Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Kino Šiška / Ljubljana / Slovenija
Datum koncerta: 26.01.2011
Broj posjetitelja: 850
Cijena karte: 25,00€
Trinaesti studijski album naslovljen “7 Sinners” (2010) napokon je hamburške bundeve doveo u slovensku prijestolnicu! Ukupno drugi put. Skoro točno nakon pet godina. Pet godina i četiri dana. Prvi put su Helloween nastupili u Ljubljani 23.01.2006., kad su predstavljali album “Keeper Of The Seven Keys pt. III: The Legacy”, službeno izdan 2005. godine.
Turneja “7 Sinners” još je daleko od toga da bude tako visokobudžetno zamišljena kao njezina prethodnica. Imati uz sebe Gamma Ray znači posve drugačije stvari nego imati uz sebe Stratovarius. Na turneji “Gambling With The Devil” Helloween su na pozornici ponudili znatno bogatiju scenografiju, izdašniju upotrebu rasvjete, izdašniju setlistu i posljedično duže koncertne nastupe, na trenutke prave spektakularne. Svake su se večeri naime nakon dugih 15 godina rame uz rame na pozornici tijekom I Want Out susretali Kai Hansen (Gamma Ray) i Michael Weikath, bivši partneri iz zlatne helloweenske postave osamdesetih.
No vratimo se u sadašnjost. Novi album Helloweena “7 Sinners” (RockLine recenzija OVDJE) iznimno je dobro uspio, pa je pomisao na turneju koja slijedi automatski izazivala veselo cerekanje i slinjenje. Lijepo je da Helloween u društvo zovu stare kolege Stratovarius. Oni su naime odigrali iznimno važnu ulogu u revitalizaciji i repopularizaciji melodičnog pristupa u metalu sredinom devedesetih te su tadašnjom popularnošću neizravno pomogli i da se na scenu ponovno integriraju “izgubljeni i ponovno pronađeni” Helloween, nakon brodoloma s albumom “Pink Bubbles Go Ape” (eureka i pobjeda 1994. zvala se album “Master Of The RIngs”). Da ne odlutam predaleko i da odmah ne pojedemo najslađi dio torte, vratimo se radije u dvoranu Kina Šiška.
Sat je već davno otkucao osam. Na pozornici se srčano znoje Avatar. To je švedska postava koja je karijeru počela kao melodični death metal bend, a trećim – aktualnim studijskim albumom “Avatar” (2009) proširila je svoje glazbene vidike “na više”. Novi album nudi iznimno zanimljivu žanrovsku mješavinu unutar samih skladbi. Avatar su veseljaci, neopterećeni momci koji uživaju u svojoj koži. Prepuštaju se ukusnom smislu za humor, što je potvrdio i intervju s bendom obavljen dan prije u Zagrebu. Zato su odabrali i prikladan uvod te otvorili koncert tematskom skladbom akcijske serije “McGyver” Leeja Davida Zlotoffa. Usta se automatski razvuku u osmijeh. Ako je skladba Deeper Down mješavina ekstremnih grana metala, koju ponajprije utjelovljuje izvorište melodičnog death metala s modernom šminkom “breakova”, Queen Of The Blades pokušaj je hvatanja daha rock n’ roll razuzdanosti. Obje su skladbe odjeknule i u Kinu Šiška te ukazale na široki stvaralački raspon koji se odnedavno prihvatio benda. Dakle, nešto što može biti privlačno fanovima novih i starih In Flames, kao i The Haunted, a pritom ušima mogu zastrigati čak i ljubitelji power metala i sirovog rock n’ roll šuša! Izuzetna uigranost, opuštena komunikacija frontmena Johannesa i pristupačan stav raspalili su znatiželjne u dvorani, a bend je dobio gromoglasan pozdrav nakon što je završio svoj nastup koji je trajao dobrih pola sata. Još nešto. Avatar su na većoj pozornici Kina Šiška uspjeli razvesiti i svoj logotip iznad bubnjeva, čija su slova oblikovana od reflektorskih svjetiljki, čega publika u zagrebačkom Boogalooju dan prije nije bila počašćena.
