Autor: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Ljubljana / Channel Zero (Metelkova) / Slovenija
Datum koncerta: 08.02.2013
Broj posjetitelja: 80
Cijena karte: 0,00 € (slobodan ulaz)
Timotej Kotnik prodao je dušu jazz glazbi. O tome nema nikakve sumnje. Slovenski glazbenik i glazbeni vizionar u inozemstvu je vrlo cijenjen umjetnik. Njegov Via Ad Infinitum naime je sedmeročlani »narodno miješani« kombo, koji uglavnom djeluje u Nizozemskoj. Upravo tamo danas pretežno boravi glazbeni genij Timoteja Kotnika. Pa ipak, dogodilo se da su Timoteja poslovi doveli u Sloveniju. Tako se ukazala prilika da u nešto prilagođenoj postavi s Via Ad Infinitum izvede nekoliko slovenskih koncerata, među njima i onaj koji smo na slovenski kulturni praznik, u vrijeme »opće-rockerskog veseljačenja« na koncertu Saula Hudsona – pardon Slasha u hali Tivoli, mogli uživo doživjeti u našem klasičnom utočištu – dragoj nam »Metki«. Dakle, u klubu Channel Zero.
Osmi veljače ponovno je pucao po šavovima od kulturnih događanja u Sloveniji i naravno u njezinu glavnom gradu! Bučalo je u Hali Tivoli, u Gromki, u Gala hali, u Orto baru i još mnogo gdje. Pa i na kraju krajeva, bučalo je i na Prešernovom trgu (znamo zašto i nadajmo se da nije uzalud)! Kasni sat bio je namjeran, da se oslobodi Gala hala (i još poneki obližnji prostor) te tako dovede još koji posjetitelj više u Channel Zero.
Timoteju su iz nizozemske verzije sastava na pozornici društvo pravili savršeni stupovi ritam sekcije! Kamerunski basist Benson Itoe i bugarski bubnjar Stefan Goranov. Adaptacija postave za slovensko tlo donijela je izniman dodatak, jer se Timoteju, uz gitarista Jureta Prapra i saksofonista Sama Kolara, na pozornici pridružio i čudesni glazbeni dječak Vid Jamnik, jedan od najperspektivnijih europskih vibrafonista u ovom trenutku. Dakle, obećavala se vruća predstava.
Sat je otkucao jedanaest navečer kad su se glazbenici pojavili na pozornici. Sekstet zabija u srž dobre škole tradicionalnog jazz rock fusion zvuka. Brzo se pokazalo da su dečki ogromno odsvirali i da im prsti trče kao podmazani. Da je riječ o majstorima vještine i profesionalcima svojeg posla potvrđivao je i pogled na skupocjenu instrumentaciju koja je krasila pozornicu te večeri. Muškarci su predstavili izniman slikovit miks jazz rockerskog dijaloga unikatne simbolike, koji otkriva eksperimentalne izlete revolucionarnog pionirstva električne ere Milesa Davisa ranih sedamdesetih, a komunikacija među članovima ekipe tijekom nastupa nekoliko je puta ponudila natruhe priče o Weather Report (pa čak i bez klavijatura!!!). U sve to slobodno notno »driblanje« sekstet je uključio punokrvne otiske svjetske glazbe, osobito odmake u balkanski melos,… u jednom trenutku Timotej je zaplovio u smirenu sekvencu solaže na trubi u biranje nota koje su gotovo kreirale melos adaptacije Milesa Davisa »Concierto de Aranjuez«, koju je obradio za svoju znamenitu klasiku »Sketches Of Spain« davne 1960.
Priča o Via Ad Infinitum na pozornici se odvijala neprekidno nepredvidljivo, u duhu spontanosti, šokantnih preklopa ritam linije, a prije svega je silno impresionirala prisutnost mladića Vida Jamnika, koji je oduzimao dah s četiri čekićića u rukama i izniman »žongliranjem« po vibrafonu i sintetizatorskom ksilofonu. Njegov je doprinos naime u potpunosti nadomjestio ovaj put nedostatak klavijatura. Glazbenici su suvereno dodavali jedni drugima točke improvizacija, u duhu bogatih iskustava, samouvjereno i do mjere već gotovo rutinirano. U prstima su naime nakupili ogromnu kilometražu. Prostora da se razmahnu u svojim »solizmima« bilo je napretek. Zapanjio je i Benson Itoe, koji je u prvom dijelu samo marljivo djelovao iz pozadine, a onda usred koncerta u jednom od svojih »basovskih ekspozea« održao malu poučnu lekciju škole sviranja bas gitare Stanleyja Clarkea i T.M Stevensa. Izniman mekan (kao maslac namazan na kruh), a otrovno brz basist plasirao je dozu ugodno milujuće organske topline niskih tonova na najljepši mogući način. Kojih osamdesetak glava povremeno je otplovilo u slobodno ljuljanje mentalnog odklopa, osobito na točkama kad su dečki ispregnuli iz zahtjevnijih sekvenci glazbenog eksperimenta, dakle na onim točkama kad su ponudili više melodične opipljivosti, prizemljene rock konturom gitarskih riffova pratnje i voluminozne groove linije bas gitare. Svakako ne smijemo zapostaviti ni snažnu »funk groove« gravuru, koja se drži jedrovite glazbene zgusnutosti Via Ad Infinitum jazz priče.
Izniman usklađeni Kotnik na trubi, Kolar na saksofonu i nevjerojatni Jamnik na vibrafonu tijekom koncerta su se više puta pretvorili u pravi podivljali orkestar, koji nije škrtario s rešetanjem brzo urezanih notnih nizova, a isto tako su nekoliko puta skreirali slojevito harmonizirane vodeće motive, kojima su učinkovito rasterećivali zahtjevnije pasaže svoje igre.
Regularni dio okrenuo se u tren oka. Nešto iznenađeni Timotej, koji je ovaj put sam vodio recitale između točaka na pozornici, zbog izvanrednog odziva fasciniranog občinstva nikako nije prestajao zahvaljivati publici, a sekstet se naravno prihvatio obveznog dodatka. Odziv publike potvrdio je da su Via Ad Infinitum snažna koncertna jazz rock fusion atrakcija koju plemeniti, naravno, samonikli otisak glazbenog artizma!
Nadam se da će Timotej Kotnik, koji u svojoj slojevitoj glazbenoj viziji ide stopama vizionarstva besmrtnog genija Milesa Davisa, s Via Ad Infinitum uskoro izdati studijski album i da ćemo na pozornicama još više puta moći svjedočiti takvoj izražajnoj pronicljivosti, bezgraničnoj art slobodi koju ti pruža jedinstvena univerzalna magija glazbene poruke.
Jedina pikantna primjedba ide na račun tonskog tehničara. Frajer koji se tijekom koncerta bavio više funkcijama svojeg mobitela nego »reglerima« mikserskog pulta, namjestio je odlučno previše “tiho” Praperovu gitaru, kao i vibrafon te ksilofonski sintetizator Vida Jamnika, tako da si bio primoran odgegati na lijevu stranu kluba (prema šanku) i gotovo do pozornice da bi dostojno mogao pratiti rad obojice glazbenika na pozornici. I Kotnik je tijekom koncerta s pozornice nekoliko puta »teatralno« gestikulacijama nagovijestio da sa zvučnom slikom nije sve u najboljem redu! Suma sumarum, prelijepa večer za ljubitelje jazz glazbe i općeg »glazbenog odloma« koji ne priznaje šablonsku igru, bila je u potpunosti uspješna!
Galerija slika
