara tipa Gretsch 6120.
Zvuk? Pretiho! Tijekom koncerta smo bez problema mogli čavrljati, a prijem za slušne organe bio je cijelo vrijeme neometan. Štoviše. Zvuk je difuzno slabio s udaljenošću od pozornice, a navodno su u gornjim redovima tribina po tom pitanju pretrpjeli najveće gubitke. Inače je u parteru vladala uravnotežena zvučna slika. Da su samo malo podigli regulatore, pucalo bi k’o ludo. Unatoč tome, Bryan ima repertoar koji bez po muke izmamljuje uzdahe ženskih srca. I ovaj su put u stvaranju buke prednjačile ženske u masi i nekoliko puta zajedno pokrenule glasne salve koje su graničile s osjećajem histerije. Bryan je u repertoaru možda malo pretjerivao sa svojim uspavankama. Vjerojatno to cure nije nešto posebno smetalo. Tih je balada bilo možda samo djelić previše, a posebno je smetao slijed dviju, i to Have You Ever Really Loved A Woman i Everything I Do. Nastavak je vrištao za nečim žešćim, rockerski navijenim, ali taj osjećaj nikako nije uspio zaživjeti do kraja.
Ono što je bio apsolutni plus koncertu bio je raspored same pozornice, koja je bila “razvučena” praktički po cijeloj širini dvorane, a atmosferi je pridonio i sam odabir scenskog osvjetljenja, kojim je bio naglašen 3D efekt zbog kojeg je pozornica djelovala još većom nego što je zapravo bila.
Kako rekoh! Hit za hitom! Ljudi su se pokazali odličnima u interpretaciji Bryanova materijala i te večeri jednostavno nije bilo ni trunke straha koji bi mogao izazvati sumnju da bi se išta moglo izjaloviti. Publika je cijelo vrijeme čvrsto disala s Adamsom i pružala mu izuzetnu podršku. Kad si bacio pogled preko dvorane, u trenucima su doslovno sve ruke u dvorani bile visoko u zraku, od partera preko svih redova tribina, bez obzira na udaljenost od pozornice. Zajedno!
Nakon završetka regularnog dijela, na pozornicu su se zbog prvog dodatka vratili baš svi. Prvi bis bio je glasan, a onda je Bryan “otjerao” svoju legiju iza pozornice pod tuš, a sam je uzeo u ruke akustičnu folk gitaru marke Martin i obratio se publici da je svaka njegova koncertna večer uvijek drugačija. Nikad naime ne možeš predvidjeti što će se dogoditi. I ovaj je put iskreno istaknuo da se jednostavno osjeća fenomenalno uz ovakvu publiku kakva ga je večeras dočekala u Ljubljani. Srdačno se zahvalio Sloveniji na iskazanoj podršci i sam pred dupkom punom dvoranom, u pratnji publike, odsvirao 4 akustične skladbe. Događaj je zaključio mušketirskom All For Love. Sat je pokazivao 22.14, a temperatura u dvorani dosegnula je 25°C. Kraj.
Bryan je skočio s pozornice i rukovao se baš sa svakim obožavateljem koji ga je tijekom koncerta pratio u prvom redu. Među njima je poprilično djevojaka doživjelo emotivni izljev, nazovimo to nečim što može graničiti i s histeričnim deliričnim stanjem, te svoje suze nikako nisu mogle zadržati (vidjelo se na projekciji dvaju golemih ekrana). Ovaj put je riječ o klasičnom rock koncertu, bez Bryanovih izleta u latino akustične mlake eksperimentalne vode, što je pridonijelo još jednom plusu cjelokupnoj slici. Nakon razmjene energije između publike i Bryana kroz puna dva sata i tijesne međusobne komunikacije, koncert je tako, ako zanemarimo škrtarenje s decibelima u ukupnom koncertnom zvuku, dosegnuo sveučilišnu “desetku”. Devetku, dakle.
Setlista
01.Room Service
02.Somebody
03.Open Road
04.18 ’til I Die
05.A Night To Remember
06.Can’t Stop This Thing We Started
07.Back To You
08.Think Of You
09.Summer Of 69
10.Have You Ever Really Loved A Woman
11.Everything I Do
12.Cuts Like A Knife
13.When You’re Gone
14.It’s Only Love
15.This Time
16.Heaven
17.The Only Thing That Looks Good On Me Is You
—dodatak 1.—
18.Cloud Number 9
19.Run To You
20.Here I Am
—dodatak 2.—
21.Please Forgive Me
22.When You Love Someone
23.Straight From The Heart
24.All For Love
