Coverdale i Aldrich – Starkers in Munich, skupljanje autograma, promocija novog albuma (2006

Arhiv Arhiv Zadnje ažurirano 11. lipnja 2026.

Autor: Aleš Podbrežnik

Mjesto: Prodavaonica Saturn / München / Njemačka
Datum koncerta: 25.11.2006
Broj posjetitelja: 150
Cijena karte: 0.00€ (slobodan ulaz)

Kad čovjek ne zna kamo s novcem, najbolje je da se pokupi u München i potroši ga na CD-e. A ako se tamo usput zatekne i gospodin David Coverdale – glava velikih hard rockera Whitesnake, s pomoćnikom i gitaristom Dougom Aldrichem, to može biti prilično uzbudljiv događaj u rockerskoj svakodnevici.

Robna kuća Saturn, prvi kat, 15.55 sati! A jebi ga sad! Opet smo ostali negdje daleko, daleko straga… s bijednim pogledom, naravno. Ljudi su se nagurali pred improviziranu pozornicu na kojoj su stajale samo dvije barske stolice. Zbili su se među duge regale koji su bili maksimalno nabijeni CD-ima svega živog. Što li su to tako disciplinirano čekali?

No, nekoliko minuta nakon četiri popodne pojavio se voditelj programa i na pravom njemačkom jeziku upozorio na pravila igre. Prvo sat vremena čavrljanja s Coverdaleom, a u tom satu naći će se i koja minutica za neki Whitesnake “unplugged” komadić. Nakon toga slijedi sat potpisivanja u kojem po glavi može pasti samo jedan potpis i u kojem je narodu zabranjeno fotografirati.

Čim je tip poželio obilje užitaka, pojavili su se Coverdale i Aldrich. Kao što već nije nikakva novost, David – vješt i opušten retoričar, vrlo je brzo preusmjerio apsolutnu pozornost publike na sebe. Dobro raspoložen, uljudan i silno prijemčiv za svaku šalu, pozdravio je prisutne i objasnio o čemu je riječ. Ukratko, izlazak novog Whitesnake koncertnog dvostrukog CD-a “Live In The Shadow Of The Blues” bio je razlog njegova posjeta Saturnu. Nakon slatkog uvodnog obraćanja pitao je prisutne jesmo li za neku pjesmu. Naravno, jer to je zacijelo bio najveći mamac od najave ovog događaja. Za zagrijavanje publike starina iz Whitesnake odabrao je skladbu Give Me All Your Love Tonight. Doug na akustičnoj gitari i njegov šef, koji je tako lijepo zagrijavao svoj baršunasto promukli i šarmantno zavodljivi vokal, zvučali su sasvim dostojno već od početka. Ljudi su se odmah uključili.

Zapravo je prvi sat bio neka vrsta press konferencije na kojoj je narod postavljao pitanja Davidu. Tip je otkrio ne jednu sočnu, morao je objasniti zašto večeras u Münchenu ne nastupa cijeli bend (izvukao se tako da je rekao da je za tako nešto potreban konsenzus cijele petorke članova grupe), zašto je koncert u Budimpešti otkazan (jedini na cijeloj turneji grupe), da njegov desetogodišnji unuk već svira gitaru i pjeva te da je za svoje godine totalno “kicks ass”, da je za večer s Davidom u Münchenu u prvom redu kriva njegova kći koja živi u Münchenu te najvažniju stvar, da grupa snima novi album koji bi trebao izaći vjerojatno iduće godine i da mu je trenutačni radni naslov (značajnog sadržaja!) “Good To Be Back”.

U te odgovore umiješao je skladbe! Tako je uslijedio niz iznenađenja uvrštavanjem skladbe I Ain’t Gonna Cry No More, koju je narod odmah oduševljeno prepoznao i pozdravio, a prema očekivanjima Coverdale je u set listu uvrstio dvije posve nove skladbe u prilog promociji izdanja dvostrukog koncertnog CD-a, na kojem se nalaze četiri posve nove studijski snimljene skladbe, i to All I Want Is You, koja je tipična Coverdale – Whitesnake stvar s vokalom točno tamo gdje treba biti, dok su godine u drugoj posve novoj pjesmi naslova Dog pokazale zube, jer je pri uzimanju viših tonova Coverdaleov vokal pokazivao znakove sklonosti blažem hripanju svrake.

Ali Coverdale je Coverdale! U srednjim i nižim tonalitetima ostaje gospodar svojih polja i svojim jedinstvenim prepoznatljivim pristupom pjevanju te bojom glasa s lakoćom je pokorio mnoštvo u još jednom iznenađenju, Judgement Day, dolio ulje na vatru kratkom “a capella” izvedbom Deep Purple klasika Soldier Of Fortune, za koju se pokazalo da je prava šteta što je Aldrich i Coverdale nisu odsvirali u cijelosti u “unplugged” varijanti. David je za kraj naravno sačuvao veliki hit Whitesnake, za koji je jednostavno znao da će ljudi uz njegovu izvedbu “poludjeti”. Here I Go Again. Tu smo svi bili jako glasni i druženje je upravo pred kraj tako doseglo svoj koncertni vrhunac.

Uslijedio je sat potpisivanja CD-a. Red ljudi bio je konkretan i vijugao se poput ljute zmije u kojoj je stajalo sigurno cca. 150 glava. Coverdale je bio rutinirano ljubazan i svakoga je što brže, iskusno, otmjeno “u kirurškim rukavicama odradio”. Nije to bilo ništa čudno. Imao je pune ruke posla i u glavi samo jednu stvar. Ostaviti dojam nakon kojeg će ljudi razgrabiti novi dvostruki koncertni CD Whitesnake. Ako je dobio naslovnicu na potpis svjetlijih nijansi i kombinacija, uzeo je crni flomaster i nacrtao svoju “škrabotinu”, inače je koristio srebrni. Govorljiviji je bio nešto više u pozadinu gurnuti Doug, koji je u dijalogu zračio puno više iskrenosti od svog marketinški usmjerenog šefa!

Budući da je Saturn ogroman, a police su prepune CD-a svih mogućih izdanja, svih mogućih izvođača, trebao bi mi barem dan da se probijem kroz svu tu gomilu glazbenog materijala. Zato sam brzo preletio samo CD-e na akciji, gdje super sniženi CD-i dosežu cijene manje od 6,00 €. Brzo sam zgrabio Eloy “Oceans” (1980) i Barclay James Harvest “Gone To Earth” (1977), koji su tako sa mnom otputovali ravno k dr. “prog rocku” u Ljubljanu. Riječ je o remasterima, a mislite li da su ih ikad uvezli u Sloveniju? Prava burleska… povrh toga spomenuti CD-i pripadaju izdavačima EMI Records i Polydor. Dakle, golemim izdavačima. Ah ta Slovenija. Dođe mi da povratim kad se sjetim slovenskih štandova s CD-ima. Npr. samo “izlizani, otrcani second hand” CD u Sloveniji košta od 7,00€ do 10,00€ (ili više). Dalje radije ne razglabajmo… Brrr-uh…

Druženje s Whitesnake duetom Coverdale / Aldrich brzo je prošlo. Vremena je ostalo napretek i nakon trošenja u Saturnu odcupkali smo prema konkretnom žderanju u Hard Rock Cafe u centru Münchena te tako i dalje “proždrljivo” uživali do kasno u noć sve do nedjelje, kad je trebalo skupiti novih snaga za koncert Bryana Adamsa u Ljubljani. Hja, težak je radni dan rockera!