Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Velden am Wörthersee (Vrba na Koruškom) / Bluesiana Rock Cafe / Austrija
Datum koncerta: 16.04.2015
Broj posjetitelja: 60
Ono što je ostalo na zgarištu velikana progresivnog rocka, jedne od najzanimljivijih i najuzbudljivijih grupa, odnosno onih rock formacija koje bez zazora možemo svrstati među pionirske ili čak inovatorske, a to su Emerson Lake & Palmer, danas utjelovljuje trio imenom Carl Palmer ELP Legacy. To je onaj poznati »P« u kratici ELP i pripada gospodinu Carlu Palmeru. Jedan od najcjenjenijih i najprepoznatljivijih bubnjarskih virtuoza planeta, koji je ove godine napunio okruglih 65, u relativno kratkom je roku po treći put posjetio Velden am Wörthersee i klub Bluesiana Rock Cafe. Očito bubnjarskom velikanu silno godi mala intimna klupska pozornica. Posljednjih godina kreativnost održava u triju u kojem su još gitarski virtuoz Paul Bielatowicz i ništa manje vješt basist Simon Fitzpatrick.
Bluesinaa je odnedavno malo pomaknula satnicu koncerata, pa se oni počinju barem sat vremena ranije. Točno u pola devet navečer veliki Carl Plamer u društvu dvojice mnogo mlađih pratitelja prošetao je kroz prostor kluba, koji je ovaj put posjetilo tek kojih 50 progresivnorockovskih zanesenjaka koji ipak nisu skrivali svoju gorljivost.
Za uvod su Carl Palmer ELP Legacy odabrali pravu budnicu, s namjerom da temeljito pročiste slušne kanale prisutnih, pa su se prihvatili Wagnerove Ride of the Valkyries, iz njegova djela, odnosno tetralogije »Prsten Nibelunga«. Koncert su otvorili vatreno i u skladu s očekivanjima, s visokom i čvrstom napetoću svih raspoloživih mišića. Palmer je ovaj put ostavio oba gonga kod kuće, jer su mu bubnjevi ionako gotovo štrcali preko ruba male pozornice Bluesiane. Glasan koliko god može biti, dobio je dodatnu potporu u Bielatowiczevoj otrovno prejako distorziranoj gitari, a osjećaj je bio sličan kao prije dvije godine, kad je Palmer ovdje nastupio zadnji put. Hoće li zidovi, strop i krov izdržati sve te vibracije goleme pozorničke eksplozivnosti? Trio je već na početku razvio izniman hipervirtuozitet koji je oduzimao dah. I druga točka iznenadila je većinu koja je očekivala uvodni napad ELP klasicima. Trio se odlučio izvesti djelo francuskog skladatelja Jean-Philippea Rameaua naslova Rondeau Des Indes Galantes, a u trećoj je skladbi publika znatno oživjela, jer ju je trio udario ravno s Welcome Back My Friednds, prvim dijelom legendarnog ELP epa »Karn Evil 9«.
Zadržimo se načas na jednom kratkom objjašnjenju: kako trio bez Hammond orgulja uopće može izvoditi ELP klasike? Sve Emersonove (Hammond, moog, modular) linije, pa i vokalne Grega Lakea, adaptirane su za sviranje gitare i bas gitare. Najteži teret preuzima na svoja pleća gitarist Paul Bielatowicz, a brižno ga nadopunjuje Simon Fitzpatrick. Potonji je te večeri na ramena objesio i Chapman Stick, koji mu je dobro došao kad je kroz wah efekt držao sve vokalne linije iznenađujućeg uvrštenja u repertoar tog večera. Izvedbe klasika 21 Century Schizoid Man. Palmer je prije izvedbe te točke rekao da su ELP, kad su nastali, na početku neprestano svirali upravo taj King Crimson klasik. Još prije toga iznenadili su tim više jer su odsvirali adaptaciju Holstova mračnog Mars God of War, nadahnutu King Crimsonima, no verzija tria nikako se ne može mjeriti s apokaliptičnošću verzije King Crimson. Svi metalci među uglavnom sijedom publikom najviše su se razigrali uz zvukove ubojitih simfonijskih progrockovskih rušitelja »Barbarian« i »Knife-Edge«, gdje je Emersonovo divljačko zabadanje noževa među tipke uspješno zamijenilo razdraženo rezanje Bielatowiczeve električne gitare.
