Autor: Urban Bolta
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Boogaloo / Zagreb / Hrvatska
Datum koncerta: 25.01.2011
Broj posjetitelja: 600
Cijena karte: 210,00HRK
Helloween su jedan od najvažnijih europskih metal bendova, jer su krajem osamdesetih bili jedan od ključnih aktera procvata heavy-power metala u Njemačkoj i Europi. Drže se provjerene formule i još uvijek redovito izdaju studijske albume, čime brinu za priljev novih obožavatelja i istodobno održavaju popularnost među starim fanovima. Najnovije poglavlje njihovih studijskih ploča zove se “7th Sinners”, a zbog njegove promocije Helloween su krenuli na opsežnu europsku turneju, prvu nakon 2007. odnosno turneje “Gambling with the Devil”. Ako je prije četiri godine turneja u velikom luku zaobišla naše krajeve, srećom je ovaj put sreća bila na našoj strani pa su Nijemce doveli ne samo u našu sredinu, nego dan prije toga i u obližnji Zagreb, kamo smo Aleš i ja otišli “provjeriti teren” i time otvoriti ovogodišnju koncertnu sezonu i na međunarodnoj razini.
Prije nego što su na pozornicu izašle “Bundeve”, atmosferu su počeli zagrijavati Šveđani Avatar. Iako je riječ o mladom bendu, jer članovi imaju tek nešto više od 20 godina, iza sebe već imaju zavidnu količinu glazbenih kilometara i iskustva, na čemu prvenstveno moraju zahvaliti In Flamesima i Obituary, s kojima su 2007. i 2008. krstarili pozornicama diljem Europe. U polusatnom nastupu Avatar su predstavili skladbe s tri dosad izdana albuma, s naglaskom na najnoviji, prošle godine izdani “Avatar”. Energičan nastup generičnog melodeath metala s izletima u druge podvrste metalnog zanata među pristašama power metal napjeva nije ostavio dublji dojam, iako dečkima na pozornici, što se samog nastupa tiče, ne možemo zamjeriti baš ništa. Za raznolikost zvuka brine uglavnom vokalist, jer vokalno varira od čiste tehnike do grovla, što zajedno s moderno komponiranom strukturom pjesama predstavlja probavljiv zalogaj prije svega ljubiteljima modernijih (core) tendencija u današnjem metalu. Avatar bi u budućnosti još mogli skrenuti pozornost na sebe, ali zbog svog agresivnijeg stila stare göteborške škole pokazali su se kao pomalo promašen izbor za predgrupu na heavy/power metal događajima.
Drugi po redu nastupili su Stratovarius, široj metal publici neusporedivo prepoznatljivije ime od Avatara prije njih, zbog čega je oživjela i unutrašnjost kluba. Za bubnjevima je sjedio Jörg Michael, koji se posljednjih mjeseci borio s rakom i uspješno ga pobijedio te se kolegama već pridružio na turneji, zbog čega ovo lutanje Europom za finske power metalce sigurno ima još veću težinu. Tehnički odlično potkovani finski glazbenici zabavljali su dugokosu publiku prilično statičnom set listom, u kojoj su uživali prije svega oni koji su Stratovarius gledali prvi put. Repertoar je snažno gravitirao materijalu grupe izdanom do prijelaza tisućljeća, što je veliki fijasko s obzirom na to da su na turneju krenuli u potporu novom albumu “Elysium”, s kojeg su odsvirali samo skladbu Darkest Hour. Stratovarius frontman Timo Kotipelto ovaj put nije imao svoj dan. Možda ga je izdala prehlada, možda razlog leži negdje drugdje, ali visoke dionice bile su mu pretvrd orah, pa se bio primoran oslanjati na pjevanje publike i skrivati iza njega. Posve drukčije bilo je s gitaristom Matiasom Kupiainenom, koji je u nepune tri godine već uspio ući u Tolkkijeve cipele, pa je njegov nastup bio puno opušteniji, a držanje na pozornici karizmatičnije nego na festivalu Wacken Rocks South prije dvije godine (reportaža ovdje). Stratovarius su skladbama Speed of Light, Kiss of Judas, Stratosphere i obveznim Black Diamond suvereno odradili svoj nastup, iako sam uvjeren da su sposobni pokazati još puno više.
Gotovo na dan točno pet godina nakon zadnjeg ljubljanskog koncerta Helloween su se vratili u naš dio Europe. Klub Boogaloo se uz AC/DC klasik For Those About To Rock (We Salute You), koji već dugo otvara koncerte Helloweena, napunio do posljednjeg kutka i glasno pozdravio dolazak petorice glazbenika na pozornicu.
