Mac DeMarco: neuravnoteženo buđenje… točnije: neuravnotežena budućnost rock’n’rolla oslobađa! (2013)

Arhiv Arhiv Zadnje ažurirano 11. listopada 2026.

Mjesto: Komuna / CUK Kino Šiška / Ljubljana
Datum koncerta: 03.05.2013
Broj posjetitelja: 100
Cijena karte: Indekš 8 EUR, prodaja unaprijed 10 EUR, na dan koncerta 12 EUR, Indekš Turnir 25 EUR za 6 Indekš koncerata

Stigao je svibanj, a s njim u Ljubljanu niz urbanih koncerata pod imenom Indekš turnir. Indeks? Da, Indekš turnir oslanja se na studentsku populaciju i izravno joj se obraća: skupljanjem koncertnih ”indekš” žigova mogu se, među ostalim, izboriti za ulaznicu za kolovoški koncert trenutno najzgodnijeg mladog svjetskog sastava: Tame Impala. Kolektiv Kina Šiška od 3. do 31. svibnja priprema niz od šest koncerata manje poznatih stranih glazbenih skupina i izvođača, a otvorio ga je prošlog petka neobični kanadski mladić po imenu Mac DeMarco.

Prije nego što se bacimo na DeMarcov nastup, valja reći nekoliko riječi i o njegovu predizvođaču. Sean Nicholas Savage nipošto nije zanimljiv samo pripadnicima LGBT zajednice. U svojoj domovini, kanadskom Montrealu, njegovi nastupi smatraju se jednom od najvećih klupskih atrakcija tamošnje ”underground” scene. Savage te istog trena i nasmije i glazbeno osvoji. Njegova uživljena i mjestimice prenaglaseno patetična (ali ne u lošem smislu riječi) scenska gestikulacija odlično utjelovljuje njegovu ”Back To The Future” glazbu. Alienski androgin izgled Savagea (Steve Buscemi jr.) te modna i glazbena estetika sedamdesetih i osamdesetih privuku u tren oka. Ne mora to biti na pozitivan način, ali ubrzo ti se uvuče pod kožu. Njegova izvedenica europopa i synthpopa iz prošlog stoljeća djeluje toliko pretjerano ”cheesy”, toliko zaslađeno slatko, da pokrene na ples i izmami osmijeh na usnama i najzatvorenijem posjetitelju koncerta. Savagea krasi fenomenalan glas, koji na ovoj turneji prati samo ”smooth casio” zvuk sintisajzera, za kojim sjedi njegov prijatelj nepoznata imena. Iako na prvo slušanje njegove privlačne i tečne pop melodije ostavljaju dojam površnosti, u njegovim se tekstovima krije prava iskustvena životna dubina. O tome svjedoči i njegov najnoviji singl naslova “More Than I Love Myself”, koji smo naravno imali priliku čuti u Komuni. Pred kraj njegova nastupa pala mi je na pamet misao ”o idealnom terasnom nastupu”, ali to je vjerojatno tema za neki drugi put. Kako god, Savage nam je priredio strastven, iskren i mjestimice komičan nastup, koji je već na samom startu zacrtao večer neobičnih koncertnih vragolija.

Priznajem, Mac DeMarco me oduševio. Ulio mi je takvu količinu adrenalina i vitalne energije da nakon koncerta nisam otišao kući (kako sam planirao zbog bolesti i umora), nego sam skrenuo na Metelkovu, gdje je malo falilo da se ne sudarim s, koga drugog, nego Macom DeMarcom. Ako sam iskren, nije me iznenadilo što se cijela ekipa predvođena Macom tamo našla. Već je tijekom koncerta neprestano pozivao Slovence (o kojima je dotad znao samo to da Martin Strel dolazi iz naše zemlje) da se nakon koncerta ”zahengaju” s njim i pokažu mu Ljubljanu. Mac DeMarco novo je uzlazno ime kanadskog gitarskog indie rocka i ne bi me čudilo da jednog dana postane izvođač svjetskog kova. Atributi su na njegovoj strani. The future of rock and roll? Iako sam ga strpao u taj generički opis (”gitarski indie rock”), DeMarco je sve samo ne ”još jedan od tisuću”. Nakon što ga je prošle godine, uz izlazak prva dva albuma (2 i Rock and Roll Night Club), za svojega uzeo alternativni medijski prvak Pitchfork, ove godine DeMarco nastavlja s prodorom na scenu. Krajem ožujka i u travnju nastupao je sa suradničkim sastavom duž zapadne sjevernoameričke obale kao predgrupa trenutno najpoželjnije svjetske alter atrakcije, francuskog indie sastava Phoenix. I samo nekoliko dana nakon toga već smo ga imali priliku čuti i vidjeti u domaćoj Ljubljani.

