Izvođač: Mann, Aimee
Izdavač: SuperEgo Records
Izdanje: 2012
Trajanje: 38:03
Ocjena: 4.5/5
Aimee Mann, američka pjevačica koja je 1993. krenula solo putem, nakon što je s ‘Til Tuesday objavila tri dobro primljena i vrlo kvalitetna alternativna rock albuma s notom melodične pop zarazności. Charmer je njezin osmi studijski album i zapravo do danas najbolji približak prva dva albuma i karijeri s ‘Til Tuesday.
Trebalo je čekati do osmog, dakle do albuma »Charmer«. A šarm Aimee definitivno nije napustio. Tu je Aimee pronašla savršenu ravnotežu između popovske zarazności davnih ‘Til Tuesday albuma i svojih crnih oblaka, koji joj oduvijek jure kroz glavu i koji su zadnje njezine albume sve više i više pretvarali u teško »čitljivo« glazbeno štivo. »Charmer« je album koji ne poznaje slab trenutak, ne poznaje trenutak koji bi teško prošao kroz »želudac«, ne poznaje kvalitativna kolebanja među skladbama. Istodobno servira izniman raspon raznolikih kompozicija, briljantno aranžiranih, u kojima markantni, ugodni, nježno milujući i iznad svega puni osjećaja vokal Aimee zasja do maksimuma. Charmer je album koji možeš vrtjeti u bilo kojem trenutku dana i u bilo kojoj situaciji. Bio ti dobro raspoložen ili depresivan. Jer pluta u maniri akrobatske perfekcije, majstorski, po tankoj granici između ta dva mentalna stanja.
U studiju Aimee i dalje surađuje s vrhunskim glazbenicima koji iza sebe imaju desetke suradnji s nekima od najuspješnijih izvođača svjetske glazbene scene. Među njima su, primjerice, basist Paul Bryan i bubnjar Jay Bellerose, koji su se nedavno bavili materijalom za novi studijski album Tanite Tikaram »Can’t Go Back« (2012), dok kitarist i klavijaturist Chris Bruce za Aimee postaje već provjerena stalnica studijske suradnje.
Aimee je sve kompozicije napisala sama, uz iznimku skladbe Living A Lie (vokalist The Shins James Mercer tu daje fenomenalan vokalni duet), koja je nastala u suradnji s Paulom Bryanom, i Soon Enough, nastale u suradnji Aimee s filmskim redateljem, komičarom i glazbenikom Timom Heideckerom. Aimee je iskoristila svoj adut bazično jednostavnog aranžiranja skladbi, koje obuhvaća lakoću i opuštenost komponiranja u pejzaž trivijalno rješive kompaktnosti. Njime pak kraljuje izniman osjećaj za melodijski bit. Album djeluje svijetlo, pozitivno, čak i u trenucima kad Aimee plasira više srčane boli i kad je poveznica poruke iz rane karijere intenzivno sažeta na novom albumu unutar skladbe Crazytown, gdje mekoća i sofisticiranost vokala Aimee posebno prevzetno djeluje.
Uz taj osjećajni vokalni nastup, mješavinu slatke gorčine, instrumenti se ponašaju poput nježnih prekrivača razapetih u kreaciju nepretenciozne, jedva zamjetne zvučne krajolike koja se brine za sočnu punoću izričaja vokala Aimee Mann i na taj ga način dodatno magnificira. Uravnoteženost je izniman. Dijalog klavijatura i organski žive gitarske šarolikosti djeluje stvarno indie rockerski. Gitara se povremeno približava R.E.M.-ovskom jangle pop zvuku (Dissapeared), a zvučna slika albuma je u ukupnom zbroju izrazito gusta, dinamična i potpuno opipljiva. Klavijature su često poduprte i orguljama i klasičnim klavirom. Gitara se u takvom okruženju i glasno razmahne, ali u razmahu solističkih dionica ostaje skromna, nenametljiva, zavučena u pozadinu, što dokazuje odlično popunjavanje prostora u izlaznom dijelu skladbe Soon Enough. U Gamma Ray pak gitara u glasnoći uvodno već opasno zaore, u sjaju dolijevanja obilnog okusa, koji prodaje ta, uz naslovnu, najživahnija skladba albuma.
»Charmer« bi se mogao opisati kao nekakva zrela, rekli bismo na odrasle slušatelje orijentirana pop psihodelična odiseja, koja se s jedne strane naginje alternativnim zvučnim zvukovima, a s druge country porivima, kao u završnoj Red Flag Diver ili Gumby. U Barfly i Slip And Roll u provjerenoj školi komponiranja može se naći i krhotine bluesa. Riječ je dakle o iznimnoj glazbenoj zgusnutosti bogate poruke, koja neprestano zaokuplja slušatelja ne samo snažnim sadržajem poezije Aimee Mann, nego i u pogledu bojanja izvanrednih zvučnih krajolika instrumentalne pratnje. Uz sve to u skladbama kraljuje dovršena melodičnost, koja u retro zvučnom spektru produkcijske topline zrači daleku refleksiju The Beatles u vrijeme skoka veće art definiranosti (čitaj: od albuma »Rubber Soul« nadalje).
»Charmer« je album majstorskog njegovanja jedinstvenog osjećaja lagano odmjerenih poteza kratkog, a jezgrovitog sadržaja. Nedvojbeno je najjači uradak Aimee Mann nakon njezina drugog albuma »I’m with Stupid«, ako ne i nakon njezinih radova s ‘Til Tuesday. Album izniman po karakternoj pronicljivosti, snažnom kantautorskom dodiru i neovisnom šarmu, koji se kroz osjećajnu čežnju osjetljivosti Aimee Mann predstavlja s intenzitetom kakav ima tek rijedak album u karijeri Aimee Mann. Jednostavno je riječ o uradku u kojem su svi elementi satkani zajedno u idealnoj ravnoteži. Ponajprije, album nudi izniman omjer slušljivosti, punokrvne osjetljivosti, koja se uz nastup Aimee u tren oka uvuče duboko pod kožu. Skladbe su postavljene tako da što ih nježnije slušaš, to veći dojam ostavljaju.
Postava
Aimee Mann -vokal, gitara
Chris Bruce – gitara, klavir
Jamie Edwards – gitara, klavir, klavijature, zvona
David Boucher – klavir
Jebin Bruni – klavijature, klavir
Paul Bryan – bas gitara, prateći vokal
Jay Bellerose – bubnjevi, udaraljke
J. J. Johnson – bubnjevi
Michael Penn – prateći vokal
GOSTUJUĆI GLAZBENIK:
James Mercer – vokal na skladbi br. 6
Produkcija
Paul Bryan
Popis skladbi
1. Charmer (3:25)
2. Disappeared (3:24)
3. Labrador (3:49)
4. Crazytown (3:21)
5. Soon Enough (3:59)
6. Living a Lie (3:26)
7. Slip and Roll (4:12)
8. Gumby (2:53)
9. Gamma Ray (3:00)
10. Barfly (4:00)
11. Red Flag Diver (2:29)