Stratovarius danas spadaju među legende euro power metala iskonske finske naravi! Nakon Stratovarius su se u drugoj polovici devedesetih (i kasnije) pojavili power metal bendovi poput Sonata Arctica, koji su manje-više samo slične izvedenice Stratovarius. To možemo reći čak i za Children Of Bodom (minus growl vokal), a utjecaj se proteže čak i na dio gothic power metal postava tipa Nightwish. Stratovarius danas naravno ostaju bez Tima Tolkkija, što je svojevrstan fenomen. Prilično je neuobičajeno da čovjek koji osnuje bend iz njega ode. Obično s njegovim odlaskom umre i njegov bend. U slučaju Stratovarius, kao i, dovoljno groteskno, Thin Lizzy, to ne vrijedi.
Ipak su u bendu ostala trojica važnih članova. Uz njemačkog bubnjara Joerga Michaela i švedskog klavijaturista Jensa Johanssona, prvo ime zacijelo ostaje i prvo grlo benda. Timo Kotipelto, čija boja glasa utjelovljuje toliki dio sadržaja Stratovarius da postojanje benda bez Tolkkija i danas ostaje vjerodostojno. Ako u bendu zamjenu za naizgled nezamjenjivog Tolkkija preuzme čudesni dječak po imenu Matias Kupiainen, stvar je zapravo sanirana. Riječ je o izuzetnom virtuozu, klasično školovanom, svjetlosno brzom, koji cijepa i najtanju vlas na dvoje oštricom laserske oštrine, izuzetne preciznosti i kontrole nad instrumentom. Postavi koja je dva tjedna prije posjeta Ljubljani izdala svoj novi studijski album (drugi bez Tolkkija u sastavu) naslovljen “Elysium”, neposredno pred turneju ponovno se pridružio rekonvalescent koji je sretno preživio operaciju tumora – legendarni njemački bubnjar Joerg Michael. On je svojom topovskom snagom i brzinom nekoć branio boje bendova poput Rage, Grave Digger, Running Wild, Saxon,… Majstor pedaliranja po dvostrukoj bas-bubanj pedali odsvirao je na bubnjevima najbolje što zna! Uživati u razvoju energije koju uvijek pokreće njegova kanonada ovaj je put značilo posebnu čast. U krajnjem desnom kutu iza svog standardnog postolja s klavijaturama stajao je, kao uvijek, jedan od najboljih klavijaturista u rocku i metalu na svijetu. Jedinstveni Jens Johansson, čovjek koji je svojedobno svoj glazbeni talent priložio albumima postava Dio i Yngwie J. Malmsteen’s Rising Force. Dakle, Stratovarius ostaju snažan entitet, iako novi studijski uradci više ne odražavaju neku posebnu svježinu. Jedini je problem što su izgubili većinu svoje fan baze pa su tako njihovi zlatni dani, koje zaključuje album “Infinite” s turnejom 2000. godine, danas nažalost (zasad) prošlost. Danas se po pozornicama mogu probijati samo još u ulozi predgrupe.
Stratovarius su glazbeni majstori. Unakrsna vatra solaža na relaciji Johansson – Kupiainen ostaje posebna draž promatranja njihova koncerta, a Kotipelto je, baš kao dan prije nastupa u Ljubljani, kad smo bend gledali u Zagrebu, izostavljao najviše registre skladbi jer je pjevao s upaljenim grlom. Dečki su pripremili skladbe koje nekako definiraju najpoznatije trenutke njihove bogate diskografske karijere. Odmah s izvanrednom Hunting High And Low, pa za njom apsolutnim klasicima željeznog repertoara Speed Of Light te skladbom iskričave naravi karizmatičnog rifa i melosa Kiss Of Judas. Našlo se mjesta i za predstavljanje albuma “Elysium” skladbom Darkest Hours, a momci su podigli raspoloženje u završnici svežnjem klasičnog materijala, koji se vio od Phoenix, preko klasika Forever do (“nad-obvezne” kraljice power metal brzine) Black Diamond. Ugodno zagrijavanje pred Helloween i prije svega ugodno zagrijavanje svih nostalgičnih srca koja prate bend već dvije pune dekade postojanja.