Palmer se nikako ne da. Sa svojih krepkih 65 godina održava izniman vitalitet. Nevjerojatno je brz i precizan. Razvijao je izvanrednu rušilačku snagu, izvanrednu potenciju. Svirao je kao da svira posljednji put. Izuzetno zahtjevan repertoar trio je u zahtjevnosti izvedbe samo stupnjevao iz minute u minutu koncerta. Večer je dosegla vrhunac, odnosno finalni krešendo, kad je Palmeru pripao zaključni solo u adaptaciji djela skladatelja Aarona Coplanda Fanfare for a Common Man, a publika je bučnim pljeskom izmamila u bisu od tria još jednu adaptaciju Coplandova djela. Hoedown, naravno. Vožnja po ostavštini ELP-a dakle bez kočnica i sadržajnih ustupaka. Upravo su u tim adaptacijama djela klasika ELP zapravo drsko rečeno uvezli u klasiku vrstu punk ekscesa. Samo što su znali svirati. Prokleto dobro svirati.
Svi smo naravno nestrpljivo čekali Tarkus. Njega je bend odsvirao u cijelosti. Pritom je pomogao sebi s nekoliko sitnih programskih uzoraka koji su dolazili s miksete (primjerice uvodni ton). Potpuna fantastika. Trio je iznimno zahtjevnu točku u adaptaciji u odnosu na izvornik maksimalno izbrusio. Upravo su u toj točki Fitzpatrick i Bielatowicz znatno izmjenjivali Lakeove vokalne linije. Bielatowicz je nekoliko tonova doduše površno odsvirao, ali u cijelom tom preširokom oceanu preostalih tonova i prokletoj brzini kojoj moraš slijediti korak, to su zanemarive i zapravo očekivane primjedbe minorne važnosti. Publika je pak doživljavala pravu ekstazu.
Fitzpatrick i Bielatowicz dobili su svaki svoju solo točku, a dok su ih izvodili, Palmer se okrenuo leđima prema publici i hladio lice ventilatorom koji je bio postavljen iza njegova bubnjarskog sjedala. Bielatowicz je u svojoj solo točki upozorio da nije samo klasično školovan glazbenik, nego i gitarist koji je puno naučio od britanskih inovatora koji su utemeljili progresivni rock, među koje zasigurno spadaju Steve Howe i Steve Hackett. Malo kasnije Fitzpatrick je doslovno očarao publiku kad se prihvatio cjelovite izvedbe Toto hita Rosanna. Cjelovita i njegova adaptacija, zajedno s vokalnim linijama. Zapanjujuće uspjela verzija. Odsvirana vrhunski!
Nastup je trajao sat i tri četvrt. Jednom riječju: zapanjujući briljantan. S obzirom na to da bend svira zajedno već pet godina, u tom su vremenu usavršili svoju igru, percepciju, kemiju. Posjeduju još više kontrole i pristupaju s još većom vehementnošću. Pod je bio doslovno zasut nizom efekata koji su služili proizvoljnom »izvijanju« zvuka. Carl Palmer bio je te večeri i silno dobro raspoložen te se među obraćanjima publici neprestano smiješio i izmamio i poneku sočnu šalu. Carl Palmer ELP Legacy čuvaju ostavštinu ELP-a na mah uvjerljivo. Ima trenutaka u kojima čovjeku ipak nedostaje zvuk Hammonda, no većinom su osvježeni aranžmani ELP klasika nadasve uspjeli, a kad ih trio prihvaća s izvanrednim eruptivnim zaletom, kako su to nekoć činili ELP, ostaje samo jedna misao. Misao velikog divljenja.
Setlista
1. Ride of the Valkyries
2. Rondeau Des Indes Galantes
3. Welcome Back My Frineds
4. Fugue in D Minor
5. Knife Edge
6. Jerusalem
7. Mars God of War
8. 21st Century Schizoid Man
9. Guitar solo
10. Trilogy Theme
11. Trilogy
12. Bass solo
13. Barbarian
14. Carmina Burana
15. Rondo
16. Tarkus (cijela verzija)
17. Fanfare for a Common Man (incl. drum solo)
—bis—
18. Hoedown
Galerija slika
