Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Grado (Gradež) / Diga Nazario Sauro / Italija
Datum koncerta: 28.07.2012.
Broj posjetitelja: 1500
Cijena karte: 35,00€
Simple Minds su jedni od onih zvučnih velikana koji su svoj glazbeni zanat prenijeli iz »zlatnih osamdesetih«, koje su ih okitile golemim komercijalnim uspjehom, i nikad nisu prestali s radom! Artistički se razvijaju i danas. Na planetu je još podosta dinosaura koji se i dalje kotrljaju, a karijeru su započeli krajem sedamdesetih, nadahnuti tadašnjom punk ekspanzijom. Na prijelazu u osamdesete utemeljili su new wave pokret, a uz dodatak mozga i žanr post punka. To su grupe koje su razvile autentičnu samoniklost u glazbenom izrazu i odmah su prepoznatljive. Svaka u svom glazbenom smjeru, pa je art komponenta kod svake od njih vrlo snažna. Spektar dometa samonikle autorske ekspresije širok je i poruke mu sežu duboko, mogu reći i da je pomalo pretjerano izazovan. Ako izuzmemo U2, koji su se do danas dodobra zalizali sa svim korporacijama i svoj art intelekt zatajili još davno, i oslonimo se samo na (preostale) vršnjake Simple Minds koji su aktivni i danas, riječ je o valu grupa s Britanskog otočja, od The Cure do ponovno aktivnih Ultravox i Kajagoogoo, pa Spandau Ballet, Duran Duran i New Order, ovamo možemo ubaciti čak i Depeche Mode, a SAD je taj trenutak uhvatio s grupama poput The Cars i (umirovljenih) Talking Heads. Njihova zajednička točka, uz komercijalni uspjeh osamdesetih, bila je integracija sintisajzera. Svaka od nabrojenih grupa to je ostvarila na svoj način. Izvornoj »banalnosti« punk glazbe te su postave dakle dodale mozak i razvile samonikli lik artizma glazbenog zanata.
Simple Minds su među nabrojenima, naravno, išli posve svojim putem glazbene propovijedi. Za te grupe, kao i za Simple Minds, često je karakteristično oštro hrvanje s retorikom pop glazbe, u doba trendovskih porivâ osamdesetih. Ono što smo tada kod Simple Minds tretirali kao komercijalni uspjeh, s godinama je do današnjeg dana po svojoj kvaliteti preraslo u cijenjeno djelo art ekspresije. A cijena tog djela s godinama samo raste.
U sklopu ovogodišnjeg festivala “Grado Festival Ospiti d’Autore 2012”, koji se svake godine održava u mjestašcu Grado (Gradež), smještenom na poluotoku u Tršćanskom zaljevu u Italiji, 28.07.2012. na koncertnom nastupu javili su se legendarni britanski new wave rockeri Simple Minds. Slobodno možemo reći veliki Simple Minds – grupa koja je u karijeri prodala ukupno preko 40 milijuna albuma! Nastupom Simple Minds ovogodišnje je izdanje festivala zapravo i zaključeno.
Turneja je u veljači i ožujku ove godine nosila naziv “5×5 Live”, i to zato što su Simple Minds obećali da će u koncertnom repertoaru odsvirati po pet skladbi sa svakog od prvih pet albuma. Tako »strašno« ipak nije bilo, što znači kraće koncertne setliste. “Produžena” turneja za ljetne festivalske nastupe, preimenovana u »5×5 Live plus Hits«, udarila je u Italiju 26.07.2012. s prvom stanicom grupe u Modeni, a dva dana kasnije uslijedio je dolazak Simple Minds u ljetovališno primorsko mjesto Grado, nadomak slovenske granice, kod grada Monfalcone (Tržič).
Simple Minds su tako i ljetni dio nove europske turneje posvetili promociji izdanja kutije sa šest CD-ova “Simple Minds X5”, koja je izašla preko izdavačke kuće EMI Records 20.02.2012., a u njoj je remasteriranih prvih pet studijskih albuma grupe, i to: “Life In A Day”, “Real To Real Cacophony”, “Empire And Dance”, “Sons And Fascination/Sister Feelings Call” i “New Gold Dream (81, 82, 83, 84)”. Šesti CD tog izdanja kompilacija je neobjavljenog materijala i B strana objavljenih singlova.