A Helloween? Helloween su toliko prekaljeni da mogu navući na tanak led i najnaivniju publiku. Dečki su na turneju krenuli s manjim novčanim budžetom nego prije dvije godine. Na pozornici se tako našla kružna pila koja umjesto zubi nosi sedam različitih oštrica. Dakle, po uzoru na naslovnicu novog albuma. Te kulise dan prije u Zagrebu nisu postavili. Helloweene je ispod pozornice dočekala rasprodana dvorana. Zapravo su se svi dečki i cure “spakirali” u dvoranu već za Stratovarius, samo što nisu stvarali posebnu galamu. Kad su se pak pozornicom razmilili Helloween, narod se veselo počeo komešati. Tako vruće publike, tako velike pozornice i tako nabijene dvorane Zagreb nije imao. Zato su Helloween ipak djelovali nešto pristupačnije i dašak više “odvaljeno” nego u Zagrebu, gdje su zaista pokazali samo golu rutinu. Ljubljana je dobila rutinu i dašak više dinamike kvinteta na pozornici. Šaljenje nije otpalo u lavovskom dijelu samo na Andija Derisa, nego su i Weikath, Grosskopf i Gerstner izdašno “ludovali” na pozornici. Naletavanje jedni na druge dok sviraju harmonije u tercama, grimase i ostali oblici podrugljivog ludiranja spadaju u ustaljeni repertoar koncertne ponude benda kakav su Helloween.
Deris je potvrdio da njegov vokal i dalje zadržava širok raspon koji hvata (uz blago nižu intonaciju!) i zahtjevnije registre teško ulovljivih točaka (I’m Alive, Halloween, u bisu Ride The Sky). Smjelo sastavljena setlista predstavila je i tri posve nove skladbe. Očekivano, nastup otvara zafrkantska Are You Metal?, tipična helloweenska nestašnica, a na sredini koncerta slijede je odlična Where The Sinners Go, začinjena dramskim teatrom zarazna refrena, te za njom World Of Fantasy, koja je nedavno u setlisti zamijenila skladbu You Stupid Mankind. Među starijim klasicima najviše su pozornosti privukli odlični klasik s albuma “Better Than Raw” Handful Of Pain te balada o neodpjevanoj ljubavi s albuma “Time Of The Oath” Forever And One, koju su Deris i Gerstner izveli u neukopčanoj (akustičnoj) verziji. Taj se potez pokazao kao iznimno učinkovito osvježenje koncertnog raspoloženja.
Tako je to, nova doba diktira okljaštrenje koncertne ponude i dizanje cijena ulaznica. Zbog potonjeg se doista ne treba uzrujavati. Ipak je nakon koncerta ostao gorak okus u pogledu repertoara. Sat i tri četvrt lijepa je vremenska jedinica za headlinerski koncert, ako se svira i ne govori, ili govori samo ono najnužnije. Ovaj put su Helloween ipak pretjerali s implantacijom svih skečeva i zafrkancije, koja je inače očekivana, poželjna pa čak i zahtijevana helloweenska sastavnica. No ovaj put su pretjerali. Kilometarsko obraćanje publici između skladbi Halloween, a posebno I Want Out, koja je tako u cijelosti izgubila sav svoj smisao da uopće postoji kao točka repertoara, a povrh svega još i Dr. Stein u bisu, svjedočilo je o štednji energije i krađi vremena. Ako tome dodamo još i bubnjarski solo koji ne nudi ništa što bi ostalo vrijedno spomena i zabilježilo se u sjećanju posjetitelja koncerta, jasno je da su Helloween u tom vremenu mogli odsvirati najmanje još četiri dodatna klasika. Da ništa drugo, mogli su ukinuti “ljestvicu od tri skladbe” i odsvirati skladbu Halloween u cijelosti, ili Keeper Of The Seven Keys.
