Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Chicago
Izdavač: Warner Bros. Records
Izdanje: 1982
Trajanje: 41:51
Ocjena: 4/5
Chicago, američki majstori jazz rocka i (kasnije) melodičnog rocka, bili su 1982., kad su izdali svoj trinaesti studijski album, »Chicago 16«, na kojem je pri stilskom usmjerenju i skladanju pojedinih skladbi glavnu riječ imao pjevač i basist Peter Cetera, nakon ne baš uspješnog prethodnika »Chicago »XIV« (1980) ponovno u kreativnom i komercijalnom usponu. Od albuma »Hot Streets« (1978) do 1982. nisu imali nijedan hit singl i činilo se da je s krajem disko ere nastupio i zalaz jednog od najuspješnijih američkih rock sastava sedamdesetih, no pridignuli su se baš u pravi čas, ponajviše zahvaljujući Ceteri. Chicago su se uspjeli prilagoditi novim zvučnim trendovima i svoj stil snažno približiti tada iznimno popularnoj AOR sceni predvođenoj bendovima poput Toto, ali s nešto većim zadržavanjem u soft rocku.
Upravo kod Toto, koji su tada bili na komercijalnom vrhuncu, Cetera je dobio otprilike viziju kamo usmjeriti Chicago na »Chicago 16« da bi uspjeh bio zajamčen. Zato nije iznenađenje da su se na ovom albumu kao gostujući glazbenici pojavila čak tri osnivačka člana Totoa: gitarist Steve Lukather te klavijaturisti David Paich i Steve Porcaro. Tu asocijacija tadašnje verzije Chicaga s Toto još nije bila gotova, jer je u pisanju otvarajuće i najbolje skladbe na albumu »What You’re Missing« sudjelovao i budući (i trenutačno aktualni) pjevač Totoa Joseph Williams, koji je 1982. upravo pokrenuo samostalnu karijeru.
Chicago su u to vrijeme uspjeli angažirati i novog gitarista/klavijaturista Billa Champlina (Sons of Champlin), koji se ujedno pobrinuo za odabrane vokalne linije, koje je nekoć tako uspješno donosio tragično preminuli originalni gitarist Terry Kath. Tada se činilo da će Champlin, koji je 1978. odbio ponudu da već tada zamijeni pokojnog Katha, kod Chicaga ostati samo kratko, no njihov je član ostao sve do 2008. Za dodatne gitarske dionice opet se pobrinuo ‘stari znanac’ Chris Pinnick, koji je u preostala dva gostujuća gitarista, Lukatheru i Michaelu Landauu, imao iznimno ozbiljnu konkurenciju u pletenju gitarskih varijacija.
Za dodatne sintesajzerske teksture pobrinuo se producent David Foster, koji je u produkciji »Chicago 16« odradio majstorski posao i zvučnim osvježenjem kroz veću ulogu distorziranih gitara i sintesajzerskih tekstura posredno zaslužio da su Chicago u osamdesete ušli kao moderan, relevantan bend. Cetera, koji se do tada dodobra afirmirao kao glavni vokalist, te ostali originalni članovi Chicaga u liku klavijaturista/pjevača Roberta Lamma, puhačke sekcije Loughnane/Pankow/Parazaider i bubnjara Dannyja Seraphinea pobrinuli su se da zvučna jezgra grupe ostane zdrava, iako je zvučala potpuno drukčije nego recimo prije deset godina, kad je jazz rock fusion u njihovu zvuku još bio puno prisutniji.
Među bolje trenutke na »Chicago 16« svakako je spadao već spomenuti »What You’re Missing«, koji je bio manji hit jer stilski snažno podsjeća na Toto, ponajviše zahvaljujući magičnom refrenu, nabrijanim, ali inteligentnim gitarskim dionicama i profinjenim vokalnim linijama, dok su puhački aranžmani potpuno karakteristični za Chicago. Takvo usmjerenje nastavlja i »Waiting For You to Decide«, u čijem su skladanju prste imali i Lukather i Paich, pa nije iznenađenje da je riječ o još jednoj stvari koja zvuči kao fuzija nekih od najboljih Chicago i Toto zvučnih elemenata.
Na »Bad Advice« napokon i puhački aranžmani, zapostavljeni kroz većinu albuma, dolaze do nešto većeg izražaja, dok se majstori jazz/klasičnog rocka posebno ističu u stvaranju melodičnih refrena. »Chains« je solidna melodičnorockerska razgibanka, hit singl »Hard to Say I’m Sorry/Get Away« zašećerena je, ali odlično aranžirana power balada, dok je »Follow Me« još jedan AOR energetski katalizator s povoljnim omjerom gitarske distorzije i puhačkih aranžmana, u kojem će i danas uživati svi melodičnorockerski gurmani. Na »Sonny Think Twice« do posebnog izražaja dolazi Champlinov vokalni talent. Posebno spominjanje zaslužuje i treći hit, »Love Me Tomorrow«, koji je unatoč preslatkom tekstu savršen primjer aranžerske i produkcijske perfekcije.
S »Chicago 16«, jednim od boljih trenutaka njihove opsežne diskografije, Chicago su se napokon uspješno uvukli u osamdesete i napravili album koji će i danas biti zanimljiv većini obožavatelja grupe Toto. Cetera, Lamm i ostatak chicaškog društva mogli su se ovima doista od srca zahvaliti na uspješnoj suradnji, inspiraciji i obnovljenoj relevantnosti, jer su s nastupom nove ere nužno trebali infuziju ‘nove energije’. Albumu inače ne bi škodila nešto veća stilska raznolikost, jer su si pojedine skladbe, posebno u drugoj polovici, međusobno prilično slične. Iako se »Chicago 16« može prigovoriti štošta, osobito u svjetlu njihovih klasičnih albuma iz prve polovice sedamdesetih, legendarnu je grupu spasio od vjerojatnog propasti.
Postava
Peter Cetera – glavni vokal, bas gitara, akustična gitara na “Hard To Say I’m Sorry”, BGV aranžmani, ritmički aranžmani
Bill Champlin – klavijature, gitara, glavni i prateći vokal, BGV aranžmani
Robert Lamm – klavijature, prateći vokal
Lee Loughnane – truba, rog, pikolo truba, prateći vokal
James Pankow – trombon, aranžmani za rog
Walter Parazaider – puhački instrumenti
Danny Seraphine – bubnjevi, ritmički aranžmani
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
David Foster – klavijature, ritmički aranžmani, dodatni aranžmani za rog
Chris Pinnick – gitara
Steve Lukather – gitara
Michael Landau – gitara
David Paich – sintesajzer
Steve Porcaro – programiranje sintesajzera
Produkcija
David Foster
Popis skladbi
1. What You’re Missing (4:09)
2. Waiting For You To Decide (4:05)
3. Bad Advice (2:57)
4. Chains (3:22)
5. Hard To Say I’m Sorry / Get Away (5:06)
6. Follow Me (4:52)
7. Sonny Think Twice (4:00)
8. Rescue You (3:56)
9. What Can I Say (3:48)
10. Love Me Tomorrow (5:06)
