Autor: Rok Klemše
Izvođač: Dickless Tracy
Izdavač: On Parole Productions
Izdanje: year_month
Trajanje: 45:00
Ocjena: 4/5
Brežiški veterani domaće metal scene Dickless Tracy dokaz su, ako ni zbog čega drugog, velike upornosti, jer nije bilo malo trenutaka kad su u bendu djelovala samo braća Cepanec. Šesnaest godina postojanja benda i (tek) četvrti studijski album ipak se čini malo, no među četiri punokrvna albuma stane lijep broj splitova i demo snimaka. U grind duhu, dakako. Uz to, tijekom neprekinutog djelovanja od 1997. stotine koncerata kod kuće i u inozemstvu, a prije pet godina i prvi pravi, profesionalni, ako baš moram, studijski album Halls of Sickness. Nakon šetnje mračnim hodnicima bolesti Dickless Tracy sada na Paroxysm of Disgust nude jedanaest izljeva death metal gnusa.
Paroxym of Disgust je s jedne strane logičan nastavak Halls of Sickness – većina albuma pliva u toksičnim vodama prljavog, primitivnog, staroškolski zvučećeg death metala. S druge strane, novi album je i podsjetnik na još prljaviju, grind prošlost benda, jer su iznova snimljene tri klasike, Revenants, Reincremation i The New Domination, a s njima ruku pod ruku korača grindčina Boneyard kultnih američkih Impetigo. Unatoč tome što je na albumu riječ o mješavini starog i novog, album ne zvuči razlomljeno, nego tečno i koherentno. Stare se pjesme u malo osvježenom izdanju lijepo slijevaju s novim prljavštinama, koje s do sada najsavršenijom produkcijom zvuče za Dickless Tracy gotovo preslatko. No s druge strane tako još više dolazi do izražaja brutalnost i udarnost i starog i novog materijala, koji Dickless Tracy predstavlja u prilično svježem i pomalo drugačijem izdanju nego što smo bili navikli do sada.
Temelj i dalje ostaje većinom polagano kotrljajući death metal, naizgled jednostavni, ali učinkoviti rifovi, grmeći Cepov kruležac te udarni i razigrani bubnjevi, koji se ne temelje na stalno ponavljajućim uzorcima, nego su šareni i nude i više od onoga što bi se moglo očekivati od death metal bubnjeva. Uz to, pjesme većinom sve imaju svoju dušu (iako izopačenu do srži), što album pristojne duljine od četrdeset i pet minuta spašava od mogućeg pada u jednoličnost. Tu su i pojedini djelići pjesama koji sami po sebi razbijaju monotoniju i iznenade trenucima na koje od Dickless Tracy nismo baš navikli svaki dan. Pritom prednjače bogohulni šus Anathema (Possessed By Christ), koji zvuči kao nešto što bi iz sebe izbljuvala i ispljunula Regan iz Egzorcista, još više groovy završetak Through the Maze of Lust, lomatanje u Virus (s obveznim »UGH!« u stilu Toma Warriora), vjerojatno najbolja pjesma albuma Realm of Fools sa svojim black metal izletom te disonantni solo izlaz Tomb of Doom na samom kraju albuma.
Paroxysm of Disgust je bez sumnje najzrelije izdanje Dickless Tracy, koje unatoč malo uglađenijem zvuku i dalje nudi ono što od brežiške četvorke najviše očekujemo: autentičan death metal gnus!
Postava
Tomi Cepanec – vokal, gitara
Ivan Cepanec – bubnjevi
Andrej Šepec – gitara
Domen Majcen – bas
Produkcija
Dickless Tracy / Nenad Čekrlić / Luka Božič
Popis pjesama
1. Revenants
2. Anathema (Possessed By Christ)
3. Through the Maze of Lust
4. Reincremation
5. Ever Haunting Presence
6. Beautiful Yet Deformed
7. Realm of Fools
8. Virus
9. Boneyard
10. The New Domination
11. Tomb of Doom