Sat pokazuje 21:25 kad se spektakl otvara. Dupkom puna arena, koncert koji je zapravo već dobar mjesec prije događaja bio potpuno rasprodan, potvrdila je izuzetnu popularnost Simple Minds u Italiji kroz sve godine djelovanja grupe. Tome je djelomice pridonijela i Kerrova trajna nastanjenost na Siciliji, gdje kao naturalizirani Talijan već niz godina živi u gradu Taormina (jedna od skladbi s albuma Simple Minds »Black and White 050505« (2005) po tom je gradu dobila i naslov). Tamo Kerr kao vlasnik vodi hotel »Villa Angela« s prekrasnim pogledom na Jonsko more. Da koncerti Simple Minds u Italiji nisu nikakva jeftina šala, svjedoči i RockLine reportaža od 03.08.2010., kad su legende new wave pop art rock zvuka nastupile u mjestašcu Spilimbergo kraj Vidma! Ni tada su gradski trg uspjeli napuniti do zadnjeg kutka usijanom talijanskom publikom – RockLine reportaža OVDJE.
Setlista je i na koncertu Simple Minds u Gradu bila doista sanjska. Upravo zbog neprestanog mijenjanja koncertnih setlista, čak i unutar same turneje, posjeti koncertima Simple Minds zadržavaju veliku privlačnost. Od početka do kraja nastupa grupa te drži u šahu svojevrsnom magijom koju mogu stvoriti samo oni sami. San svakog pravog Simple Minds zaljubljenika tako se u tren oka ostvari kad se nađe u svojevrsnom svijetu koncertne re-kreacije glazbenog svijeta Simple Minds. Prve redove ispunile su zagrijane četrdesetogodišnjakinje koje su se pretvorile u razigrane tinejdžerice i bezbrižno jele Kerru i ekipi iz ruke od prvog ispaljenog takta i note do zadnje zvučne strukture i reflektorske zrake tog čarobnog večeri. Osjećaji nabijeni emocijama podsjećali su na one koje smo doživjeli u Ljubljani na koncertu »divljih dječaka« Duran Duran prije dobra dva tjedna – RockLine reportaža OVDJE.
Simple Minds su na pozornicu istupili u postavi kvinteta, i to Jim Kerr (vokal), Charlie Burchill (gitara), Mel Gaynor (bubnjevi), Andy Gillespie (klavijature) i novopridošli član postave, iskusni basist Ged Grimes, koji je u rujnu 2011. u ekipi Simple Minds zamijenio Eddieja Duffyja. Da ćemo čuti skladbe Celebrate i I Travel (»Empires And Dance«, 1980) ili Love Song (studijski prvijenac »Life in a Day«, 1979), bili su dakako tihi grešni snovi, koji su se naposljetku i ostvarili. A to je bio tek početak koncerta.
Postava je u izvrsnoj formi. Osjeti se da Simple Minds stalno sviraju. Jim Kerr je opet u tren oka preuzeo svu pozornost jer važi za izvanrednu scensku figuru, ispunjenog i isklesanog karizmatičnog nastupa. Ne samo njegova, na kilometar prepoznatljiva boja glasa i vokalni pristup, nego i samo vođenje scenske igre, za koju je karakterističan neki »tribalni osobno-meditativni pjevačev ples«. On zaokružuje spontano previjanje sastavljeno od plejade opušteno vođenih pokreta, gotovo manekensko držanje koje naglašava glazbenikov seksepil i izrazito zarazan šarm, zbog čega je većini pripadnica ženskog spola, naravno, bez zadrške zastajao dah. U tom je elementu Kerr pravi kandidat uz bok Bryanu Ferryju i, nažalost, prerano preminulom pjevaču INXS-a Michaelu Hutchenceu! Kerr je više puta stao posve na rub pozornice i rukovao se s fanovima u prvim redovima, zauzimao svoju karakterističnu, napola čučeću, napola klečeću teatralnu pozu, omatao se kabelom na kojem je ozvučen mikrofon. U jednom je trenutku Kerr zaboravio kleknuti i iz klečećeg položaja unatrag se čak ispružio na pod pozornice, s podignutim rukama u zraku. Vokalna interpretacija dakako održava razinu propovijedi Simple Minds te je zrelošću samo produbljuje i nadograđuje. Kerr je u toj galaksiji možda čak i jedina primjerena zamjena za Bona u U2! Neka do toga nikad ne dođe, ali ipak, zanimljiva je teza. Uz to što Bono može samo učiti od profinjenosti Kerrova gentlemanstva, zapravo scenske gospodstvenosti, u komunikaciji s publikom.