Mac DeMarco sve je to što se o njemu govori i još više. Mac DeMarco sinonim je za ”odbijeni” nastup. Sinonim je za bezbrižni mladenački scenski egzibicionizam. Predaje se publici, predaje se glazbi. Njegovo flegmatično i spontano neuravnoteženo ponašanje daje njegovu nastupu poseban sjaj. Karakter! Jedva mu je dvadeset i dvije godine, a na pozornici se kreće suvereno i opušteno, kao da nastupa barem dvadeset godina. Magnet je za slušatelja. Osamdesetminutni koncert proletio je u tren. Tu nema mjesta za dosadu, tu nema mjesta za razgovor. To je jedan jedini zabavan rock’n’roll šus. U slabo popunjenoj (ljudi, gdje ste, vraga?) Komuni sve je djelovalo optimalno. Od zvučne perfekcije (nad kojom se oduševljavao već i Savage) do atmosfere koja je bila naprosto magična. I sve to ponajprije zbog karizme Maca i njegova benda. Posebna je zajebantska pojava i ”uvijek nasmijani i budalasti” pratnji basist, koji je upravo taj dan slavio svoj 29. rođendan i naravno nije proešao nastup bez zajedničkog pjevanja ”Happy Birthday to You…”. Kako ne. Ako sam iskren, nastup uopće nije djelovao kao klasičan koncert, nego prije kao performans. Sve je bilo fluidno i teklo je kao podmazano. Ni setliste nigdje nisam vidio.

Glazba kao igra, svijet kao igra. DeMarcovi usputni obraćanja publici bila su posebno zabavna. Iako je cijelo vrijeme govorio iz (nekog klasičnog koncertnog) konteksta, sve njegove priče i dosjetke uklapale su se u kontekst koji je te noći stvorio. Kaotično vrenje na pozornici došlo je do izražaja još više kad je spomenutom basistu pukla žica. Na površinu su izišli svi improvizatorski talenti DeMarca i njegove ekipe. U jednom trenutku na pozornici se našao i Savage (koji je cijelo vrijeme sa strane i ispred pozornice plesao s partnerom) i Commedia dell’arte bila je zajamčena.

DeMarco, koji svoju verziju rock’n’roll playa najradije naziva izrazima poput ”slacker rock” ili ”jizz jazz”, oduševio je i u glazbenom smislu. Gitarica koju je već prije nekoliko godina kupio za 30 dolara zvuči božanski. Jingle Jangle. Topao zveckavi zvuk gitarice najistaknutiji je dio njihove zvučne slike. Od te ”no-budget” tvorevine napravio je pravi objekt zanimanja i žudnje, s kojeg teško odvojiš pogled. Prizor da te strefi. Od ”cheap” zvuka napravio je umjetnost. Pritom mu jako dobro pomaže izvrsno raspoložen i međusobno uigran bend. Sposobni su za sve: od umetaka usputnog gitarskog pilanja, sanjalačkih melodija u skladbi ”The Stars Keep On Calling My Name” do melankoličnog ”groovijada” na otvaračkoj ”Cooking Up Something Good”. Među ostalim skladbama isticale su se još dinamična te (budući) anthemska jangle uspješnica ”Freaking Out The Neighborhood” i DeMarcov posljednji singl, emocijama nabijena ”My Kind Of Woman”. Za vrhunac nastupa pobrinule su se gotovo već indie ponarodnjena himna cigaretama, pamtljiva i vječna ”Ode To Viceroy” te skladba večeri, ”Still Together”. Ta intimna balada, koja oduševljava već prvim stihovima (in time she’ll see, that her and me/were meant to be together/and time will pass, it may go fast/but we’ll still be together/and where I go, she’s at my side/half of my life together/it’s easy love, fits like a glove/from up above together), a poslije još i više fascinantnim DeMarcovim falsetom, ujedno je i zaključila večer. Jedan, dva, tri i bilo je gotovo.

Svjedočili smo koncertu viših razina, koncertu koji nudi sve što rock glazba uopće može ponuditi: ironiju, ludilo, zabavu, odlične rifove, pamtljive melodije, alkohol (i droge??), zajedničko pjevanje (i pijuckanje), improvizaciju itd. Elemente nastupa mogao bih nabrajati još dugo u noć, ali poanta je drugdje. DeMarco i društvo nisu samo predstavili svoju glazbu, nego su stvorili posve svoj svijet. Zapravo je to bio koncert koji se odvijao u njihovoj domaćoj dnevnoj sobi, a ne u maloj dvorani Kina Šiška. Jedno znam nakon tog koncerta sigurno: ako DeMarco ubuduće bude nastupao igdje u blizini Slovenije, to jednostavno neću smjeti propustiti. Previše su dragocjeni u današnjem svijetu generičnih nastupa ovakvi oslobađajući nastupi. Predlažem da me slijedite. Barem ovaj put. A da zaokružim s početnom i okvirnom temom događaja: 12. svibnja u Kinu Šiška slijedi sljedeći koncert iz serije Indekš turnira. Ovaj put će na pozornicama Komune odjekivati ritmovi sastava Esben and The Witch, a samo tri dana kasnije tamo će nastupiti sastav Retro Stefson (novo islandsko čudo). Vidimo se.