Candle Nine – “Nepopolnost je izvor ljepote” (2013)

Arhiv Arhiv Zadnje ažurirano 12. lipnja 2026.

Mjesto: e-mail
Datum intervjua: 04.11.2013

Već poznaješ Candle Nine? Riječ je o svojevrsnoj mješavini glazbenih žanrova poput alternative, electronice, IDM-a ( Intelligent Dance Music – aka Braindance), “glitcha”, industriala, post-industriala i noise rocka.

“Beauty comes from imperfection” moto je glazbenika Candle Nine, koji se zove Stéphane Jean Michel. Rođen je u gradu Bay City (savezna država Michigan, SAD), a trenutno je nastanjen u Chicagu (Illinois, SAD). Još od svojih skromnih početaka, kad je još važio za tekstopisca koji stvara uz brenkanje na akustičnoj gitari, oduvijek je rado istraživao glazbenu estetiku u već slušanoj i poznatoj formi te njezino prepakiranje, nazovimo to radije “provokativnom reciklažom”, koja u stvaralačkom smislu nudi nešto novo, drugačije.

Njegovo prvo iskustvo sa “sekvencerom” 2006. usmjerilo ga je u nove žanrovske sfere. U njima se izdašno ugleda na “break” projekte kao što su Gridlock, Haujobb, Converter i Download. Njihova je uporaba u elektronskoj glazbi i IDM-u vrlo omiljena i pridonijela je njezinoj popularizaciji.Glazba Candle Nine oštra je, destruktivna, nerijetko začinjena kompleksnim ritmovima i ritmičkim prijelazima, a istodobno sa svojevrsnom mješavinom ambijentalnih zvukova, “glitch” sintisajzera i udaraljki vrlo je i osobna, ako ne i dirljiva.

Godine 2010. Candle Nine objavio je svoj studijski prvijenac “The Muse In The Machine”, na kojem svjedočimo slikanju zvučnog krajolika futurizma, koji budi zanosnu smjesu mračnih raspoloženja uravnoteženih bljeskovima “svijetlih” sintisajzerskih zavjesa. Skladbe obilježava izuzetna dinamika i uključivanje mnogih različitih glazbenih elemenata, kao i faza. Primjer takve kompozicije je pjesma “Penumbra”, koja uvodno svojim povremeno strašnim, ali udarnim zvukovima izvlači iz slušatelja najmračnije misli. Tom dijelu potom slijedi avantura iskustva prema “pročišćenju duše” kroz pozitivno usmjerenu “glitch power noise” melodiju koja podiže kompoziciju prema svjetlu. Candle Nine ne podnosi stanje inercije. Njegova glazba iskustvo je perpetualne promjene glazbenih formi!

Dana 01.11.2013. Candle Nine objavio je svoj drugi studijski album “Lost + Directionless”. Već sam naslov albuma nagovješćuje da slušatelja, kao zasebni osobni identitet, navodi na traženje vlastitog puta. Svrha albuma je da u svakom slušatelju, prepuštanjem meditaciji ambijentalnih ritmova, probudi jedinstveno doživljavanje njegova sadržaja. Pjesme “Nowhere” i “Nausea” podsjećaju na udarne i fragmentirane ritmove s prethodnog albuma, ipak je “Lost + Directionless” u usporedbi s prvijencem puno mirniji i melodičniji. U iskorištavanju klavijatura još je iskorišteniji i savršeniji, a Candle Nine nadogradio je i vokalne aranžmane. Riječ je dakle o albumu koji će smjesta utažiti veliku žeđ koja se nakupila kod ljubitelja Candle Nine tijekom tri godine dugog čekanja na novi studijski uradak.

Kad si osjetio da svoje misli i osjećaje želiš početi izražavati kroz glazbu?
Candle Nine: Umjetnost me oduvijek privlači. Dok sam bio još sasvim mlad, puno sam se bavio crtanjem i slikanjem. I danas rado nešto naslikam, no prije svega sam oduvijek gajio duboku ljubav prema glazbi. Tek u tinejdžerskim godinama počeo sam uz pomoć akustične gitare pisati svoje pjesme. Uvijek mi se sviđalo kako se ideje mogu izraziti kroz glazbu na različite načine. Na primjer, kako neka klasična komponenta u nama može pobuditi toliko različitih emocija i pokrenuti toliko misli, a da nitko ne izgovori ni jednu jedinu riječ. Zvuk mi je na taj način zanimljiv.

Kako ljudi reagiraju na tvoju vrstu glazbe?
Candle Nine: Mislim da svaki slušatelj na nju reagira na svoj način. Dok je moj motiv da sam iznosim vlastite osjećaje kroz ideje u glazbi koju stvaram, nije mi namjera da ih slučajno namećem slušateljima. Ispravno je da svatko tko posluša moju glazbu stvori svoje mišljenje o njoj i prepusti se glazbi do te mjere da ona iz njega izvlači njegove osjećaje. Jedina je svrha da glazba dotakne slušatelja. Nije važno kako. Ako ga dotakne, onda je moj cilj postignut.