Kerrov nerazdvojni kolega Charlie Burchill izvanredan je gitarski majstor koji fascinira kratkim, a jezgrovitim pokretima izuzetne gipkosti zvučnih struktura. I danas ih vjerno pokreće njegov bijeli Gretschov “sokol” (njega smo početkom ovogodišnjeg srpnja vidjeli u Kinu Šiška, opasanog oko tijela Billyja Duffyja – The Cult – RockLine reportaža OVDJE), kao i Gibsonovi Les Paulovi. Burchill je čovjek koji u suzvučju s klavijaturistom Gillespiejem zna glazbu Simple Minds opskrbiti slikovitim ambijentalnim elementom, a taj se čvrsto drži glazbenog izričaja grupe kroz cijelu njezinu karijeru. Majstor izvijanja gitarskih tonova kroz plejadu zvučnih efekata uporabom gitarskog sintisajzera, obilnom uporabom »sustain« efekta, naprosto je veliki guru manipulacije gitarskim zvukom. Ako se ukratko opet osvrnemo na usporedbu s U2, Burchill je opet mnogo sofisticiraniji i izazovnije podražljiv, izražajno pronicljiviji instrumentalist od svog vršnjaka, U2-ova The Edgea. Upravo je taj element glazbe Simple Minds utjecao na kasnije glazbene generacije, među njima i na onu koja je produbila element post rock žanra (predvođenu Radioheadom). Kontrastiranje izričaja zvuka Simple Minds time još nije završeno. Tu je i cijela ritam linija. Ona prati jedinstvene ritmove koje čvrstom rukom održava Mel Gaynor, snažno podkovane zveckavim pulsiranjem bas nogu. Zapravo je bas linija često tvorac osnovnih melodijskih formi u popunjavanju spektra zvučne slike grupe i u mnogo slučajeva predstavlja izrazito kontrastno uravnoteženje pečatnom vokalu Jima Kerra. Zapravo bas gitara, uz Kerrovu pojavu i vokal, najotvorenije produbljuje sam seksepil glazbe Simple Minds.
I svi ti elementi glazbe Simple Minds potencirali su kontrastni zenit u Gradu tog večeri. Veličanstveno druženje s profinjenom art rock postavom, koja je svojom pojavom posve opčinila rasprodanu arenu, dakle nije moglo izostati.
Da je publika od pravog tijesta dokazivala je izuzetno tijesna suradnja s grupom i tijekom manje poznatih skladbi, koje su upravo zbog toga bile trešnja na vrhu torte. Primjerice, Waterfront je izazvao izvanredne ovacije i suradnju, a ništa manje od te spoznaje nisu odudarali trenuci kad su se na pozornici redale In Trance As Mission, See The Lights ili The American. Intenzitet kroz koncert nije popuštao. Izvedba mega hita Don’t You (Forget About Me) najavila je završni koncertni crescendo, jer tu su se intenzivno ježile dlake i čistili dišni putovi prisutnih. Intenzitet opće suradnje 1500 glava još je rastao u završnim Someone Somewhere in Summertime i New Gold Dream (81-82-83-84), kad se postava oprostila s pozornice. Kerru često nije trebalo ništa drugo nego uperiti mikrofon prema publici i prepustiti refrene kar publici, a sam je samo »markirao« važnije dijelove napjeva i tako održavao osnovu funkcioniranja zdrave kemije scenske egzekucije materijala.
