Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Burning Rain
Izdavač: Frontiers Records
Izlazak: 1999
Trajanje: 54:38
Ocjena: 4/5
Ovo je odličan potez talijanske izdavačke kuće Frontiers Records. Hard rock sastav Burning Rain tik je pred izlaskom svog trećeg studijskog albuma naslovljenog »Epic Obssession«, koji je trebao izaći prije deset godina. Halo? Usporedno s najavljenim izlaskom novog albuma, u Frontiers Records pobrinuli su se i za reizdanje prva dva studijska albuma grupe, i to prvijenca »Burninig Rain« iz 1999. i njegova nasljednika »Pleasure To Burn« iz 2000. Ljubitelji Whitesnakea, obratite pozornost! U priču tu naime ulazi ime Doug Aldrich!
Onima kojima pozadina priče o Burning Rain nije poznata, neka naznačim da su sastav 1998. osnovala dva izbrušena glazbenika, i to gitarski virtuoz Doug Aldrich (Whitesnake, ex-Dio, ex-Lion, ex-Hurricane, ex-Bad Moon Rising) i odlični pjevač Keith St. John (ex-Montrose, ex Medicine Wheel). Sastav su svojim dolaskom zaokružili u klasični kvartet još basist Ian Mayo (ex-Bad Moon Rising, ex-Bangalore Choir, ex-Hericane Alice) i bubnjar Alex Macarovich (ex-Steelheart).
Sastav je tako snimio studijski prvijenac već sljedeće godine, nakon čega je uslijedio izlazak. Dakle, izrazito brzo. To znači da su skice skladbi bile starije i da su dozrijevale dulje vrijeme prije nego što su položene na studijsku vrpcu. Zašto? Skladbe su za prvijenac nevjerojatno izbrušene i kompozicijski do u tančine razrađene – motivski definirane. Doug Aldrich, koji je bogato iskustvo stekao višegodišnjim sazrijevanjem unutar prethodnog sastava Bad Moon Rising, već na studijskom prvijencu grupe Burning Rain dokazuje kako je izniman gitarist, jer s perjanom lakoćom isporučuje brzo pamtljive gitarske fraze po uzoru na najveće hard rock sastave (pionirskog značaja), koji su utjecali na zvučni i stilski identitet sastava Burning Rain (i na oblikovanje Aldricha kao glazbenika).
S obzirom na to da su stvari u hard rocku 1999. manje-više bile do u tančine otkrivene i skrivača u žanru više nije bilo, ono što kod Burning Rain u prvom redu privlači pozornost jest izrazita strast s kojom glazbenici pristupaju svojoj svirci. To je onaj jezičac na vagi koji ovaj album svrstava u višu kategoriju hard rock uradaka.
Na solaže i rifove kojima se Doug Aldrich predstavio na ovom albumu nije mogao ostati ravnodušan ni sam presvijetli Ronnie James Dio, koji je već tri godine kasnije pozvao Aldricha u svoj sastav Dio. Ni Keith St. John nije ostao prezren, jer je gotovo istodobno, kad i Aldrich kod Dija, preuzeo dužnost glavnog vokala legendarnih Montrose (sve do smrti Ronnieja Montrosea prošle godine). Zanimljivo – oba kasnija poslodavca Aldricha i St. Johna zovu se Ronnie (i obojica su nažalost već pokojni).
Jedanaest skladbi koje nude svestranu raznolikost, među kojima nije teško izlučiti glazbene utjecaje. Can’t Turn Back To Love umirena je poluakustična priča koja vuče na Whitesnake trikove, a veza s Whitesnakeom izrazitije je istaknuta u ubrzanoj Fool No More. Cherry Groove tipična je izvedenica nadahnuta djelima Led Zeppelina iz razdoblja »Houses Of The Holy«, otrovno povuče na LZ i Jungle Queen, dok je Can’t Cure The Fire rušilačka stampedo koja crpi iz ostavštine najbržih rifovskih izleta »crnog čovjeka« i njegovih Rainbow.
Opisane dosjetke ne lete samo na razini izbora vodećih gitarskih fraza, nego i u vokalnom pristupu Keitha St. Johna, koji se u vokalnim karakteristikama i načinu na koji pristupa oblikovanju melodije i plasiranju emocija u stihove povremeno poigrava karakteristikama vokalnih pristupa velikih Ronnieja Jamesa Dija, Joea Lynna Turnera i Roberta Planta. Keith St. John danas važi za nepravedno zanemarenog vokalista, a njegov vokalni domet i ekspoze toliko su snažni i u skladbama dominantni da izazivaju čak i veličinu vokalnih karakteristika Garyja Cherone (Extreme). Keth St. John u vokalnoj je boji nevjerojatno blizak još jednom vrhunskom američkom vokalistu. To je Kelly Hansen (ex-Hurricane, Foreigner). I tako je tu čak i »foreignerski« obojena Making My Heart Beat (i zanimljivo, vuče više na zvuk današnjih Foreigner, zbog sličnosti vokalne karakteristike Keitha St. Johna s Kellyjem Hansenom), koja međutim nosi puno oštriju, navijeniju i sirovu produkciju.
Burning Rain su dakle vrhunska vokalna i gitarska hard rock atrakcija! Njihov prvijenac, koji je tako nakon četrnaest godina dočekao prvi reizdanje, svojom autorskom snagom dokazuje da je s lakoćom izdržao test vremena i da njegovo iskonsko hard rock nasljeđe ne može zahrđati. Sva ta strast koju izražava odlični prvijenac grupe dodatno je pocementirana i istaknuta zahvaljujući još dvama važnim čimbenicima. U cjelokupni izričaj utkana je gravura blues retorike i funk groovea, što odmah potvrđuje već uvodna Smoothe Locomotion. Takva autentična iskaznica glazbene hard rock retorike albuma od tu nadalje ne popušta do njegove završne sekunde.
Postava
Keith St. John – vokal
Doug Aldrich – gitara
Ian Mayo – bas gitara
Alex Makarovich – bubnjevi
Produkcija
Doug Aldrich
Popis skladbi
1. Smooth Locomotion
2. Superstar Train
3. Jungle Queen
4. Making My Heart Beat
5. Fool No More
6. Cherry Grove
7. Can’t Cure The Fire
8. Can’t Turn Your Back On Love
9. Heaven’s Garden
10. Tokyo Rising
11. Seasons Of Autumn
12. Smooth Locomotion* (akustična verzija)
13. Can’t Turn Your Back On Love* (akustična verzija)
* … dodatne skladbe dostupne na reizdanju albuma (2013)
