Autor: Primož Novak
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Video: Primož Novak
Mjesto: Ljubljana / Channel Zero / Slovenija
Datum koncerta: 02.11.2014
Broj posjetitelja: 50
Cijena karte: 18,00€ / 22,00€
Jesenska koncertna sezona u punom je jeku. Ovaj put na red su došli i obožavatelji modernog metalcorea, i to s engleskim sastavom Bury Tomorrow, koji sa svakim albumom postaje sve popularniji. Zadnji put su se oglasili sa škotskim Bleed From Within i japanskim Crossfaith u Orto Baru, a sada su glavna faca bili baš oni. Na turneji ih je pratio australski sastav Houses Like Hands.
Kad čovjek uz metalcore očekuje da će predgrupa biti nešto u stilu samih Bury Tomorrow, može se debelo prevariti. Sekstet Houses Like Hands bio je neka čudna mješavina današnjih alternativnih rock i post-hardcore sastava. Na trenutke je čak djelovalo da bi sastav htio posezati za elementima progresivnog rocka, ali prilično neuspješno. Sama glazba bila je inače relativno slušljiva, ako izuzmemo kičaste klavijature i previše zaslađen vokal. Sa samom zaslađenošću sastav je dosegnuo vrhunac kad je odsvirao skladbu Torn, obradu australske pjevačice Natalie Imbruglie. Time je sastav potvrdio da bi možda bilo bolje da svira na nekoj maturalnoj zabavi, jer su same skladbe djelovale kao da su prerađene za soundtrack neke američke romantične komedije u kojoj glavne uloge imaju Adam Sandler i Jennifer Aniston.
Kod Bury Tomorrow je naravno došlo do žanrovskog preokreta. Sastav je posljednjih godina stekao veliku prepoznatljivost. Pogotovo su u domaćoj sredini nedvojbeno priznati, ali i u ostatku svijeta im očito ne ide loše, s obzirom na to da su se dovezli u više nego pristojnom autobusu.
Bury Tomorrow su, sudeći po reakciji publike, odsvirali svoj set više nego uvjerljivo. Snažnih rifova doista nije nedostajalo, breakdowni nisu bili predugi, a i sam zvuk bio je izražajan. Pa, nisu izostali ni pjevni refreni, koje je pridonio gitarist. I tu se cijela stvar zaglavi, jer Bury Tomorrow u odnosu na mnoge današnje metalcore sastave ne donose ništa novo. Djeluju prosječno, njihove skladbe su predvidljive i jednostavne. Uz lijepe refrene bili su često prisutni rifovi koje koriste i punk rock sastavi. Doduše, u tome nema ničega lošeg, ali sastav više nego očito radi na tome da jednostavnošću i povremenom nježnošću privuče veću publiku. Svakako, sastav ima vjerne pristaše. Ni na ovom koncertu nije manjkalo moshpitova, skakanja i circle pitova. Sama uigranost bila je inače solidna, pješačio je solo gitarist, koji je pridonio mnogo melodija, ali ga se nažalost previše nije čulo. Bury Tomorrow su inače s tri albuma više nego dovoljno uvjerili da engleska metalcore scena s lakoćom konkurira američkoj. Ali da bi iskoračili iz prosjeka generičnih sastava, trebat će im još puno kilometraže.
Channel Zero je s Bury Tomorrow dobio dobru dozu današnjeg metalcorea koji naglašava melodičnu stranu. Jedino je predgrupa bila izvan konteksta, ali čudna kombinacija žanrova na turnejama danas je već stalna praksa.
Galerija slika