Na pozornicu se Simple Minds vraćaju u obliku kvarteta! Dakle bez “neispravljivog šarmera” Jima Kerra! Tako opet ističu svoju izvanrednu art kvalitetu kad počnu graditi grabežljivu raspoloženjsku kulisu uvodnih minuta uz hit Sanctify Yourself. I gle vraga! Dogodi se: »Woooinkkkkk!!!«, a grupa ostaje bez glavnog razglasa. Pozornica zanijemi, zanijemi publika. Dečki se pognutih glava samo gledaju. Najteže su se s tom činjenicom pomirili upravo Gaynor i Grimes, koji su još nekoliko trenutaka za sobom pospremali osnovne scenske rekvizite. Neugodna situacija, u kojoj je najgore prošao bend, nešto je najgadnije što se uopće može dogoditi kad idemo na koncerte. I ovaj put nije bila munja iz vedra neba ta koja je grupi uzela glavni razglas. Baš me zanima kako su članovi postave bjesnjeli u tim trenucima, kad su morali na prisilni odmor u backstage. Nakon nekoliko minuta, koje su tekle sporo kao Mezozoik (srednji zemljin vijek), stvari se srede i Simple Minds se vraćaju. Ovaj put odmah s Jimom Kerrom. Koncert nastavljaju zapravo tamo gdje su ga morali zaustaviti. Publika oživi uz zvuke vječnozelene Sanctify Yourself, a nju u trijumfalnom završetku nadograđuje kroz cijeli koncert nestrpljivo iščekivani Alive And Kicking, koji je postava sačuvala za završni čin. Finalnim krešendom Simple Minds dižu ruke baš svih 1500 glava i zapjevaju refren iz sveg glasa. Publika doslovno nadglasa grupu u refrenu! Spomenimo i to da su Simple Minds u bisu imali upisane još skladbe Theme For Great Cities, Glittering Price i Ghost Dancing, ali je ostalo na završetku uz poznatu Alive And Kicking.
Veliki ostaju veliki. To potvrđuju koncerti (no i opovrgavaju, he he he). Nastup Simple Minds u Gradu bio je jedno od takvih nezaboravnih nostalgičnih doživljaja koji je napunio energijom baš sve nazočne na koncertu tog večeri. Jim Kerr dodatno je raspirivao publiku komentarima na talijanskom jeziku, na što se morao, kao novopečeni sicilijanski ugostitelj, s vremenom naviknuti. I to s ispravno uklesanim naglašavanjem, što je u konačnom zbroju izazivalo dodatne emotivne ispade ionako temperamentne talijanske publike. Simple Minds očito odlično funkcioniraju, što znači da su odnosi u ekipi zdravi. Energetski fluks bio je izvanredan. Izvanredna veza izvedbene igre. Radna temperatura koju grupa razvija na pozornici izuzetna je, a kemija njezine igre neobuzdano privlačna. Tome dodaš Kerrovu uživljenost i izvrsnu komunikaciju s publikom, razuzdanost publike i jamac jedinstvene koncertne pustolovine je tu!
Sljedeći put se nadajmo da ih koncertna turneja u prilog novom studijskom albumu, koji će biti već 16. po redu i najavljen je za 2013., dovede možda opet u Sloveniju, gdje su posljednji put nastupili u sklopu turneje »Black And White« u Ljubljani 08.04.2006. – RockLine reportaža OVDJE. Simple Minds ostaju i ovim nastupom u Gradu jedna od onih velikih grupa retro eighties nostalgije koju krasi izuzetna karizma art kulture. Ona s godinama samo dobiva na veličini i sofisticiranosti profinjene glazbene ekspresije. Nezaustavljivo čekamo dakle novi studijski album Simple Minds! A njemu će opet slijediti nova turneja.I novi koncertni posjet.
Setlista
1. I Travel
2. Love Song
3. Celebrate
4. Waterfront
5. In Trance as Mission
6. This Fear of Gods
7. Hunter and the Hunted
8. The American
9. Big Sleep
10. See The Lights
11. 70 Cities as Love Brings the Fall
12. Don’t You (Forget About Me)
13. Someone Somewhere in Summertime
14. New Gold Dream (81-82-83-84)
—dodatak—
15. Sanctify Yourself
16. Alive And Kicking
Galerija slika