Nastup je otvorio prvi singl s novog albuma, Are You Metal?, i počeo dolijevati ulje na vatru ionako usijanom raspoloženju u dvorani. Uslijedio je skok u osamdesete, na klasike Eagle Fly Free i March of Time, prije nego što je došla prva smirujuća skladba s kratkim solo umetkom Sasche Gerstnera. Bilo je vrijeme za skok natrag na album “7th Sinners” i skladbe Where The Sinners Go i World of Fantasy, gdje je gitarski duo Weikath/Gerstner još jednom dokazao odlično međusobno slaganje i poznavanje. Gitarski dijelovi odsvirani su precizno i u skladu s originalima na albumu, šteta samo što odgovorni nisu pobrinuli zvuk koji bi bio dorastao Helloween standardima. Gitare su po mom mišljenju u odnosu na ostale instrumente bile za nijansu previše u pozadini cjelokupne zvučne slike, iako međusobno dobro ugođene, jer su se rifanje i solo dijelovi dobro čuli i nisu se preklapali. Svoje vokalne zadaće uspješno je obavljao i Andi Deris. Godine su učinile svoje, pa je oprezan pri izvođenju najviših vokalnih registara i mjestimice ih prepušta publici, no ipak i 2011. dostojno zastupa Hellowen boje. Ali Deris nije samo vokalist, on je i frontman od glave do pete. Neprestano komunicira s publikom i posjeduje izniman osjećaj za kontroliranje situacije na relaciji bend – publika, u čemu ipak ne bi smio pretjerivati.
Nakon još jednog prastarog slatkiša, I’m Alive, uslijedio je akustični spust u dubine ljubavnih tajni, odnosno skladba Forever and One u akustičnom kolažu s Gerstnerom i Derisom na gitarama. Deris je prekaljen glazbeni mačak i znao je iz mirnijih trenutaka nježnim pristupom izvući što je više mogao, čime je prije svega nježnijem dijelu publike na lice nacrtao poneku suzu. Prije finiša uslijedilo je još jedno od najugodnijih iznenađenja u repertoaru skladbi aktualne turneje – skladba Hanful of Pain (“Better Than Raw”, 1988), prije nego što je koncert zakoračio u završnu fazu, u kojoj su njemačke Bundeve odsvirale svoje najprepoznatljivije napjeve, ali su na drugoj strani, prije svega zbog Derisovih nepotrebnih obraćanja, skupile i najviše minusa. Ako nas je “medley” triju klasika s Keeper of the Seventh Keys još uspio zadovoljiti, s porazno izvedenim prepoznatljivim napjevom I Want Out bilo je drukčije, jer je Deris (pre)dugim govorima, zagrijavanjem i dražnjenjem publike te nepotrebnim šalama posve uništio njegovu epskost. Završna faza koncerta u potpunosti je pripala ljubiteljima klasičnih Helloweena (era Kaija Hansena je uopće bila iznenađujuće bogato zastupljena), koji su nam za dodatak priuštili još žestoki Ride The Sky, Future World i, za piku na i zagrebačke priče, još i Dr. Steina. Kod oproštajne skladbe nije se našao nijedan junak koji bi se našminkao u odoru zlog doktora i na pozornici u “The Stooges – Fun House” stilu poludio s grupom.
Helloween su u publici ostavili pomiješane osjećaje – uvijek je ugodno uživo se susresti s legendarnim Bundevama, ali ostaje gorak okus jer je program dug sat i pol mogao biti puno intenzivniji. Ako se Gerstnerova i Löbleova solo točka još mirno i s užitkom može podnijeti, to ne vrijedi za nepotrebno razvlačenje klasika i (pre)čestno ponavljanje refrena. Da ne bude zabune. Iskusni glazbeni mačci koncert odrađuju profesionalno, uživaju u njemu i zabavljaju se, a upravo ta njihova još jednom iskazana iskrena ljubav prema stvaranju i sviranju glazbe glavni je razlog zbog kojeg smo zagrebačku generalku pred ljubljanski nastup mogli ocijeniti uspješnom.
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Setlista
HELLOWEEN: 1.Intro (AC/DC – For Those About to Rock / Happy Happy Halloween / Who is Mr.Madman?) 2. Are You Metal? 3. Eagle Fly Free 4. March Of Time 5. Guitar intro (Sascha) 6. Where The Sinners Go 7. World Of Fantasy 8. Drum solo 9. I’m Alive 10. Forever And One 11. Handfull Of Pain 12. MEDLEY: – Keeper Of The Seven Keys – King Of A Thousand Years – Halloween 13. I Want Out —dodatak I.— 14. Ride The Sky 15. Future World —dodatak II.— 16. Dr. Stein STRATOVARIUS: 1.Hunting High and Low 2.Speed of Light 3.The Kiss Of Judas 4.Winter Skies 5.Darkest Hours 6.Stratosphere 7.Phoenix 8.Forever 9.Black Diamond AVATAR: 1. The Great Pretender 2. Roadkill 3. Shattered Wings 4. Reload 5. Deeper Down 6. Pigfucker 7. Queen of Blades
Galerija slika