Kino Šiška opet je pokazivalo zube što se tiče zvuka. Sprijeda su se gitare čule. Dalje od pozornice manje, ili slabo, a bubnjevi su u zvuku preuzimali sve veću prevlast. Ne znam kako je bilo kod mikser-pulta, ali sasvim kod ulaza u dvoranu gitare su se premalo čule. Slične zvučne nedostatke posjetitelj je mogao doživjeti već dan prije u Zagrebu.
Postava se od publike oprostila s Dr. Stein, koji će ostati u sjećanju ponajprije po dvojici hrabrih momaka koji su se obukli u njegov lik i nacrtali kvintetu osmijehe na lica. No ni Helloween nisu stajali skrštenih ruku pa su na pozornicu poslali svog Dr. Steina, koji je među ljude razbacao brdo helloweenskih bundeva (balona). Ni toga dan prije u Zagrebu nije bilo na koncertu. U usporedbi sa Zagrebom, ljubljanska je publika ovaj put ipak prošla znatno bolje što se atmosfere tiče. Sama je publika naprosto spasila koncert benda. Svojom razigranošću i odvaljenošću, zagriženim fanovstvom, u groznici iščekivanja uz svaku uvodnu detonaciju pojedine skladbe repertoara, uspješno je prikrivala lijenost svojih štedljivo i rutinski nastrojenih heroja na pozornici. Dakle, kapa dolje jedinstvenoj publici koja je disala svaki djelić sekunde neprekidno, i za Derisovih beskonačnih “vražarija” i brbljanja. U jednom trenutku mu je tijekom Dr. Stein čak i sam kolega Markus Grosskopf namignuo na vrlo pristojan način: “Tega smo slišali že včeraj!” (Yeah, we’ve heard that one last night!”), ali Andi se nije dao smesti.
Kako god okrenemo. Dobar koncert. Baš dobar koncert. S rezervom. Ali vrijedan svakog posjeta i konzumacije! Svaki pravi ljubitelj Helloweena počinio bi veliki grijeh da je ignorantski preskočio ovaj put ležeran posjet bundevara Sloveniji. Energije je ipak bilo u izobilju, pa smo usred tvrdoglave zime, uz preveliku dozu power metala, i svi ostali temeljito ugrijali promrzle kosti. Na njemačkom dijelu turneje Helloweenima se pridružuju zemljaci Pink Cream 69, inače matični bend pjevača Andreasa Derisa. Najbliži datum i lokacija Sloveniji su 11.02.2011. i njemački Kaufbeuren. Ima li netko volje za akciju?
fotografije: Aleš Podbrežnik
Reportaža je nastala u suradnji RockLine i Rock Hard Slovenija.
Setlista
HELLOWEEN: 1. Intro(AC/DC – For Those About to Rock/Happy Happy Halloween/Who is Mr.Madman?) 2. Are You Metal? 3. Eagle Fly Free 4. March Of Time 5. Guitar intro (Sascha) 6. Where The Sinners Go 7. World Of Fantasy 8. Drum solo 9. I’m Alive 10. Forever And One 11. Handfull Of Pain 12. MEDLEY: – Keeper Of The Seven Keys – King Of A Thousand Years – Halloween 13. I Want Out —bis I.— 14. Ride The Sky 15. Future World —bis II.— 16. Dr. Stein STRATOVARIUS: 1.Hunting High and Low 2.Speed of Light 3.The Kiss of Judas 4.Winter Skies 5.Stratosphere 6.Phoenix 7.Forever 8.Darkest Hours 9.Paradise 10.Black Diamond AVATAR: 1. The Great Pretender 2. Roadkill 3. Shattered Wings 4. Reload 5. Deeper Down 6. Pigfucker 7. Queen of Blades
Galerija slika