Osjećaš li da si već dosegao vrhunac svog stvaralaštva ili je on tek na putu?
Candle Nine: Definitivno osjećam da je još na putu. Iako sam oduvijek uživao u onome što sam do sada stvorio. Tijekom stvaranja upoznao sam mnogo divnih ljudi, koji su izvrsni glazbenici i skladatelji, mnoge među njima ubrajam u svoje velike osobne prijatelje. Stalno učim od njih i tako se razvijam, rastem i sazrijevam kao umjetnik. Zato je teško reći kada ću zapravo biti na vrhuncu karijere. Na vrhuncu autorske kreativnosti. Vrhunac umjetničke kreativnosti nije jednak vrhuncu komercijalnog uspjeha i to treba strogo razdvajati.

Dotaknimo se malo tvog prethodnog albuma “The Muse In The Machine“. Na kraju albuma nalazi se remix dviju pjesama na kojima su surađivali izvrsni izvođači Access To Arasaka and Autoclav1.1. Kako je došlo do te suradnje?
Candle Nine: Remix obiju skladbi na kraju albuma ideja je Tympanik-a. Budući da je to bio moj prvi album, mislilo se da bi to bio dobar potez koji bi privukao pozornost ljudi. Sam tih dviju skladbi stvarno ne smatram dijelom albuma. Riječ je dakle o dodatnim skladbama. Ipak su mi oba remixa draga. Imao sam mogućnost izabrati koga ću pitati za remixe, a Access to Arasaka and Autoclav1.1 bili su moj prvi izbor.

Tri godine čekali smo tvoj novi album. Koja je njegova osnovna poruka?
Candle Nine: Album se fokusira na temu identiteta. Kako nas naša iskustva, odluke koje donosimo i sitnice mogu oblikovati u to što jesmo. Kao neka vrsta pitanja “Tko sam ja?”. Pitanje koje nikad ne dobije odgovor i nije ni zamišljeno da ga dobije. Isprva sam sve napore usmjerio u to da album uopće izađe. A sada, kad je napokon vani, nemam više nikakvih posebnih očekivanja. Samo se nadam da će ljudi uživati u njemu. Svakako se još moram pobrinuti i za odgovarajuću distribuciju novog izdanja.

Kakvi su tvoji planovi za budućnost?
Candle Nine: Imam plan koji ću ostvariti sasvim uskoro. No trenutno se ne bih htio odmah i prebrzo udubljivati u njega. To zato da se ideje za njega ne bi počele razvijati u drugom smjeru. Ideja koju mogu spomenuti jest da sam prije nekog vremena napola u šali rekao da ću, ako je već tvrtka Propellerhead dodala MIDI (Musical Instrument Digital Interface) kao podršku glazbenom softveru Reason, onda sam cijeli projekt napraviti u tom MIDI “podupiratelju”. Trenutno naime koristim Cakewalk SONAR Producer. Reason je pak suprotnost onome što nude SONAR, Pro Tools ili Logic. Dakle, riječ je o minimalnom dodatku koji uključuje puno audio snimanja i manje usredotočenja na samo skladanje i produkciju. Uz sve to ustanovljujem da si nakon gotovo trogodišnjeg “živciranja” i borbe s traženjem pravog zvuka za “Lost + Directionless” obavezno moram uzeti malo pauze.

Kao što znaš, Slovenija je mala zemlja, s jedva dva milijuna stanovnika, u kojoj IDM i industrial glazba nisu toliko razvijeni. Što bi za kraj poručio našim čitateljima?
Candle Nine: Vjerojatno bih trebao početi s mišlju da osobno stvarno ne volim “scene”. Ne osjećam da “scene” zaista pridonose većoj motivaciji, inspiraciji i kreativnosti u samoj glazbi i u umjetnicima zbog kojih tvrde da se druže zajedno. Uvijek sam imao osjećaj da “scene” postoje samo zato da bi održavale same sebe. Zato smatram da termini IDM i industrial, koji se često zlorabe kao vodilja za grupiranje ljudi u “scenu”, uopće nisu toliko važni. Važna je naime samo glazba. Naravno, razumijem da “žanr” ima svoje mjesto i svrhu, no često slušatelju zamagli prostor da lakše razlikuje dobru od loše glazbe. Žanrovska klasifikacija je svakako do neke mjere dobra. Pogotovo kao putokaz za one koji otkrivaju glazbu. Važno je pritom da ne postaneš zarobljenik okvira koji definira žanr, jer zbog toga možeš stagnirati u okviru predrasuda koje ti usadi podređivanje odabranom žanrovskom kalupu.

Više korisnih informacija o Candle Nine nalazi se i na dolje navedenim poveznicama:
https://www.facebook.com/candlenine
http://candlenine.bandcamp.com/
https://soundcloud.com/candle-nine
http://flavors.me/candlesayshi
https://twitter.com/candlesayshi

intervju pripremila i tekst prevela: Nina Ferkolj
uredio: Aleš Podbrežnik

https://www.youtube.com/watch?v=xE9_3QjSE08